Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Nacionalne težnje se manifestovaše već u doba ilirstva, a naročito 1848. godine kada su se Hrvati i Srbi iz Hrvatske i Slavonije i Srbi iz Banata i Bačke, udružili sa dobrovoljcima iz Srbije, zajednički borili protiv Madžara.
Ovo je jugozapadni deo Hrvatske, planinska, periferijska i zabačena oblast, koja je još i danas bez dovoljno saobraćajnih veza sa panonskom Hrvatskom.
* U srednjem su veku razne oblasti jadranskog varijeteta bile sastavni deo hrvatske kraljevine i srpskih kraljevina. Zatim su delimično bile pod ugarskom vlašću, od koje nije ostalo nikakvih etničkih
Ovaj deo Hrvatske je svojim reljefom tesno vezan za Štajersku. Najznatnija je od ovih podvojenih kotlina Zagorje, čijim neravnim dnom
panonskog tipa je u vezi sa istorijom Nemačke i, osobito, Austrije i Ugarske, izuzevši doba narodne nezavisnosti Hrvatske do kraja XI veka.
Slovenci su bili naselili pored alpijske Kranjske i veliki deo civilne Hrvatske (varaždinski, zagrebački i križevački srez) i Slavonije, gde su se izmešali sa starim hrvatskim stanovništvom.
za vreme velike slovenske najezde na početku srednjeg veka; tek docnije su došli doseljenici iz Srbije i iz istorijske Hrvatske. Zbog močvari i lugova Banat i Bačka su bili slabije naseljeni nego Hrvatska i Slavonija.
Kad su Turci osvojili ugarsku kraljevinu (1526. god.) najveći deo Hrvatske i Slavonije je ostao izvan njihove vlasti. Hrvati su tada dobili naslednu monarhiju i za kralja izabrali Ferdinanda I
U zapadnoj Slavoniji, zapadno od Vinkovaca, prevlađivali su katolici poreklom iz Bosne i iz stare Hrvatske. Ali su se ovi novi doseljenici, kao i zaostalo staro stanovništvo, delimično odselili i dalje na sever, preko Drave, u
Karlovac je postao središtem hrvatske a Varaždin slavonske Vojne granice. Vojne granice su bile administrativne celine, nezavisne od bana i hrvatskog
Marija Terezija (1740—1780) i Josif II (1780—1790) su otpočeli sa ponemčavanjem Hrvatske. Hrvatski sabor je 1790. god. stavljen pod kontrolu ugarskog ministarstva, ali je potajna borba produžena.
Posle migracija su se ovde izmešali Srbi i Hrvati. Tu je bila kao neka granica između srpsko-hrvatske i slovenačke oblasti.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
— Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu GZM — Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni n Hercegovini GZH — Grafički zavod Hrvatske GMKM — Glasnik Muzeja Kosova i Metohije GNČ — Godišnjica Nikole Čupića ZEM — Zbornik Etnografskog muzeja u Beogradu
Bošković-Stulli, Maja, „Usmena književnost“, u: Povijest hrvatske književnosti, knj. 1, Liber— Mladost, Zagreb 1978. Bošković-Stulli, Maja, „O narodnim pripovijetkama“, predgovor za
Chevalier, J. i A. Gheerbrant, Rječnik simbola, Matica hrvatske, Zagreb 1983. Čajkanović, V., Mit i religija u Srba, SKZ, Beograd 1973. Čajkanović, V.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
godine, za vreme ilirskog pokreta, bila je od velikog uticaja na stvaranje nove hrvatske književnosti. Dalmacija je Hrvatskoj bila bliska, po prošlosti, geografski, verom, i azbukom, i »dubrovčanisanje«
Pedesetih godina, ugnjetavanja i gonjenja su takva da se narod diže na bunu u Lici i u drugim krajevima Hrvatske. 1751. i 1752.
1813. bio je u četi Zeke Buljubaše na Drini. Po padu Srbije pređe u Zemun, luta po Ugarskoj, ide do Beča, silazi do Hrvatske i Dalmacije; 1814.
pesnika Ivana Mažuranića Smrt Smail-age Čengića tako je i Njegošev Gorski vijenac postao zajedničko delo i srpske i hrvatske književnosti, jedna knjiga koja vezuje obe književnosti našega jezika.
To drugo izdanje, mnogo dopunjeno prikupljenim novim rečima iz Crne Gore, Dalmacije, Hrvatske, pa i iz Stare Srbije, sadržavajući preko 47.000 reči, izišlo je u Beču 1852.
štampa u zasebnim zbirkama: Iz Crne Gore i Primorja, dve knjige (Novi Sad, 1888; Cetinje, 1889); u izdanju Matice hrvatske Iz prіmorѕkog žіvota (3agreb, 1890); Sa Jadrana (Beograd, 1891); Iz beogradskog života (Beograd, 1891); Iz raznijeh
od najvažnijih pojava nove srpske književnosti jeste što postupno padaju stare pregrade između srpske i hrvatske književnosti i što se obe književnosti istoga naroda i istoga jezika približuju jedna drugoj, prožimaju jedna drugom,
Srpski pisci sarađuju na hrvatskim časopisima, hrvatski na srpskim. Hrvatske knjige preštampavaju se ćirilicom, a srpske latinicom.
Srpski i hrvatski pisci (1910[—1911]) zajednički izdaju Hrvatskosrpski almanah. Hrvatske knjige nalaze čitaoce među Srbima, kao i srpske među Hrvatima.
Hrvatske knjige nalaze čitaoce među Srbima, kao i srpske među Hrvatima. Srpski čitaoci danas daleko bolje znaju hrvatske pisce, i hrvatski čitaoci srpske pisce no što je to bilo još pre nekoliko godina.
Iva Vojnovića, jednoga od onih pisaca koji su na sredi između dve književnosti jednoga jezika, između srpske i hrvatske.
krajeva, počinju pisati istočnim narečjem, koje je na putu da postane opšta i vladajuće narečje srpske, a verovatno i hrvatske književnosti.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Vuku je ovu pripovetku bio poslao Damjan Gruborović, srpski sveštenik iz Hrvatske. 53. VUK I KOZA: Pribeležio je Vuk St. Karadžić, tumačeći poslovicu „Da nijesam patila, ne bih se u srijedu spratila“.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
dotle nisam zarađivao hleb, ja sam se naselio, na Rijeci, u pristaništu, iznad riblje pijace, u skupom pansionu jedne hrvatske grofice. Bila je to čudna, i nesrećna, žena. Imala je nezakonito dete, od jednog ženskog lekara, a docnije se otrovala.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ljudi iz Hrvatske pripovijedali su mi da pod Velebitom ima selo Vrzići, i više njega navrh Velebita mjesto koje se zove Vrzino Kolo, na
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
(Lisica se osvetila vuku) dao mi je napisanu G. Damjan Gruborović, sveštenik iz Hrvatske iz sela Ljubine (na suhoj međi u ІІ banskoj regementi); 15. (Milostiva snaha i nemilostiva svekrva), 34.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Osim toga, nikada se neće moći da povuče nesporna granica između srpske i hrvatske književnosti zbog istoga prirodnog jezika koji je razdvojen u dva književna (standardna) jezika.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
god. Božidar Kovačević uneo ju je u svoju antologiju Parnas. Zbornik lirike srpske i hrvatske, Novi Sad 1955. PRIČA (str. 201). Pesma je štampana u Golubici 1839, I, 271—2. Na str. 272.
U Biogradu bolje pišu.” (v. Gradja za rovijest književnosti hrvatske, Zagreb, 6, 1909, 118). Ako je Kuzmanićev članak kretao sva ova složena pitanja, donekle je i razumljivo što mu je Gaj
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
I glavna razlika između srpske i hrvatske varijante književnog jezika tiče se veće spremnosti Srba da prihvate stranu reč, nasuprot sklonosti Hrvata da je
Nezavisne Države Hrvatske pod nacističkim okriljem 1941-1945. Ipak, na srpskoj strani sličnih promena u jeziku nije bilo a postojeća atmosfera u
Ćipiko, Ivo - Pauci
I nastavi: — Pa ono što Mađari rade sa Slovacima, rade i drugi, kad im samo treba... Eno vam Hrvatske! Što tamo ne rade takozvani mađaroni! — I to je veliko zlo! — prekide ga gazda. — A ko veli da nije?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
U isto doba, one pevaju i hrvatske junake i događaje, Zrinjskoga na primer, i njegove bojeve s Turcima. Pored hrvatskih, one pevaju, i to simpatično, i
„U njoj je izginuo cvet hrvatskog plemstva i 10000 vojnika (od 15000). Sam zapovednik hrvatske vojske, ban Mirko Derenčin, pao je u tursko ropstvo.
“ Po jednom drugom mišljenju, Đerzelez Alija je Gerz Eljaz, koji je poginuo u jesen 1491. u borbi protiv hrvatske vojske. đetić — junak đečerma — jelek, vrsta odeće bez rukava đidija — lopov, ugursuz, kurva đipiti — skočiti
sehir Sekula Banović — Sekelji Jan, rođak Hunjadijev, ban Hrvatske od 1446. do 1448. (otuda mu u pesmi prezime Banović), poginuo 1448.