Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Ispod ikone puckara kandilo, miris od tamjana sobu puni. A soba topla, oribana, meko nameštena i ututkana... A ti si u kujni; kroza san te čujem kako posluješ, unosiš korito, bakrač tople vode.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Ispod ikone puckara kandilo, miris od tamjana sobu puni. A soba topla, oribana, meko nameštena i ututkana. . . A ti si u kujni; kroza san te čujem kako posluješ [...]“.
Pisac tu pohodi svoju varoš. I, što je nekad bilo u varoši a čega više nema, to je opet „topla”, „lepo nameštena”, „ututkana soba”. Tu je i majka, koja - tačno kao u Našem Božiću - u pamćenju jednako stoji „oko ognjišta sa zasukanim rukavima”.