Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
razuma, pesnici padaju u orgije mašte i reči, u bolesna fantaziranja ili otužna sentimentalisanja, u prazan verbalizam i frazeologiju. Prirodnost se smatra kao banalnost, i peva se odveć podignutom notom, u lažnom tonu.
široj publici, koja je još sačuvala starinski ukus za sve što je spolja poetično i fantastično, i za šarenu i zvučnu frazeologiju. Mijatović se ogledao i kao putopisac.
pokazana sva duhovna beda i idejna pustoš srpske književnosti, koja se bila svela na romantičke izveštačenosti i praznu frazeologiju.
mali komad Naš zet. U malokrvnu i konvencionalnu srpsku dramu, koja se sve više svodila na patriotsku frazeologiju ili površan vodvilj, on je, stojeći pod uticajem francuskih naturalističkih dramatičara iz grupe Slobodnog pozorišta,