Upotreba reči udbine u književnim delima


Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

i uskočkom, u njenim pograničnim oblastima, uzduž čitave krajine, od Varaždina i Karlovca na severu, a preko Senja, Udbine, Kotara, Makarske i Gabele na jugu, do Boke Kotorske i Crne Gore.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ja sam, Dore draga, drago tvoje, drago tvoje, Perazović kneže. Al' ne luduj, draga dušo moja, od Udbine da ti kažem glase! Da su žive od gorice stine, još bi žive stine popucale, ma da ne bi sarce divojačko!

Derenčića bana, u mene je sarce od junaka; pri će puknut u gorici stine neg' u mene sarce divojačko, — ti mi kaži od Udbine glase: al' je meni bratac poginuo, al' je junak mejdan zadobio?

Godine 1648. kotarski uskoci imali su čitav niz okršaja sa Turcima: kod Udbine, kod Ribnika (gde Su poginuli pop Šorić i Petar Smiljanić), na Zečevu (gde je poginuo Vuk Mandušić).

Od 1653. Ao kraja kandijskog rata odigrale su se mnoge žestoke borbe: kod Knina, Glamoča, Udbine (gde je, 1654, poginuo Ilija Smiljanić, sin Petra Smiljanića), kod Bribirskog Potoka. Period mira od 1671. do 1683.

avaiz) — verski propovednik Vakup — varoš na Uni, udaljena četiri sata hoda od Udbine valka — nekakav ukras vatrene boje valjati — vredeti: Valja sablja tri careva grada vami — vama Varadin — stara

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti