Upotreba reči hvatam u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Ne, odmahujem glavom. Zar me nije stid? U mojim godinama oni su... Bože moj, u mojim godinama! Hvatam sebe kako se smejem osećajući kako gusta i topla krv juri kroz moje žile, a onda me, a da ni sam ne znam kako, zahvata

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

U opseni, teško tebi - teško meni. Moj Gorazde, struji pečal kroz Goražde. Hvatam senu, živa ptico u plamenu. ŽITOMISLIĆ Kukast oblak kraj Neretve krpi prsluk posle žetve.

Vidim sebe - već ubicu! gde se hvatam, preko volje, u đavolje kolo riđe, Ljuboviđo Ljuboviđe. Raspršujem puhor-trinu: okitim se detelinom i prometnem u

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Kad ostarih, gazda kaže: — Ubiću ga! — O, gle vraže! — hvatam dim, neću više biti s njim.“ „Nevolja nas ista združi, hajde sa mnom, korak pruži.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Pa onda licitacije, intabulacije, procene, propise, zabrane, prenose i uopšte takve stvari. Sve ću te grlice sad da hvatam na „kratak poziv” sa tri crvene štrikle. Pa kad mi dođe, a ja tek: „E, grlice moja, ti kanda imaš neku procenu, a?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

strelica što tako sjajno lako kruže plavim zrakom po bezgraničnim, svetlim, svečanim prostorima, onim najvišim, pa da hvatam, onako u letu, u šake, u pune prepune pregršti, u pune grudi, one slatke nedelje što drhti, da se svim svojim bićem, u

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— A znate li kako ih hvatam u lac? — pretrže pričanje, razumjevši da me to zanima. — Ovoga sam uhvatila natrag malo dana, stoga je tako divlji,

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

KAPETAN: Pa ne moraš, brate, ministru da kažeš, možeš i meni. VINA: Dovde mi je već došlo. Ja se mučim i hvatam razbojnika, a vi telegrafirate „s opasnošću života uhvatio sam ta”.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ja mu ne branim, alal mu, neću da duši hvatam grijeha ..... Jedanput sunce izlazi i jedanput se umire!... Ostali svjedoci izjaviše jednako.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Najčešće hvatam sebe kako mislim o Prohoru. O načinu na koji je živeo i o načinu na koji je umro. Da nije bilo njegove čudovišne smrti,

Neću birati stranu. Navalim. Čini mi se: i zubima, i nogama, i rukama. Hvatam drhtavim šakama izbočine, uglavljujem stopala u pukotine, milim naviše kao puž.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ali ću joj odmah zavrnuti njeno električno osvetljenje. Hvatam kazaljku sata sveta, pomeram je unatrag, i zaustavljam je na godini 323 pre Hrista. Sat škripi i reži, ali sluša.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti