Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Toga dana se on preko običaja zadrža, a ja iz duga vremena iziđem i stanem šetati hodnikom. Ne znam zašto, ali nikad nisam smeo zaviriti u sobe gde su bolesnici.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
— Raspitajte se sami. — To je samo jedna gadna intriga. — Možda... intriga... I njen zvonki smeh zatreperi hodnikom. A voz je već bio u peronu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
između dva husara, sa isukanim sabljama, i da skoči u dvojne redove, na deono, a na komandu „marš, marš“, da prođe hodnikom, iako se ljuljao, koračajući, i posrćući.
Matavulj, Simo - USKOK
vrata, ušao bi najprije u podugačko, usko dvorište, iza kojeg se diže druga, manja zgrada, sa širokim pokrivenijem hodnikom; vidio bi gore na hodniku odsjev plamena i čuo bi pjevanje uz gusle; popeo bi se uz kamene stube i, stigavši do sredine
Milićević, Vuk - Bespuće
Prešao je uskim hodnikom, držeći u ruci mali, pozelenjeli, bakreni svijećnjak sa nakrivljenom svijećom koja je kapala, i otvorio naglo vrata od
I onda protabaju hodnikom njegovi koraci i miris cigare prodre kroz pukotine od vrata; začuje se još jednom ispod prozora njegovo kašljanje ili kako
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Moj žižak se gasi nad otvorenim spisima jednog ruskog svetitelja. Grubi koraci odjekuju hodnikom, udar koraka ima zvuk između kopita i čizme.
Nogu je mnogo kao da prolazi čitav karavan praznim hodnikom sa drvenim podom. Ne plaše me ti koraci — mi smo ovde navikli na različita pohođenja — ali me obespokojava što znam da
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Prolazeći hodnikom školskim, pisar vide da se otvaraju vrata na Ljubičinoj učionici, pa koraknu brže i upade iznenada, bez kucanja, u
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„E, utili svijeću pa ajdemo!“ reče vladika. Oba iziđoše iz spavaće sobe te prođoše malijem hodnikom pa uljegoše u drugu sobu. Ta je soba bila prostranija barem četir puta od prve.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Tebi ću ja, lopove, bubreg pod gušu da premestim! — preti i lako, sviklo korača hodnikom po mraku. Onda se na prstima ponovo došunja do vrata Aćimove ćelije i oslušnu. Čuje samo dva glasna disanja. ...
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Samo je hodnikom opet odjekivala reč „politički“ i udarci žile i jauci čuli su se preko celog bogovetnog dana. A plašljiva, nejasna,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Stan je bio uzdužno razdijeljen dugim hodnikom. Na desnoj strani, prema moru, bila je blagovaonica, primaća soba, naše spavaće sobe; na lijevoj, radne prostorije,
Napredovao je hodnikom prema meni, zadrigao, još mamuran, težak na riječ i na osmijeh, slabo pokretljivih, u snu omlohavljelih crta, držeći u
, he, dakle, do viđenja, do skorog viđenja, hvala, hvala, još jednom, doviđenja! — I konačno odlaze. Promiču opet hodnikom, silaze stepenicama, dobrostivo se osmjehuju vrataru.
Možda. Od jednog glasa koji je promaknuo hodnikom sav sam pretrnuo. Dobro poznat glas dobro poznate osobe! Visoki, malko oštri glas, direktan kao sječivo, nikad omekšan
Nalazi je, kad sretniju, kad manje sretnu, i najzad ustaje, zakopčava kaput. Odlazi. Odmiče zvučnim bolničkim hodnikom, spasava se između okrečenih pervaza lijeha s perunikom, i žuri da što prije stigne u toplu, jako osvijetljenu sredinu,
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Kapija između velika dva tornja, pa druga, „Zdravlja kapija“ , koja vodi bliže Seraju, sa hodnikom gde su stanovali krvnici; dvorište gde je bio carski divan.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gazda se odmakne sa prozora, otvori sobna vrata i, onako kako se našao, šuljajući se, pođe hodnikom. Svaka dva koraka zastajkuje, a ustavi se ispred prostranog traga mjesečeve svjetlosti što je ušla kroz prozor i
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
više „žitejsko”, Kornel Vlaović je dao do zidova srušiti taj deo kuće, podigao novu „veliku sobu”, predelio je od kuće hodnikom i prikućkom u kome je stojalo sve što je potrebno da se proslavi poneki domaći praznik religioznog karaktera.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Iz dubine broda dopirao je potmuli udar mašine i svuda se osećao miris ulja. Pođosmo uzanim hodnikom... Opet neke stepenice. Siđosmo još dublje i čusmo žagor vojnika. I oni su pošli nekud, sve jedan za drugim.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Zabezeknuti dječaci samo zinuše, a onda viknuše u jedan glas: — Lunja! Djevojčica je šepala hodnikom pognuta, razbarušene kose. Jovanče od iznenađenja jedva povrati dar govora. — Ej, otkud sad ti?
— Primičemo se nekom otvoru, otuda duva — reče Lazar Mačak. Brzajući, potočić je zakretao hodnikom udesno i gubio se u jednom tako tijesnom otvoru da je nemoguće bilo unutra se zavući.