Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
— Oni istina ućute na malo, no opet, osobito žene, počnu razgovor i vrevu. Onda obično moj otac, kad je u crkvi, opomene narod i zapreti
Da vidite, deco, da je popa celi dan govorio, ne bi tako ućutkao kao mog oca nekoliko reči. Svi ućute kao da vodom svakog zaliješ.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ako dvojica razgovaraju, pa me smotre da im se priku čujem, oni ućute. Zvali su me: ulizicom, izrodom, izmetom, Turčinom, i... bog bi ih znao kakvim me imenima ne nazivaše! I...
Bože!... Kako li se izmenila Crna Bara! Nema onog veselog zbora ni razgovora. Gde dvojica govore pa treći dođe, oni ućute... Ivan kmet, a ljudi ga glede gore nego onog pandura subašinog. Njegov Lazar se sasvim odbio od kuće.
Teodosije - ŽITIJA
Zapreti samodršcu bratu i svima koji su plakali da ućute. I gle, opet, slika na zidu, podobije časnoga lika prepodobnoga, koja je bila u crkvi i u trapezi naslikana: Bog koji
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Večeramo. Čuje se kako kašike zveče i pucaju vilice. Pred svakim „satlik“ vina. Čim se načne, odmah se dopunjuje. Svi ućute. Samo tetka, srećna, nasmejana, onako isto zasukana i ulepljena testom, ulazi.
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
DROBAC: Njega pitam! VASILIJE: Poštujem vas, naravno! DROBAC: Ja kad uđem u hotel „Pariz”, svi ućute! Za koji astal sednem, svi smesta ustanu! Iz poštovanja! Kad idem čaršijom, prelaze na drugu stranu!
DARA: Ne stoj te tu kao zavezani! Svaki je sekund dragocen! (Svi odjednom ućute: ulazi Drobac) DROBAC: Zaboravio sam žilu. Ovden sam neđe ostavio žilu. Đe mi je žila?
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
I kad tu njen gitar zazvoni, od pesme što plače i voli, svu vodu, zvona, i maske, tamo, noć toliko zaboli: da ućute i pitaju tiho, „Kakav je to Slaven bio, na Rivi dei Skjavoni?
Ne bih točio limonade iz Makijavelija. Ali mrtvi brzo ućute, a vidovdanska etika ne pali svuda. Prošla nedelja bila je madžarska. Sve su novine ćutale i čekale.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
se ispijaju polići, slušamo onaj žagor, ništa se ne razume, dok se jedan nije popeo na astal i rukom dao znak da se ućute. — Braćo, — pitao je on — niste me zaboravili? — Nismo, kako zaboravili! — odgovaraju oni. — A ni ja vas — kaže on.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Svi ućute, samo se čuje zveka novca što na zemlju pada. Pomnjivo zagleda oko noge da se otkuda ne nazre kraj novčića. Neko najpošlje
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Juriš! (Svi vičući: „Juriš!“ povlače se sa razbojišta. Puške i bojna vika ućute. Katunović ostaje sâm.) PETA POJAVA Katunović, naslonjen na kamen, sâm, a malo posle Radoš Orlović.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Časom svi ućute. Sudac pogleda staroga pisara — on mirno sjedi i gleda u čisti arak hartije pred sobom. Ivo je uzbuđen, pa, da
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Tisa se ućutala i smirila. Vode imaju taj čoveku nerazumljiv kontakt s čovekom, da ućute kad je čovek mnogo srećan, ili mnogo rastužen.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
“ Ponekad se i papučama u šali gađaju; a čim uđe muško, one ućute i uprepodobe se, kao da ništa nije ni bilo i kao da ni dve unakrst ne znaju!