Upotreba reči han u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Odemo na konake onako umorni od dugog stajanja.” „Pred veče skupe se svi knezovi u Šundin han, gde sam ja (Aleksa) bio na konaku, i nađemo da su pašine reči sve istinite, i ako on ne drži dosta vojske, to će

Međutim pukne glas za Crnoga Đorđa, da je baš u našu Sebičnu Nedelju sa družinom došao i zapalio turski han u Orašcu i počeo kavgu s Turcima, i tuče gde i god nađe.

da se on — Luka — baš u tu nedelju ženio, i Crni Đorđe sa sto druga došao mu na svadbu, ručao, pak posle zapalio han u Orašcu.

Kad smo Grabovcu došli, htedoše da zapale han tj. tursku kuću; no bijaše blizu jedan čardak pun kukuruza, te ja jedva odbranim da ne zapale han, jer bi i čardak

tursku kuću; no bijaše blizu jedan čardak pun kukuruza, te ja jedva odbranim da ne zapale han, jer bi i čardak izgoreo, a ̓rane nam treba. Odatle pođemo u Ljubinić na konak.

a šta se đogaš, kad znam da i ti želiš ono što i mi? Ne vidiš li kako tvoga age gori han? Sad samo dok ustanem pa uzmem ugarak s vatre i dunem u streju, pa će i tvoja kuća onako goreti, a ti idi dahijama!

No čusmo gdi oko Mišara puške pucaju i han u Mišaru gori. Poznamo da su Turci nas pretekli i da nam je put od naše vojske presečen, malo se povratimo, da i̓

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Taj put vodio je, severnom stranom, iznad samog sela. Ukraj puta beše han. Tu je stanovao subaša sa svojim pandurima. Zvao se Sulja. Prezime niti mu je ko tad znao niti danas zna.

— reče on i pogleda Lazara strašnim pogledom... Lazar se predade sudbini... Dođoše pred han... Marinko propusti Lazara napred. Lazara beše snaga izdala. Bez Marinkove pomoći on ne mogaše prekoračiti praga.

Kakve li se žele ne rađahu u njegovoj duši!... Jedva je opazio Ivana kad je ovaj u han ušao. Po pozdravu zasedoše oko vatre. Kruška reče te doneše rakije.

On ne mogaše boljeg prijatelja sebi naći od čoveka koji je toliko prijatelj sinu njegovom... Stigoše pred han. Kruška beše u odaji s Lazarom. Čim ču da su Ivan i Marinko tu, on čisto radostan potrča pred njih. — A... došli ste!..

Ozebao, okisao do kože, sav mokar vrati se Kruška u han. Ali ni sav sumor dana ne beše nalik na sumor duše njegove. Tamo tek beše pakao... Pa i nije bilo lako! ...

— Neka dođe amo... — reče on prijatnim glasom... Miloš uđe sav bled kao krpa. Kolena mu klecahu, a onaj se han okretao oko njega... Kao što rekoh, bio je to miran domaćin; nikad se on ni s kim nije parbio niti pred sud izlazio.

Pojahao zelenka, za pojasom mu pištolji i jatagan, a oko ramena šara. Dođe pred han, odjaha konja, priveza ga za jedno drvo, pa uđe unutra.

On nije ništa znao ni o sebi, ni o tome što je učinio. Kad ga je zelenko doneo pred han, kad ga skidoše sa sedla i zapojiše malo rakijom, tada reče: — Čini mi se sad se nisam prevario. Sad je ubijen. — Ko?

Ti ćeš zaići od česte sa Devom i Jovicom, a Stanko, Zeka i Jovan će sa mnom. Samo polako... Kad dođete pred sami han, vi stanite. Neka niko ništa ne počinje dok ja ne zapovedim. I krenuše se... U Kruškinoj odaji goreo je žižak.

Ne znam u detinjstvu, ali otkako sam omudrala, ja nisam okusila jagnjetine... Stigoše pred han. On beše prazan. Nigde žive duše, nijednog povesma dima da se s badže uzdigne. — Pustoš! — reče Aleksa.

oblučje na sedlu ujdurisati — uneti se nekome u lice ušoriti — postaviti ulice halakanje — prizivanje alaha u pomoć han — drumska gostionica; prenoćište hanuma — gospođa hasna — korist, dobit, ćar hat — konj, arapski konj cagrije —

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Posle dugih pregovora uspeo sam donekle i vratio sam se u Mitrovicu u svoj han. Jedan sat docnije ušao je u moju sobu turski oficir visoka rasta, koji se predstavi kao Sali-paša, rodom iz bosanske

Ovde se nije prodavala samo razna roba već i zemljoradnički proizvodi i stoka. Još postoji „kuršumli-han“, u kome su trgovci za vreme sajma stanovali.

Ovo je bila neka vrsta podmlađivanja mongolskih uticaja. Godine 1048. je pečenješki han Kelen sa 20.000 vojnika primio hrišćanstvo i nastanio se u sred SlavoBugara, u okolini Silistrije (Drstara).

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

) — nemačka igra Tamerlan — čuveni tatarski han, vojskovođa i osvajač (1336—1405), zbog osvajanja u Maloj Aziji došao u sukob sa Turcima i 1402 godine kod Angore

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

je u đačkoj klupi pisao svoje prve pjesme o zimskom pejzažu ovoga istoga svoga rodnoga kraja: Nikog da svrati, zavijan han, bosanski tužni puti . . . Da savlada svoju prokletu bolećivost, Miloš se, kao i uvijek, spasava šalom.

Dolje, u proširenju, na pitomoj zaravni, ćutao je stari han kao koka na gnijezdu. Tu je Miloš proveo najljepše godine djetinjstva.

Miloš spopade Sajana pod ruku i povede ga do ivice zaravanjka. Odatle se, kao na dlanu, vidio han u dolini, oko koga su se motale grupice neprijateljskih vojnika, sitnih kao mravi.

dok ga je Sajan slušao, poispravljen i junački izbečen, kao da sluša govor pred akciju: Nikog da svrati, zavijan han, bosanski tužni puti, ko bijela koka miruje dan . . . — A, šta veliš, Sajane?

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Dođe predveče u Mostar i uđe u han da prenoći. Prepade se da mu ko ne bi novce uzeo, pa zamoli handžiju da mu sačuva novce do izjutra.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

kudrave crne kose, zažmirio očima, pa korača živo od jednoga zida do drugog i beleži stopama gradove koje je Džingis-Han pregazio, opisujući glasno junaštva i divljaštva njegova.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Nego, izvinjava se, ona će to poslati pred veče u han gde je ovaj odseo i to još po sluzi. I Sofka po izrazu lica Arnautinova vide kako na njega sve to silno utiče.

— Će čekam han’mo. Ako ne možeš danas, sutra, kada ti hoćeš. Jedan, dva, tri dana, ništa nije što ću ja da čekam. Čekaću ja!

— Istrča Magda, a već joj bile umrljane ruke i zasukani rukavi od sudova što ih počela da pere. — Idi u Šareni han i pitaj za trgovca, Arnautina — poče joj naređivati. — Nađi ga i pitaj: da li može što mešano da mu ponese.

bašte, kuće, kako bi se sa celim komšilukom videla, sa svakim zdravila, i onda prekim putem otišla u taj Šareni han.

— I čuješ! — pozva je on natrag kada ova pođe. — Kaži Tomči, neka se obuče i ide u han. Ali neka! Neka ostane ovde! Predomisli se on i odmahnu joj rukom da ide. Mogu i oni tamo sami za nekoliko dana!

A ne bi vas bilo sramota da ja idem pred crkvu, u amale, u Šareni han, da tamo dočekujem turske trgovce, moje poznanike, prijatelje, koji se nekad za srećne smatrali kada bi im primio

Ona je od njega saznavala kakva je čaršija, kakvi dućani, espapi, mehane, naročito Šareni han, gde dolaze iz Turske Turci i njihni seljani.

On posle proševine prestao da ide od kuće u han i selo. Sigurno sada kuću i sve žurno sprema za svadbu. I onda celog dana ovamo šalje darove i slatkiše za nju.

Ali što se, otkada je otišao tamo u han, ovamo bar ne navrati, ne dođe da se time, ne Sofki kao izvini za sve što je onako pijan radio, nego da komšiluk,

— Tek pre dva dana, u samu večer, gotovo u noć, otuda, iz Arnautluka, donesoše ga u han ranjenog. Kuršum mu ostao u trbuhu. Istina nije znao za sebe, ali je bio živ. Ponesosmo ga.

XXIX Kada Tomča sasvim poraste, i on sam, a najviše svekrva, počeše navaljivati na Sofku da prodadu han i sva imanja što imaju tamo na granici i u Turskoj, i da do kapije, sa lica čaršije, podignu veliku lepu kuću.

I jureći kroz šumu, kroz tamu, zaklanjajući ga od mesečine, odneo ga u han. Tamo, pregledavši i videvši koliko su čivčije i sluge krale, sve ih redom istukao i isprebijao.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Ostalo je zapisano i to da je, uistinu, ispratio tog pobratima, zatim mu zapalio han pa otišao na Avalu. Ni toga se ne ceća, ali ce ceća da su tada, u pretproleće 1804, snegovi na Avali trajali a gora

Otuda se posle ime Pirinč-han tumačilo kao Prinčev han. U času kad mladi Anastasijević, još ne Kapetan Miša, od svojih saputnika sluša priču o

Otuda se posle ime Pirinč-han tumačilo kao Prinčev han. U času kad mladi Anastasijević, još ne Kapetan Miša, od svojih saputnika sluša priču o Pirinčani, niko ni ne sluti

Tako je velelepni Pirinč-han časkom bio razrušen i ubrzo se više niko nije sećao čudesne lepote njegovih srazmera. Istina, kad je rat prošao

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Car ga namjesti u jedan han, i reče mu da tu čeka dok ga on opet zovne. Radi toga posla car tevtiša u Bosnu da izvidi je li mu Bošnjo pravo kazao.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

I jureći kroz šumu, kroz tamu, zaklanjajući ga od mesečine, odneo ga u han. 150 U doživljaju unezverenog Tomče, kad prigušeni mentalni slojevi preotmu maha, u njegovim folklornim noćnim

kraju ipak činila, ili se bar pričalo da je u potaji činila, podajući se gluvonemim slugama kada bi se Tomča vratio u han i ostavio je pijanu i zlostavljanu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

ona nije donela nijednog zrelog ploda, i svi su ti pokušaji ostali toliko bezuspešni da ih je poznati bečki meteorolog Han odbacio đuture, izjavljujući da su astronomski uzroci suviše slabi, a da bi mogli uticati na klimu naše Zemlje, i da se

Stanković, Borisav - TAŠANA

Od uvek ste takvi. Od uvek, kad god ovamo dođete, da vam je samo da se najedete i napijete. Je li ovde neki han, mehana, ili kakva — Bože me prosti! — crkva? (Sluša. Čuje se iz daleka, ali jako zvonjenje zvona.) Zar već zvona?

(Pije): I sutra, peške, gologlav, na carski drum i iz hana u han, iz varoši u varoš, dok negde ne lipšem, skapam, na nekom hanskom đubretu ili štali. (Najednom skoči): Idem, idem.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Mesečina greje... Martinka mi u krilo, konj, Dorča moj, ide nogu pred nogu, a čalgidžije, što gi još od bilački han povedešem, peške idev iza mene. Sviriv mi oni i pojev. T’nko i visoko kroz noć i na mesečini sviriv.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

viknu po Topoli, te sakupi jošte više društva; sve po tragu Turke poćeraše, do Sibnice sela doćeraše, i tu Turci u han pobjegoše, — kami majci da ostati mogu!

policijski činovnik („za vremena dahijskoga“ — kaže Vuk — „gotovo u svakome selu u biogradskom pašaluku bio je načinjen han u kome je sjedio subaša, koji je činio seljacima šta mu je volja“) sudni časak — smrt suđen đuvegija — mladoženja koga

glave, uništiti ga halaliti — darovati s blagoslovom, blagosloviti, oprostiti halka — beočug, zvekir, gvozden kolut han — gostionica handžar — veliki nož, jatagan harambaša — hajdučki poglavica haramija — hajduk, lupež, ubica harati —

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

da je to tako strašno ako njegova mezimica, njegovo čupe Zone, nedeljom ode sa drugaricama na ćošak pred Kaloferlijski han ili na Bit-pazar, gde igra oro; ili u neku avliju ili neki poširi ćorsokak, gde se momci i devojke ljuljaju bele nedelje

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti