Upotreba reči umilna u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Tako nam prođe noć, umilna noć!... I danas, kad mesec prospe svoje setne zrake po lugovima i po dolinama, mene obuzme neka neiskazana tuga, neka

Afrika

Ja po ceo dan gledam odozgo ova dva mala crnčeta, golišava, toliko lepa, umilna i vesela. Ne viču, ne plaču nikad, ne diraju ništa.

Radičević, Branko - PESME

nebu je večernjača sama, Nebo vedro, a reka se čista Tamo, amo u prugama blista, Oj Dunavo, o ti reko silna, Ala si umilna!

Za kopitama pra se diže, Sve amo, amo ide bliže. Aha, o dragi sine, ti si! Odma se, mili, znade či si. Umilna ćut mi dira grudi, Odavnašnje se onde budi. Široka tvoja snažna pleća, Za otečestvo kakva sreća!

i lepše zvečala je gudba, I okolina micaše se sva, U jedno sve je vukla neka žudba, — Snežano polje dizati se sta, Umilna svuda viđaše se ludba, Ruža se diza iza svoga sna, U istoku se diza rujno more: To činilo je kras od mlade zore.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I onda čas, u inat meni, raskalašna, besna, čas „umilna“, kao da su joj svi po kući pomrli. Zato je tada i stajala, drhtala, nijala se.

Kostić, Laza - PESME

mila, ala si lepa, ispod sastanka noći i dana kada te budi zveket đerdana, na mekih grudi, sa grla meka kada te budi umilna mu zveka, il' o muškom vratu kršenje grivna, tišino moja, al' si mi divna!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Nekakav verglaš svira svojim sandučastim instrumentom jedan valcer bečkog kompozitora Lanera. Ta umilna muzika koja je stigla i do Pariza ublažuje našu tugu i kazuje nam da su krvavi dani revolucije davno prošli.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

A onda se odjednom pojavio i zvonik crkve u Idvoru. Zabrujaše polako umilna crkvena zvona koja pozivaju na večernje, budeći u meni bezbrojne uspomene. Bio sam duboko uzbuđen.

A onda se odjednom pojavio i zvonik crkve u Idvoru. Zabrujaše polako umilna crkvena zvona koja pozivaju na večernje, budeći u meni bezbrojne uspomene. Bio sam duboko uzbuđen.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ja po ceo dan gledam odozgo ova dva mala crnčeta, golišava, toliko lepa, umilna i vesela. Ne viču, ne plaču nikad, ne diraju ništa.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti