Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Tragovi iđahu k vodi, ali od vode ne bješe ih ni na lijevo ni na desno. Svi se ukočanjiše od čuda. — Ma šta je ovo? — pita Bakonja. — Potopili se, na moju dušu! — poče Dundak trljajući crvene oči.
te zavidio Bujasu i Butri, koji, istina, imaju mnogo posla po crkvi, ali tek u tišmi nalaze promajne, a njemu se noge ukočanjiše stražeći iza vrata. Pa onda to ga je i ponižavalo.
U dvorištu pridruži se velika gomila, te svi uđoše. Fratri koji su misili, videći fra-Brnu, ukočanjiše se pred oltarima; a oni koji su ispovijedali, promoliše glave iz ispovjednicâ. Svak povjerova da se njeko čudo desilo.