Upotreba reči carev u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

neće da rade, dođu kod svog janičar-age i upišu se u janičare, i to u koju ortu koji voli; i tako nazove se pravi sin carev i aga, a spa̓ije, koji su od starina sa carskim beratima bili, bace za leđa i nazovu i̓ papurima.

Takav aga uzme nekoliko momaka, dođe u selo koje mu se dopadne, sazove seljake i kaže im : „Rajo, ja sam carev sin i aga, dajte, prodajte mi se da ste moji, ja ću vas od svakoga zuluma braniti, i koji nema poreza i arača, ja ću

„Zato ti, kneže Pejo, ako misliš carev knez biti, a ti idi carskom čoveku Del-Ametu, koji je ferman doneo, i kroz koji ferman ne može nas ni puška ni top

mi Afiz-pašinu buruntiju: da ja kao čovek književnik znam da je gre̓ota se caru protiviti, no da okrenem narod opet pod carev skut, i da će me car beratom i fermanom kao mog oca učiniti oborknezom, i proče.

budemo na audijenciji kod Jego Veličestva Imperatora austrijskoga. 5. januara u sedam sati dođemo u Burg (carev dvor). Uđemo u salu, gdi stoje na redu oni koji su pređe nas opredeljeni. I tako i mi u red na svoje mesto stanemo, tj.

Dučić, Jovan - PESME

ZAPIS 306 PESMA HRISTU 307 NA RASKRŠĆU 308 DODATAK 309 VRBAS 310 MOLITVA 312 NA CAREV ARANĐELOVDAN 314 BOSNA 316 LIČKI MUČENICI 318 NA OBALI NERETVE 320 VEČNOJ

Presto Patrijarhov od opala; presto Carev od rubina, stoji na dva zvera; Za deset vladika od bisera mesto; Sto kedrovih stola za sto kaluđera.

Gospodin Oliver, to carevo oko, I Preljub, mač carev, javiše visoko Da je Tesalija sva pala za veče. A molbu za Carstvo kad Patrijarh reče, Dvorana zablista kao suncem

ZIZEMA Zizema ima trbuh kao štit carev o koji se razbiju svi juriši neprijatelja. Bradavice su na njenim grudima kao dve krupne kapi krvi ranjene lavice.

(„Amerikanski Srbobran“, 17. septembra 1942) NA CAREV ARANĐELOVDAN Za tvoju Slavu, svetli Care, Što i sad vladaš u nama, Koji čuvamo slave stare U molitvi i na

Teodosije - ŽITIJA

Čudesna je smelost i vera njegova, kao kad bi neko držeći u rukama carev dar sazivao drugove i susede, govoreći im: „Hodite i vidite na meni carevu milost, i smatrajte me blaženim kao onoga

Taj višerečeni Strez posle smrti cara Kalojana beše gonjen od cara Borila, koji beše preuzeo carstvo, da kao rođak carev bude ubijen.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

nazvao »Markom Aurelijom srbskim«. Srbima je još najpovoljniji bio carev antikatolicizam i njegova politika verske ravnopravnosti koja je došla posle sto godina verskih gonjenja i katoličkog

I sa pojmljivim oduševljenjem verski progonjeni Srbi pozdravili su carev Toleranz-Patent od 1781, kojim im je data verska ravnopravnost i mogućnost da slobodno vrše sve obrede svoje vere.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

NAŠOJ NARODNOJ PRIPOVECI I OVOJ ANTOLOGIJI 2 PRIPOVETKE 9 TAMNI VILAET 10 BAŠ-ČELIK 11 AŽDAJA I CAREV SIN 27 U LAŽI SU KRATKE NOGE 33 DJEVOJKA BRŽA OD KONjA 40 STOJŠA I MLADEN 41 ZLA SVEKRVA 48 CAREV ZET I KRILATA

I CAREV SIN 27 U LAŽI SU KRATKE NOGE 33 DJEVOJKA BRŽA OD KONjA 40 STOJŠA I MLADEN 41 ZLA SVEKRVA 48 CAREV ZET I KRILATA BABA 51 ZLATNA JABUKA I DEVET PAUNICA 56 GRBO I KRALj ĐAVOLSKI 66 U CARA TROJANA KOZJE UŠI 80 SEDAM

Naje danput neko progovori: — Otvorite, carevići, vrata! Na to veli najstariji sin carev: — Ne otvorajte! Srednji reče: — Ne otvorajte nipošto!

Kad to carev sin viđe, jako se prepane, bi se vratio, ama se ne može, nema se kud kamo. Onda poviče: — Dobar večer, moja družino,

Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsiječe glavu, a div pane u grad unutra; onda on reče: — E sad hajte po

Onda ga carev sin pita: — Kako se ti zoveš, boga ti, po imenu? Ovaj odgovori: — Ja se zovem Baš-Čelik. Carević pođe ka vratima a

Sad da vidiš čuda: prepane se carev sin od cara! U tom, kad car dođe iz lova, kaže mu zet njegov sve po redu, car se većma u brigu dade, pa mu reče: —

Ali carev sin nije htio nikako slušati, nego uzme novaca za puta, uzjaše svoga konja pa pođe u svijet tražiti Baš-Čelika.

Zato te sjetujem ja da se vratiš kući, i evo ti blaga, uzmi i ponesi kolikogođ hoćeš. Ali carev sin veli: — Hvala ti na svemu, ali se vratiti neću nikako, nego hoću Baš-Čelika da tražim, — a sam u sebi misli:

Ali carev sin to ne sluša, nego sjutra dan kako svane opremi se i pođe dalje tražiti Baš-Čelika. Onda car orlujski kad vidi da ga

Kako tica izgori Baš-Čelik pogine. Carević onda uzme svoju ženu pa ode šnjome kući. AŽDAJA I CAREV SIN Bio jedan car pa imao tri sina.

u lov, pa kako iziđe iza grada, skoči zec iza grma a on za njim, te ovamo te onamo dok uteče zec u jednu rekavicu, a carev sin za njim, kad tamo, a to ne bio zec nego aždaja, pa dočeka careva sina te ga proždere.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

SLEPI KRALj U IZGNANSTVU Iz vaseljenske ti prestonice pišem. Stojim na prozoru, ja carev gost i slušam žamor na ulicama iza dvorskog zida, razgovore sokolara pred ručak i skladne povike veslača u luci.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Da uz cara sjedijaše, mudra glavo, šćaše carev vezir biti, sestri tužnoj; da kod kralja sjedijaše, moj mladiko, đeneral mu šćaše biti, moja ružo!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Para vrti gde burgija neće. — Gvozdena vrata zlatna ruka razbija. — Novcu se svugde klanja. — Zlatan ključić carev grad otvori. — Zlato ne zbori a čuda stvori. — Gde zlato gospoduje, razlog se ne čuje.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

47 5. STOJŠA I MLADEN. 52 6. ĐAVO I NjEGOV ŠEGRT. 56 7. PRAVA SE MUKA NE DA SAKRITI. 58 8. AŽDAJA I CAREV SIN. 60 9. ZMIJA MLADOŽENjA. 63 10. OPET ZMIJA MLADOŽENjA. 65 11. KOME BOG POMAŽE, NIKO MU NAUDITI NE MOŽE. 68 12.

180 15. CAREVA KĆI I SVINjARČE. 184 16. SUNČAREVA MAJKA. 186 17. LIJEK OD MAĐIJA. 188 18. BIBERČE. 189 19. CAREV ZET I KRILATA BABA. 191 20. SVETI SAVA I ĐAVO. 194 ŠALjIVE PRIČE 196 1. PIJESAK I SVETI PETAR. 197 2. KO JE TO?

Kad ovom caru dođe takovi glas, onda kaže svom zetu, da drukčije biti ne može, nego da treba ići. Kad se carev zet vidi na nevolji, spremi se i otide. Kad dođe carevoj kćeri, a đavo se začudi, pa poviče: „A!

pobratime, šta ćeš ti ovđe? Nijesam li ja tebi kazao, da ti više ne ideš za mnom?“ — „E! moj pobratime! (progovori carev zet) ne idem ja da tebe ćeram iz careve kćeri, već te tražim, da te pitam, šta ćemo sad?

Kad vezir otide i javi to govedaru, a govedar ga zapita: „Kakav zanat zna carev sin?“ Vezir se upropasti: „Bog s tobom, čoveče! Kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu?

“ Vezir se upropasti: „Bog s tobom, čoveče! Kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu? Zanate ljudi uče da se rane njima, a carev sin ima zemlju i gradove.

Kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu? Zanate ljudi uče da se rane njima, a carev sin ima zemlju i gradove.“ Govedar kaže opet: „E! ako ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam moje kćeri.

su mislili, da će to za govedara biti najveća milost i čest, što mu carski sin uzima kćer; a on pita kakav zanat zna carev sin!

Car pošlje drugoga vezira; ali govedar kaže jedno te jedno: „Dok carev sin (veli) ne nauči kakavgođ zanat, i ne donese mi svoju rukotvorinu, dotle nema ništa od prijateljstva!

“ Kad se i ovaj vezir vrati, te kaže, da govedar neda đevojke, dok carev sin ke nauči zanat kakavgođ (samo nek je zanat); onda carev sin zađe po čaršiji, da gleda kakav je zanat najlakše

i ovaj vezir vrati, te kaže, da govedar neda đevojke, dok carev sin ke nauči zanat kakavgođ (samo nek je zanat); onda carev sin zađe po čaršiji, da gleda kakav je zanat najlakše naučiti.

ga počne učiti, i nauči za nekoliko dana; pa onda oplete sam jednu rogožinu, te je odnesu govedaru, i kažu mu, da je carev sin naučio zanat, i da je to njegova rukotvorina.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Ali šta sa ulicama? Šta sa zelenim pločama? Bi pozvan najmudriji carev doglavnik, pa doglavnik doglavnika, ali nije dan od njih nije znao gde se nalazi rudnik zelenog kamena.

— uzviknu dvoranin. — Opkolite voćnjak, vojnici! Stari car jedva još diše. Neko mora vladati carstvom! — Carev izaslanik pokloni se pred princem, ali ovaj poče da uzmiče. — Pozdravite mi oca i majku! — reče.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

JEZIK 15 ČUDOTVORNI PRSTEN 19 ZLATNA JABUKA I DEVET PAUNICA 28 ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLjI 38 AŽDAJA I CAREV SIN 40 ALA 46 ZMIJA MLADOŽENjA 49 BAŠ-ČELIK 54 STARAC PREVARIO DIVOVE 70 OČEV TRS 73 TRI JEGULjE 82 ZLATORUNI

SIN 40 ALA 46 ZMIJA MLADOŽENjA 49 BAŠ-ČELIK 54 STARAC PREVARIO DIVOVE 70 OČEV TRS 73 TRI JEGULjE 82 ZLATORUNI OVAN 85 CAREV ZET I KRILATA BABA 90 CAREV SIN I OŠTAR DAN 95 VEZIROV SIN 99 U CARA TROJANA KOZJE UŠI 105 KO DOBRO ČINI NE KAJE

PREVARIO DIVOVE 70 OČEV TRS 73 TRI JEGULjE 82 ZLATORUNI OVAN 85 CAREV ZET I KRILATA BABA 90 CAREV SIN I OŠTAR DAN 95 VEZIROV SIN 99 U CARA TROJANA KOZJE UŠI 105 KO DOBRO ČINI NE KAJE SE 107 PEPELjUGA 112 KRAVARIĆ

Devojka se potom opet pretvori u paunicu i odleti sa ostalima. Kad ujutru dan osvane. Ustane carev sin pa odnese ocu one obadve jabuke. Ocu bude to vrlo milo, i pohvali najmlađega sina.

Ocu bude to vrlo milo, i pohvali najmlađega sina. Kad bude opet uveče, najmlađi carev sin opet se namesti kao i pre da čuva jabuku, i sačuva je opet onako, i sutradan opet donese ocu dve zlatne jabuke.

Kad bude uveče, ta se baba prikrade pod jabuku, pa se podvuče pod krevet i onde se pritaji. Posle dođe i najmlađi carev sin, te legne kao i pre.

Onda đipi i carev sin pa poviče: — Šta je to? Kad tamo, ali baba pod krevetom. On zgrabi babu pa je izvuče ispod kreveta i sutradan

Paunice više ne dođu na jabuku, i zato je carev sin jednako tužio i plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu, i da se ne vraća kući dok je ne nađe;

Ali on, jedva čekajyći da vidi paunice, nije hteo ni slušati šta baba govori za svoju kćer. Kad bude ujutru, carev sin ustane i opravi se na jezero da čeka paunice, a baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatra

A sluga odgovori da su dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu na konja, i kako ga je grlila i budila. Carev sin, siromah, čujući to, da se ubije.

I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin, pa pita slugu: — Jecy li dolazile? A sluga mu odgovori: — Jesu i poručile su ti da ih još i sutra možeš ovde

Kad ujutru svane, carev sin ustane, opravi se, i zahvali pustiniku, pa pođe kako mu je kazao. I tako putujući, naiđe na velike vratnice, i

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Govorio je u šali da se to od njega i očekuje jer se nalazi odmah uz carsku palatu i da je prvi sused carev. Srbi u Banatu nisu ozbiljno mrzeli nemačke koloniste, niti su kolonisti mrzeli Srbe.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

srpsku zemlju, zato i krši propise turskog sultana i u vreme Ramazana čini sve što im je suprotno, a onda se na prekor carev pravda: "Ako pijem uz ramazan vino,/ ako pijem,/ vera mi donosi".

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

U jednoj pripovetki tipa »Der treue Johanneѕ« ‹= »Verni Johan«› carev sin baci preko mora j., i stvori se most (LMS, 145, 106). Tej od j.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ta to je, nema nikakve sumnje, Tiho Brahe, astrolog i astronom carev. On se, dabome da je tako, nedavno preselio u Prag da podigne ovde svoju zvezdaru za koju mu je car dao svoj

Tek posle velikih muka i lutanja, dospe u Prag gde dobi, kao carev astronom, astrolog i alhimičar, dostojan položaj. Car mu pokloni dvorac Benatek i dade mu dve hiljade dukata za uređenje

Još dok je bir pozabavljen tim poslom, pojavi se u dvorani carev dvorski maršal, priđe Tihu i zamoli ga da pođe Njegovom Veličanstvu.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Odu li podanici — ko će hraniti Cara i Careve doglavnike? Ko orati? Ko sejati? Ko žnjeti? Mislio je i razmišljao Carev Prvi Doglavnik. Od silnih misli izgubio je san Doglavnik Prvog Doglavnika.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Mi ćemo pomenuti samo neke. Uzmimo, na primer, pesmu Ženidba Dušanova. Tu je glavna ličnost Miloš Vojinović, carev sestrić, ali koji živi u planini kao čobanin.

Ono nije Strahiniću bane, već je ono carev delibaša; k mene ga je care opravio, jal' je care, jal' Memed vezire, da me care zove na Predaju, da ja vojsku caru ne

mu ne zva dobro jutro, niti turski selam nazivaše, no mu grdnu riječ progovara: „A tu li si, jedan kopilane, kopilane, carev hainine! Čije li si dvore poharao? Čije li si roblje porobio? Čiju l' ljubiš pod čadorom ljubu?

Dobra kolca sukobila Marka, sukobi ga carev Alil-aga i za agom tridest janjičara. Alil-aga besedio Marku: „O junače, Kraleviću Marko, ajd' na mejdan, da s'

Tad se beže bezistenu vrati, ode Marko s agom na kadiju. Kako ide carev Alil-aga, papuč' skide, sede kod kadije, pa izvadi dvanaest dukata, te kadiji meće pod koleno: „Efendijo, eto ti

Kad dođoše na mejdan junački, a besedi carev Alil-aga: „Delibaša, ajde meći strele! Ti se vališ da si dobar junak, i vališ se caru na divanu da zastreliš orla

Kada Marko sićan ferman primi, i kad viđe šta s' u njemu piše, on govori carskom tatarinu: „Idi zbogom, carev tatarine!

Knjigu primi Kraljeviću Marko. Kada viđe što se u njoj piše, on govori carskom tatarinu: „Idi natrag, carev tatarine! Idi kaži mojoj pomateri: ja ne smijem na Arapa doći; Arapin je junak na mejdanu, skinuće mi glavu sa

daću ti sablju okovanu, na kojoj su tri balčaka zlatna i u njima tri draga kamena, — valja sablja tri careva grada; još ću carev pečat udariti: da te vezir pogubit ne može dok čestitog cara ne zapita“. Posla Marku knjigu po tataru.

noći kao u po dana; poslaše mu sablju okovanu, na kojoj su tri balčaka zlatna, i u njima tri draga kamena, i međ' njima carev pečat Stoji: da ga vezir pogubit ne može dok čestitog cara ne zapita; sve poslaše Kraljeviću Marku: „Eto, Marko, blaga

Nedosledan u prikazivanju Muse, narodni pevač ne motiviše ni Markov pristanak da deli megdan s Musom. Marko je carev sužanj, tri godine zaboravljen u tamnici, pocrneo kao kamen, avetinjskih noktiju i kose. Očevidno, car ga je teško kaznio.

Međutim, Marko to ne čini. On odmah prihvata carev poziv, i priprema se veoma dugo i svestrano. Zašto Marko tako postupa, o tome narodni pevač ćuti.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

VREMENA BI I POD VREME DOĐE 408 MOJSEOV POKROVAC 410 PRITČA 411 ALEGORIJA OBJAŠNjENA DVOSTRUKOŠĆU ČOVEČIJE PRIRODE 412 CAREV KAPIDžIJA 413 RASPRA 415 UČITELjIMA 416 O NEDOSTIŽNOSTI SAZNANjA 418 SVETLOST KOJA NE STARI 419 O ZVEZDANOM

SVETAGO ANDREJE JURODIVOGA Hodeći po Carigradu svetomu Andreju onako ka suludu, golu i odrpanu, sukobi ga neki veliki carev boljarin, i kad ga vide, ta i zgrozi se od njega i pljunu na njega siromaha znajući ga od pređe kako je u velikom poštenju

Onda bi ih sterao u carev dvor. I nitko za njega i ne maraše, ni ga ko čuvaše, kud bi hodio, da bi hodio. Eto ti jedanput, nesrećom, sluči se

I kako apostola zatvoriše u tamnicu, te se noći razbole carev rođeni brat i već do smrti bi skoro na izdahu. Taj posla po cara, svoga mu brata, da hitro skoro njemu dođe i reče

I uzboja se od njega videći da je on carev čovek i sudac je. I ništa ne ktede ni jesti ni piti kod njega. I on mnogo kani i nudi je i ništa ne ktede ni okusiti

toga, čak i na godinu, bi neka gungula od ljudi na toga desečara i oklevetaše ga kod cara da je izgubio i potrošio carev dohodak. I posla car po njega svoje ljude, te ga dovedoše u Carigrad, i zatvori ga u tamnicu.

izađe pred njih na sretenje kano k nekim običnim poznancem, carevim komornikom, što su od cara došli i hoće da mu iskažu carev habar i ugovor štaradi su poslati k njemu.

Ljubav do Boga i k svome komšiji imaj! Koji to vojak spavač i ležak (carev vojak!) neokretan na boju kad od cara na glas izađe, pohvaljen i obdaren bi?

Dvema putovi se ne može hoditi; jedva jednim da tko može pravo. Koji to vojak spavač i ležak, carev vojak neokretan na boju, kad od cara na glas izađe, pohvaljen i obdaren bi? Gosti me — častiću te.

živo vidi se i zovu se žive knjige, kojeno su nezaboravne i svašto raspoznaju, te dvostruko i mnogostruko li kuju. CAREV KAPIDžIJA Kad negde danjom, noćom li čuju se mnoge svirnje, klepet, skaka i igra, zločesto lomno srdca tankovito žensko

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti