Upotreba reči uzdahnula u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

„Al’ valjda će još jedanput doći oni lepi, oni veseli dani“, tešio me je on... Ja sam uzdahnula... a duša mi je očajno slutila: nikad više!... I zaista, naslutila sam moju i njegovu nesreću.

E, učo, milina ga je bilo videti! Kad smo otišli pred crkvu, ceo narod je pogledao u njega, a nije samo jedna devojka uzdahnula: oh, kad bi joj on u sreću pao!...

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

— Eli, Eli, lama azavtani... – Šta joj je? — upita stjuardesa. – Poludjela — objasni Stonjanin. – Sirota! — uzdahnula je kaluđerica oborivši pogled. Otključala im je crkvu. – Pita Gospoda zašto je ostavio... reče čovek.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

U taj mah njegova mati ispod valova progovori: „Sine! tamo na onome svetu ja sam ti u mukama: svaka sirota što je uzdahnula kad sam je s vrata oterala — onaj uzdisaj svaki se pretvorio onde u trn, na tome trnju ležim; a koja je sirota na mene

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Dragiša produži kao da je bio u zanosu. — Oborila je glavu i uzdahnula. Nikad više, čini mi se, neću osećati snažnije uzbuđenje nego u tom času.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sačuvaj, Bože! strašno je biti bogat” — uzdahnula bi gospa Nola u sebi. Pa bi onda počela da nekako silom krivi pravu misao: Todor je poginuo da ona postane bogata

Ti si bila sreća i za sirotog Todora; sećaš li se kako te je voleo i mazio? — Julica uzdahnula duboko i čini rukom znak da je i to izgubljeno. — Nemoj se uzrujavati, i ne uzdiši, pokazala si da umeš biti jaka.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti