Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Spremila ti i čuturicu vina. Matorka moja! Zna ona šta valja umornu čoveku... Ustavi ralo, sine! Dosta si mi radio! I suze joj grunuše. — Šta ti je, nano? — reče Ognjan sednuvši.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
A ko je to sve preko glave preturio, taj zna kako najzad i tuga malakše; legnu njeni talasi po srcu, i umornu površinu dotiče samo još pismo od miloga, kao lastino krilo mirno ogledalo vode.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Dok se njihov smeh gušio. A ovde, sve je mračno, i smradno, i ne zna gde će spustiti, noćas, da odmori, umornu glavu. Kad bi se u Hrtkovcima probudio, i izišao pod zvezdano, jutarnje, nebo, njegovi belci dotrčali bi mu, a propinjali
Znao njene snažne noge. Toplotu njenu pod pazuhom, kad bi je sa konja skidao, umornu. Sve je neko vreme, međ njima – sem ljubavi bračne – kao među mužem i ženom bilo.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Sve grli mir i san. Po kašto zaurla samo Susedov stari pas, il' pozno došavši s rada, Ispreže ratar plug i stoku umornu poji, I đeram škripi sve i voda žuboreć' pada. LAKU NOĆ! Laku noć, laku noć!
Izgleda, kao da smrt umornu prirodu steže, I ona tiho mre... A po kaljavom drumu, pogružen u smernoj tugi, Ubogi sprovod se kreće.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Gondola jedna ćutke je skrije u bezdane vode Venecije, samu, umornu, razočaranu, na karnevalu. I kad tu njen gitar zazvoni, od pesme što plače i voli, svu vodu, zvona, i maske, tamo, noć
Rakić, Milan - PESME
O daj mi, draga, da na krilo tvoje Položim glavu umornu, da sada Slušam. dok blješte na zapadu boje I veče kao crno krilo pada, Kao u školjci huku morskih vala U našoj duši,
Pandurović, Sima - PESME
ideja, nada, nežnosti gde mi leži; To je mistika što mi i um i srce topi I tupi ritam smrti — zaborav njen što sveži Umornu svest mi, koja otrov saznanja popi.
Izgleda da danas više ne zanima Nâs, umornu decu ovoga stoleća, Drugi i lepši pol; da se ne prima Nas nada i čednost budućih proleća.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Stana sjede na kovčeg, što bješe do glave od kreveta, a na krilo uze Miluna, koji umornu svoju glavicu nasloni joj na grudi.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Prođe ponoć, umornu je obori san, ona se trgne i jurne napolje, na mraz, na kišu, i tako, oslonjena uz bagrem, stoji satima na kiši i mrazu
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Bol k'o more raste U mrtvoj noći... dok san žudni, mili, Krilom je, mekim k'o paperje laste, Oseni tužnu, umornu, na svili. Sama sveća gori u samotnoj vili. J.
Sve grli mir i san. Po kašto zaurla samo Susedov stari pas; il' pozno došavši s rada Ispreže ratar plug, i stoku umornu poji; I đeram škripi sve, i voda žuboreć' pada. V.
Izgleda kao da smrt umornu prirodu steže, I ona tiho mre... A po kaljavom drumu, pogružen u smernoj tugi, Ubogi sprovod se kreće.
nigde stanka nema, Umornu svoju da okrepi moć. Odjek se gubi, sustaje, i pada, I svud se širi noć, duboka noć! V. Ilić CXXIV Sa pogledom
Izgleda da danas više ne zanima Nas, umornu decu ovoga stoleća, Drugi i lepši pol - da se ne prima Nas nada i čednost budućih proleća.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Pemberton se zagleda u taj prizor. Dirnut njime, prošaputa: „Mučeniče nauke! Nasloni, mirne duše, tvoju umornu glavu na taj jastučić koji si nekad sačinio; on će te uzdići do nebesa“. Posle nakoliko minuta Njutn se prenu iz sna.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ja sam voleo njeno čisto jutro, puno radosnih pokreta, jutro što krepi i podiže dušu umornu i pomućenu onim kalamburom prestonice.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Dokle će se ovako ?... Kad li će doći dan da i on položi svoju umornu bujnu glavu, da se i on odmori?... Vujo ode... Nema više onoga groznoga pogleda, koji seče kao nožem, od koga su
Petković, Vladislav Dis - PESME
Još ostala želja mi što sa mnom putuje, Lepa kao anđeo, k'o poslednji lek. Još ostala želja mi, na prošle oluje, Da umornu glavu spustim k'o oboren cvet, I da slušam tišinu i mrtve slavuje.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
ove modre (2) Zimogrožljive senke koje ne (3) Mogu da se slegnu ne mogu da leg (4) Nu u belu (5) Ovu svetlost umornu bez sjaja (6) Dalje se ne sećam Ne (7) Ne reči se moje ne (8) Sećaju ne („Sazvučja“) Gotovo da su svi odnosi
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
i Deligrad, da se u brzim marševima povlači Paraćinu, gde bi je Turci, pošto raspolažu mnogo većom konjicom, sustigli umornu, dali joj na otvorenom polju jednu glavnu bitku i kao brojno nadmoćniji razbili je i rastrojili, pa onda okrenuli
Nastasijević, Momčilo - PESME
MRE DESPOT Mre despot. O, da mu Gospod umornu prihvati dušu! Mre on, a na čemu ostasmo mi? Sveta presahnu Lazareva krv: nebesno nebu, zemlja bez duše.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Vjerujem, a ko ne bi, ko je lastan! —To nije teško. —Čini vam se, — mirno će mlađi. — Umornu ne da se šetat'. —Tako je, — javi se istiha Marija i nadoda k'o za se: — Mi, bijedni druzi, valja da se i sutra mučimo.
Gleda je i stiska joj umornu, tešku ruku što u njegovoj lako podrhtava. I, nagnuvši se nad nju, osjeti zadah njena prostoga života, pomiješan vonjem
Ilić, Vojislav J. - PESME
Sve grli mir i san. Pokašto zaurla samo Susedov stari pas, il' pozno došavši s rada, Ispreže ratar plug i stoku umornu poji, I đeram škripi sve i voda žuboreć pada. 1883.
Nigde stanka nema, Umornu svoju da okrepi moć, Odjek se gubi, sustaje i pada, I svud se širi noć, duboka noć! V Samo kad prošlost probudi se
Od svuda proveja struja tišine, mile i blage, Umornu pojeću dušu melemom ljubavi drage. Lada, u nežnoj brizi, u mirno seoce siđe I tihe vajate i staje nečujnim hodom
Izgleda kao da samrt umornu prirodu steže, I ona tiho mre... A po kaljavom drumu, pogružen u smernoj tugi, Ubogi sprovod se kreće.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Gospa Nola se odjedared, snažno izdiže, i na jednu ruku njenog doktora Mirka obori umornu glavu i izdahnu. Napunila se soba. Doktor Mirko sedi na koferu i plače.
Petrović, Rastko - PESME
Oslobođen videh kružna slivanja da pokreću I ovu umornu moju usnu, da s njom i zenica mi sana Od ponoći već shvati Čas nenadmašnog ganuća!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Bilo je vreme spavanja. Ali, legne li, raširi li se po krevetu, gde će sesti princeza, gde se opružiti kada je dovede umornu i gladnu? Umornu i gladnu, ah da! Kucnu se dečak u čelo, ustade i namesti stočić za dvoje.
Ali, legne li, raširi li se po krevetu, gde će sesti princeza, gde se opružiti kada je dovede umornu i gladnu? Umornu i gladnu, ah da! Kucnu se dečak u čelo, ustade i namesti stočić za dvoje. Ne bi ga tako ni majka namestila!
Šantić, Aleksa - PESME
1908. U RANIM ČASOVIMA Primi, me goro, u tihu samoću. Ovdje, pod krovom topole ti svježe, Umornu srcu ja napitka hoću. Prsi mi davno bol studeni reže... Odbjegla tico mojih zlatnih dana — Radosti, dođi!...