Jakšić, Đura - PROZA
On se osmehnu, i u tome trenutku izgledaše, zaista, divan. Sve one bore koje su godine i pakosti ljudske u njegovo lice urezale govorile su u tome času o blagoj i poštenoj naravi prognanoga starca. — Sve lepo da bude spremno, dete moje!
Milićević, Vuk - Bespuće
On je već toliko puta, i nehotice, pročitao natpise u kolima i znao ih gotovo na pamet; neke fraze, grozne i sakate, urezale mu se u pamet i neprestano se ponavljale, mučeći, progoneći, kinjeći.
Strahota preneraženja bila je ispisana na njezinom požutjelom i potamnjelom licu u koje se bore dublje i gušće urezale; oči izgorile od vatre i izgubile sjaj; ko zna koliko vremena sjedi ona tako nepomična i nijema, ne osjećajući svoj
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Najčešće je vidim u tom izgledu: to je jedna od posljednjih njenih slika, koje su mi se oštro urezale. Poslije te, pamtim još jednu. Ali te ne volim da se sjećam.
Krakov, Stanislav - KRILA
Ali su major i dve sudije kraj njega znale da je dužnost vojnih sudija ubijati, i zato su im se već na usnama urezale reči: — Na smrt.