Ćipiko, Ivo - Pauci
—Piću iz tvoje ruke, da i nijesam. —Dražiš me? — reče on živo i čisto je pogleda. Ona sagleda u njegovim uzigranim očima vatru i volju kao nikada dosada. pomisli, „čovjek je!” i primače se k njemu. —Što će ti kobiletina? — pita ga.
Nadam se, biće ždrijebe dobro. Ne pojim ja nju radi nje; radi ždrijebeta, velim ti... Govori živo, sa zanosom, s uzigranim očima, što pogdjekad kao bljesak zasjakte, a zvuči mu glas bistro i jedro, dok drugdje naoko miran je kao zemlja.