Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
istina malo zamagljenih očiju i nabranih obrva, ali jasno gledajući, ipak se uplašeno diže ispred nje, upita je, kao umiravajući je: — Hoćeš, Sofke, da večeraš? — Neću. Jela sam kod kuće! — odgovori joj Sofka i uputi se u sobu.
Ali Marko samo položi ruku na alatovo čelo, na grivu, između ušiju, i čisto stidljivo, kao umiravajući ga, promuca: — Ćuti, alate! I pusti mu dizgin.