Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
ne govori. Ja još uvijek osjećam na sebi njen pogled, kos i nepovjerljiv. To u meni i sad pulsiraju i luduju mojih uznemirenih četrnaest godina.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
je nekada bilo u ovom sokaku, ide Čika-Ljubinom vlaga iz starog jendeka), na trgu se smenjuju bezmerja zakovitlanih, uznemirenih svetlosti a knez Mihailo jaše, ruke upravljene ka jugu, i on već sasvim iskošen u vremenu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Majstor se zvao Spaventa. I sjećam se predodžbe smućenih, olujno uznemirenih baroknih nebesa koju mi je, ne znam zašto, to prezime izazvalo.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Prizori u crkvi - svi, i potpuno - potiču iz Sofkinih napregnutih, uznemirenih čula. Zato ima tako mnogo sitnih a upečatljivih pojedinosti, u sumornom osvetljenju, sa setnim, čak i ravnodušnim
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
lica njegovih znanaca u palanci onakva kakva će biti na prvi glas o mirazu koji gos-Toša sprema poćerci: neka zgrčena i uznemirenih očiju; druga razlivena i zabezeknuta; treća skoro pobožna od respekta.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
A Lunja se pojavi baš u onome trenutku kad već niko na nju ne misli. Zatreperi lišće i od zašaptana vjetra i uznemirenih sjena — hop! — odjednom se stvori Lunja.