Crnjanski, Miloš - Seobe 2
VIII PO SEĆANjU SE HODA KAO PO MESEČINI Carstvujušča varoš Vijena bila je, u to doba, noću, slabo osvetljena, fenjerima – kao svećama.
Čak mu se, iznad njegove Servije, ukaza i Austrija, a carstvujušča Vijena, kao crn oblak, i, u njemu, mrtvačka glava. Velika mrtvačka glava, koja mu se približava, i pita. Otac? Vater?
Pavlu Isakoviču, te sitnice, iz sećanja, iz detinjstva, bile su milije, činile se lepše, nego sve njegove kićanke, carstvujušča Vijena, i sva raskoš rokokoa tog vremena. Iz tog sna se probudio, kao okupan, čist, u duši, i veseo.
Pa i ta carstvujušča Vijena, za kojom su uzdisale gospože serbskih komersanata, za koju mišljahu da je ostrvo blaženih, sa mramornim palatama
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Ako žalostan, k grobu približihsja, vinovnik žalosti moje nije ćesarka carstvujušča, nego črevo moje bolestno Poidite“– dreknu na njega, okrenuvši mu leđa.