Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Jedne nedelje pošao stric u crkvu. — Huuu! — učini strina, s rukama pod pojasom. — Šta ti je? — pita stric. — Huuuuu! — beše njen odgovor.
Čisto je čujem kako mi sluti zlo i gunđa za se svojim naročitim glasom: — Huuuuu!... Dotrči džandar, pa u'apsi začas! — Huuuuu! u'apsi začas — što rekla moja pokojna strina.
Dotrči džandar, pa u'apsi začas! — Huuuuu! u'apsi začas — što rekla moja pokojna strina. Sećati se svojih pokojnih, milih i dragih, to je lepa stvar, i ja
The, kad nam je takva divna sudbina, onda — nek ide kako ide. — Huuuuu! v što rekla strina. Ali, kad se čovek bole razmisli (ako, to jest, uopšte ima ludi koji se i takvim opasnim