Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
I to je njeno! — Božje, pa njeno! — E, sad mi je — veli — lakše umrijeti. Spade mi neki teret sa srca. Ali kad pop skide brigu s vrata, i boljka uminu.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Vuk, 1250) — Deca su siromahu živo blago. (M. M., 1973) — Bolje umrijeti bez đece nego po smrti ostaviti zle sinove. (M. M., 1973) — Bez dece — bez ruku. — Najveća je sreća u kolijevci. (M.
(LMS, 1860, knj. 102, br. 1) — Tko se rodio za vješala, od puške ne gine (tj. odašta je čovjeku suđeno umrijeti, baš će od onoga umrijeti, a ni od šta drugo). (K-Lj, NB, br. 234) — Kome nije vijeka nije mu ni lijeka. (Vuk, br.
102, br. 1) — Tko se rodio za vješala, od puške ne gine (tj. odašta je čovjeku suđeno umrijeti, baš će od onoga umrijeti, a ni od šta drugo). (K-Lj, NB, br. 234) — Kome nije vijeka nije mu ni lijeka. (Vuk, br.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Mitar je pušio »škiju« i mislio kako je život đavolji, ništa — on će, eto, umrijeti jednoga dana, zakopaće ga i ožaliti, poješće ga sveg crvi, a kuršum će i posle njega ostati. Kao nov!
Matavulj, Simo - USKOK
Zar rastati se za navijek! Pa to je što i umrijeti! Srce mu se stište od pomisli da više neće vidjeti svoju dragu Ludmilu, svoga zeta, njihovo dijete, koje nosi njegovo
Milićević, Vuk - Bespuće
mater, neka mu oproste, zaborave na ovo očajno djelo, jer, završavalo se ozbiljno i tužno njegovo pismo, bolje je i glupo umrijeti nego glupo živjeti.
Radičević, Branko - PESME
hajduci, I padaju — a neka ih, brate, Svak zamjene dosta već učini: Kosovo bi mogâ preboljeti, A nekmoli mirno umrijeti.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Baš je njega briga što ću ja umrijeti. — Ehe-he, živjećeš ti nama još koliko ti drago, a bratu Savi šipak! — njaknu samardžija.
Tamo sam se ja s njom i u radosti i u žalosti, toliko puta sita narazgovarala. Tu mi neće biti žao ni umrijeti. — Pa pustiše li je u štalu? — opet će onaj radoznali vojnik. — Nije vajde kriti, pustiše. Dobri neki ljudi.
vir gdje ću sebi, jadnoj, suditi, a sve korim svog pokojnog Danu: jesam li ja tebi, Dane, govorila da ti ne smiješ umrijeti prije mene. Ti si vješt oko vlasti, oko sudova, poreza, žandara, a ja to ne znam.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
— Evo ima već dva dana kako mi moja maćija ne dade ni krušne mrvice da poijem, pa sam tako ogladnio da sam gotov umrijeti! Nato će Divonja njemu: — Ne boj se ništa, ali o ovome što ću ti kazati ne smiješ nikome ništa govoriti.
Jesi li razumio?... Ali da se nijesi usudio, za živu glavu, pogledati šta se u njima vari, jer ćeš odma' umrijeti! — Nemaj brige! — odgovori vojnik.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dabogdâ pilići ti hljeb iz ruku otimali! — (da ostariš i oslabiš da ti život omrzne a da ne možeš umrijeti). Dabogda sam ne znao, a drugog da ne pitaš! Dabogda ne umro, dok ne izmerio nebeske visine i morske dubine!
— Ko se nije rodio, taj i ne umire. — I Gvozden je umro. — Lijepa smrt — blaženo blago. — Bolje je časno umrijeti, negoli strašno zlo živjeti. — Dosta žive ko dobro žive, ali ko dobro umre. — Smrt je lek svemu.
Ne plače slijep što nije lijep, Već što ne vidi bijeli svijet. Ne straši se muški umrijeti, Već se boji sramotno živjeti. Nije anđel da se ne razljuti, Nit je šejtan da se ne pomiri.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? — Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. — A učini ti se kolik vijek?
— Narod naš misli da je svakome čovjeku suđeno šta će mu se u vijeku dogoditi i kakom će smrti umrijeti i da se čovjek od suđenja ne može sačuvati.
se da guja ima noge koje samo onda pokaže kad se u procijepu pripeče k vatri; ali ko ih gođ vidi onaj mora umrijeti.
Bojim se biće ti u kući otpatka i jedno će ti unuče umrijeti, ama će ti jedna od dvije snahe pomašiti muško dijete, te tako, kad Bog ’oće, štetu namiriti.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Ova carica razboli se i kad vidi da ne će ostati, nego da će umrijeti, zazove muža cara, i suze roneći, na četiri oka reče mu: „Evo se približila pošljednja ura moje čaše, i ja ću umrijeti
umrijeti, zazove muža cara, i suze roneći, na četiri oka reče mu: „Evo se približila pošljednja ura moje čaše, i ja ću umrijeti priđe no treći kokoti zapoju, i ja znam da se ti ne možeš proći da se ne ženiš, i bila ti sreća!
ostari i već mu se dosadi življeti na ovome svijetu, stane se starati kako bi se oprostio materine kletve, da bi mogao umrijeti.
“ A ona mu odgovori: „Ništa drugo, nego doklen si živ, da se za moju dušu Bogu moliš, jer ću ja do malo dana umrijeti, i da ne kazuješ nikome.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Premetnuše razgovor na bolesnika. — Dakle, doture, šta vam se čini o našem gvardijanu? — E, može ostati, a može i umrijeti. — Čudne mudrosti — šapnu Bakonja drugovima, koji se bjehu zbili na vratima.
— Bolje bi bilo da i ne dođe k sebi, ako već mora umrijeti — reče ljekar. — Nije to tako, moj doture — doda Brne — male su muke na ovome svitu prima onima što nas čekaju na
Odnese mu svu lijevu stranu, ali osta pri svijesti. Ljekar, po običaju, prorokova da može umrijeti naskoro, a može biti i kasnije. Gvardijan reče Bakonji da se odmah naredi za put. Šalje ga u grad da se zađakoni.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Znao sam da mu žena boluje od raka u utrobi i da će uskoro umrijeti. Zamišljao sam kako u noći leži pored nje — ona spava a on bdije — i u njoj nezaustavivo nešto raste, raste.
Samo, pitam se: kakvo ništa? Kakvo? Bijelo ili crno ništa? — Eto, samo to se pitam. — Ko zna! Želio bih umrijeti u sunčanom danu. Klicu te male tajne želje nosim u sebi od djetinjstva.
One su, možda, učinile čovjeku najveće dobro koje se smrtniku može da učini. Želio bih umrijeti izvaljen nauznak na dobroj, vrućoj zemlji, sav u suncu i jásu, umrijeti u jedrini dana, u sat uzavrelih zrikavaca.
Želio bih umrijeti izvaljen nauznak na dobroj, vrućoj zemlji, sav u suncu i jásu, umrijeti u jedrini dana, u sat uzavrelih zrikavaca.
Život kao da i ne znači drugo nego nanizati velik, grdan broj umiranja svojih rođenih i tuđih, — pa najzad umrijeti, sasvim umrijeti. Prestati doživljavati čak i umiranja.
kao da i ne znači drugo nego nanizati velik, grdan broj umiranja svojih rođenih i tuđih, — pa najzad umrijeti, sasvim umrijeti. Prestati doživljavati čak i umiranja.
dobro je i ovako!” Bio je zadrigao, pletoričan, teško je disao. Prošlo mi je glavom: ovaj će umrijeti od kapi. „Sličite mi na Krilova“ — rekao sam mu.
Tad će se pitanje starosti svesti čitavo na to da li ćemo umrijeti do tri ili do trideset i tri godine. A to pitanje ulazi u široko krilo sveopće neizvjesnosti i u njemu nalazi svoje
” Još nešto: u djetinjstvu sam čvrsto vjerovao da nikad neću umrijeti. Bože moj, znao sam da je to apsurd. Ali što to mari?
Jest, bio sam uvjeren da neću umrijeti. Razumije se svi će drugi umrijeti — ta bilo bi smiješno, uprav djetinjasto i samo pomisliti da neću umrijeti.
Jest, bio sam uvjeren da neću umrijeti. Razumije se svi će drugi umrijeti — ta bilo bi smiješno, uprav djetinjasto i samo pomisliti da neću umrijeti.
Razumije se svi će drugi umrijeti — ta bilo bi smiješno, uprav djetinjasto i samo pomisliti da neću umrijeti. Jer to je, na koncu konca, prirodni, nužni i jedino mogući tok zemnih stvari! Ali, quant à moa, c'est différent!...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ALI NEĆE ON MENE 364 ĆOSO ŽUTE BRADE I TOMA GA ZNADE 365 STRANAC I CRNOGORAC 366 LAJU PSI U SELU 367 DA HOĆE SVAK UMRIJETI!
Dok on nju vidi, odmah se u nju zaljubi i zavoli je tako da se odmah razbolio. Sve divani: „Umrijeti, umrijeti!“ I gle, baš umrijeti! Najposlije dođe najstariji lekar i kaže da mu se ne može pomoći.
Dok on nju vidi, odmah se u nju zaljubi i zavoli je tako da se odmah razbolio. Sve divani: „Umrijeti, umrijeti!“ I gle, baš umrijeti! Najposlije dođe najstariji lekar i kaže da mu se ne može pomoći.
Sve divani: „Umrijeti, umrijeti!“ I gle, baš umrijeti! Najposlije dođe najstariji lekar i kaže da mu se ne može pomoći. Uprav isti dan stajao je i jedan malar kraj mora,
— Hoću, aga, sve kao da ću sad umrijeti. — Znaš li, bolan, da se ja o svakome tvojemu dobru staram? — Znam, efendum, i vidim, i ovako ti se klanjam.
KREĆI, OČE IGUMANE! Umirao jedan stari iguman u zenđilu manastiru. pa od žalosti, kad vidi da će umrijeti, počne plakati.
DA HOĆE SVAK UMRIJETI! — Šta si se zamislio? — upita veseljaka njegov drug. — Mišljah, da hoće svak na svijetu umrijeti, kako bih lijepo
DA HOĆE SVAK UMRIJETI! — Šta si se zamislio? — upita veseljaka njegov drug. — Mišljah, da hoće svak na svijetu umrijeti, kako bih lijepo živio, jeo, pio, djevojke ljubio i svakome zapovijedao!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Eto ide strasni petak I velika subotica; U petak ću umrijeti, Subota će oglasit me A nedelja sahraniti. Samo da mi prije smrti Jedno dâ se uzaznati: Ko će tebe zaiskati, Kom’
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
gore do mlinâ, pa se pred mrak vrati: — Još, veli, nije došô zeman za krst časni krvcu prolivati, za 'Ristovu vjeru umrijeti. Dones'-de, Mićane, još jedan ardović! Drugog dana jope' štuc na rame.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
»Ako se tako ne učini kod neke kuće, onda će u njoj netko umrijeti te godine« (ZNŽOJS, 43, 1967, 139, okolina Bjelovara). Topola. Kao vilinsko drvo, t.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nagovara sina Radu da mu spomene kako bi od časa na čas mogao umrijeti, pa bi dobro bilo da se zna komu će svoje imanje oporučiti.
Rade neće ni da čuje za to; misli: „Niko neće lako umrijeti, još se nije mladosti nauživao, nije ni žene obgrlio, pa da umre! I on glavom da ha smrću plaši! ... Gdje je to?
Jednoga vedroga zimnjega dana, kad ni suncu led ne popušta, Nikina se bolest pogorša, rekao bi: sada će umrijeti. Ilija neće da zovne ljekara, strepi, mogao bi ga ozdraviti, a neće da zovne ni popa dok ne opremi svoj namišljeni posao.
— Teško je mladu umrijeti! — veli Ždrale preko zalogaja. A Ilija veli Radi: — Idi, sine, popu: reci mu da dođe k bolesniku, da ga sa bogom
— Gledajte kako se na moru odbljeskuje i igra zapad sunca, k'o da se trza prvo no će umrijeti! — veli starome dijurnistu, koji, prignuvši glavu na same hartije, žurno prepisuje.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ne daj, Bože moj bore, (hor: moj bore) Ne daj, Bože, do zore, (hor: do zore) Ne daj, Bože, brže umrijeti... (hor: umrijeti) Klavir i violine popevaju, brač kida ritam, muške grudi uzdišu.
Ne daj, Bože moj bore, (hor: moj bore) Ne daj, Bože, do zore, (hor: do zore) Ne daj, Bože, brže umrijeti... (hor: umrijeti) Klavir i violine popevaju, brač kida ritam, muške grudi uzdišu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
— Oblačić Rade je više smeo, plah, ekspanzivan. Njegove su reči: „Jednom mi je zeman umrijeti, i potle ću, Mejo, odmirati“. On, bez straha, baca u lice vladaru istinu o njegovoj nečovečnoj vladavini.
na kolac, pa ga Turci ponude da se poturči — da mu oproste život, on psuje Muhameda dodajući: „Pa zar poslije neću umrijeti?“ Hajduci se svi drže za velike junake, zato u hajduke slabo smije i otići onaj koji se u se ne može pouzdati.
On je svoje srce slobodio rečima: Što si mi se, srce, uplašilo? Jednom si se od majke rodilo, a drugom ćeš, srce, umrijeti. On je rekao svome ujaku: No ja s tobom drugovati neću kad si tako strašljiv među društvom.
On ne smjede poći u Kosovo za krst časni krvcu proljevati i za svoju vjeru umrijeti“. Pak poćera konja na kapiju. Al' eto ti starog Jug-Bogdana i za njime sedam Jugovića; sve je sedam ustavljala redom, al'
Idem, sejo, u Kosovo ravno za krst časni krvcu proljevati i za vjeru s braćom umrijeti“. Pak proćera konja na kapiju. Kad to viđe carica Milica, ona pade na kamen studeni, ona pade, pak se obeznani.
Al’ mu b’jela odgovara vila: „Pobratime, Kraljeviću Marko, tebe nitko Šarca otet neće, nit’ ti možeš umrijeti, Marko, od junaka ni od oštre sablje, od topuza ni od bojna koplja, — ti s’ ne bojiš na zemlji junaka; već ćeš, bolan,
Marko, od junaka ni od oštre sablje, od topuza ni od bojna koplja, — ti s’ ne bojiš na zemlji junaka; već ćeš, bolan, umrijeti, Marko, ja od boga, od starog krvnika.
konja sjaši, za jelu ga sveži, nadnesi se nad bunar, nad vodu, te ćeš svoje ogledati lice, pa ćeš viđet kad ćeš umrijeti“.
jelu ga svezô, nadnese se nad bunar, nad vodu, nad vodom je lice ogledao, a kad Marko lice ogledao, viđe Marko kad će umrijeti; suze proli, pa je govorio: „Laživ sv’jete, moj lijepi cv’jete!
— a kade mi brže prokapaste? Da mi nije umrijeti s mirom“. Progovara Jelica đevojka: „O moj brate, bolestan dojčine, nisu tvoji dvori prokapali, no su suze Jelice
“ Tada reče bolani Dojčine: „Hej, Solune, ognjem sagoreo! Đe u tebe ne ima junaka da iziđe Arapu na mejdan, no mi ne bi umrijeti s mirom“. Pa doziva ljubu Anđeliju: „Anđelija, moja vjerna ljubo, je l' mi jošte u životu doro?
Al’ ne prođe ni godina dana, ni godina, nit’ će polovina, razbole se nevestica Vinka, razbole se, hoće umrijeti, pa doziva svoju jetrvicu: „Oj Koviljka, mila sestro moja, ja bolujem i hoću umreti, amanet ti sirotice moje, sirotice