Upotreba reči ukloniše u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Tu zastadoše da se dogovore šta će i kako će. Odmah su se dogovorili. Strahinja i Ćebo preskočiše preko plota, polako ukloniše neku grdnu kamenčinu kojom behu poduprte vratnice, pa ih otvoriše širom. Purko, čiča Mirko i ostali tu kod vratnica.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Puške se opet napuniše... Ali se Turci povukoše nazad, te se ukloniše ispred vatrenog pozdrava... Prođe dan i spusti se noć... Turci i ne pokušaše više; čak se i ne pojaviše...

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Zaustaviše ih, ali čim su ugledali čoveka pokraj Nine, samo prinesoše ruke šapkama i ukloniše im se s puta. Najzad su se zaustavili ispred omanje zgrade na kojoj je pisalo Ambulanta.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Njegov ozbiljan odgovor uveri decu da je to doista učitelj, pa se bojažljivo ukloniše na livadu. — Živ bio, reče on đaku, koji mu priđe ruci. — Je li ovo Orlovica? — Jeste, gospodine.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti