Upotreba reči uzjahati u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Onde je i ostao, siromah! A kakav beše! He, moj brate, ja ti onakoga već neću za života uzjahati!... Na vašaru sam štetovao na kožicama, kod kuće, opet, zastanem ženu gde se razbolela; zlo, da ne beše teta-Mace!

Obradović, Dositej - BASNE

pak se zavadi s jelenom o jednu livadu, i za izgnati jelena zovne čoveka na pomoć, dâ sebi metuti uzdu i na se uzjahati: i tako istera jelena, ali ostane za vavek rob čoveku. Mnogi inateći se za jednu stvar, hajde u proces, pak se zatru.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

starijima od sebe, odskakao i u trci utjecao svijem svojim vrsnicima, mogao se popeti na drvo kao vjeverica, mogao je uzjahati gola konja, a imao je srca da se pobije i s kojim brkonjom.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

koje je trebalo prve da padnu, ispeti na gradske zidine tu, gde je sada kafana „Zagreb“ (nekada „Ruski car“), da će uzjahati turski top i da će zapevati. Njegova će pesma biti znak za napad na Stambol- i Vidin-kapiju.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Lino je, — reče Ivu kad je pored njega stao i upitao ga hoće li uzjahati. Ivo zahvali, jer da mu je draže ići pješice.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sutradan, kao za inat, Marko dade opet neku težu svotu za trećeg jahaćeg konja u štali. Stefan plane: — Smrt će ga uzjahati, da znaš! — dograbi pušku, uleti u štalu, i ubije na mestu najlepšeg konja, kome je Marko dao ime Lastić.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti