Upotreba reči crkvi u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Stupismo na stazu koja u crkvi vodi. Svuda oko nas nema tišina koju ponekad samo cvrkut tičica narušava, a iz crkve se čuo dubok glas arhimandritov

„Pa, džanum, kojim ti dobrom dolaziš, Živko?... Hoćeš li da mu dajemo godinu?... da ga spomenemo u svetoj crkvi?... da mu držimo 'denija?...“ „Oče, nisam za to došao“. „Da zašto, džanum?“ prekide ga arhimandrit.

Obradović, Dositej - BASNE

Takovi bi ljudi upropastili zemlju. Nije lud ko tri pogače izede, nego onaj koji mu ih da. Davno se čita u crkvi: kom se dade mnogo, mlogo će se i iskati od njega.

i 30 k., zašto se to mučno trpi. Naše žene za svaku novinu što u crkvi jedna drugoj kažu, samo po grošić ako stave u kutiju, biće sila novaca.

Ovde gdi su i molitve za novce mora se, moja ženo, lagati kad novaca nema. Ti znaš da ko ne plati, nikada mu imena u crkvi nećeš čuti.” Naravoučenije „Δειλή πενίε ήτις κακά πολλά διδάσκει, ψεύδεα τ΄εξπαάτας τ΄ουλομένας τ΄έριδας!

najužasnije, i sama prokletstva i anateme taksiraše, i počeše ih prodavati (valja znati da tu kad jedan hoće drugoga u crkvi da anatemi preda, od vladike valja da kupi anatemu).

Ko se god odriče poštenih ljudi, braće svoje, odriče se samoga boga. Sojedinjenije, ne velim u čitanju i pojanju u crkvi, — bogu je svejedno ta ko čitao grečeski, ta latinski, on sve to razume, — no ono blaženo evangelsko sojedinjenije u

živili, proklinjali su se i jedan drugog antihristom nazivali, a kad po smrti| — obadva sveca, i pravila im se čate u crkvi. To se zove sreća!

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

s Lima i Uvca na Povlen i na Maljen, kroz poštu srušenu, kroz mlin do temelja spaljen, svakoj pijaci, svakoj crkvi, svakoj kući, odsečenu glavu pokazujući.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Sad se meni vrlo neobično učini kako narod u crkvi stoji izmešato, nit se zna koji je stariji ko li je mlađi, nit se zna, gde stoji muško ni žensko.

I to kad dođu k crkvi o Bogojavleniju, Zadušnicama, Blagovešteniju, Voskreseniju, Petrovu-dne, svega da reknem 10 puta ili malo nešto više

Tu su izmešate žene, ljudi, deca i devojke, i u crkvi diže se razgovor i ništa se ne čuje šta sveštenik iz oltara čita.

starešine napolju učiti i kazivati kako je bolje i za dušu poleznije, no svaki kod svoje kuće da kaže: „Ko god pođe crkvi, bilo muško, bilo žensko, da sluša popove, i kako i gde popovi zapovede, onde i onako svaki da stoji.

Kažemo mi da ćute, i kažemo im, da su oni svi sad u crkvi kao na nebu, a pred oltarom kao pred samim Bogom, no da stoje, ćute i slušaju šta sveštenici u oltaru čitaju i proče.

— Oni istina ućute na malo, no opet, osobito žene, počnu razgovor i vrevu. Onda obično moj otac, kad je u crkvi, opomene narod i zapreti da ćute.

I to mogu slobodno kazati da u našoj nuriji, — sva sela koja crkvi u Brankovinu idu — niko na kakav drugi sud nije išao niti je kavge bilo.

Nas je bilo u selima koja su brankovičkoj crkvi dolazila pet popova, no nismo delili, nego naši nurijaši od nas pet koga prvog nađu, zovu ga, te čita molitvu ili

kao braća živili, a narod nas je kao apostole početovao i slušao, tako da su i od okolni̓ nurija dolazili, i gledali i crkvi milostinje kao u monastire davali, a sveštenici drugi od nas običaje primali.

kako se vratio iz Karlovaca, odma je naredio kod svake crkve po jednoga glavnoga kmeta nad onim selima koja god onoj crkvi idu, a svakoj crkvi išlo je po 8 i po 10 sela, i tako ti kmetovi zvali su se sreskim kmetovima.

Karlovaca, odma je naredio kod svake crkve po jednoga glavnoga kmeta nad onim selima koja god onoj crkvi idu, a svakoj crkvi išlo je po 8 i po 10 sela, i tako ti kmetovi zvali su se sreskim kmetovima.

Treći dan odemo k crkvi, postavimo straže okolo, grob moga oca otkopamo, glavu na telo namestimo, kao što je na živom bila i onda opet

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

vodi sa sobom jednu crnu kerinu, pa jedanput zaključa je posle večernje u crkvu: svu noć je nesrećna kerina vijala po crkvi uskakujući na sve moguće stolove; ljudi su daleko bežali, misleći da se javila neka čudna sila poslana u kaznu za grehe

Po crkvi beše sve ispreturano i uzorvano; tri dana i tri noći čitali su tri popa bdenije dok se crkva opet očistila. Dakle, da

Vuja je bio veoma poslušan. Slušao je popa i pošu — što mu god zapovede. U crkvi je vršio dužnost zvonara i klisara: zvonio je, palio sveće i kandila, dodavao popu kadionicu, a za nevolju i pevao

Osem toga Vuja je znao i jedan zanat: ukoričavao je knjige crkvene. I sad će se naći u petnjičkoj crkvi koji trebnik što ga je ukoričio Vuja. Radio je povazdan kao mrav. Bio je, doduše, vrlo pipav, ali tek — vredan.

Vuja se opet krpio pod onom lipom, ukoričavao knjige, zvonio u crkvi, pevao kašto za pevnicom i slušao svoga popa. Niko se ne seća da se ikad oženio.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Turčin mu pruži kesu s duvanom, a Marinko je prihvati s najvećom poštom, gotovo onako kako u crkvi prihvata svetu navoru. — E, moj Mašo, moj dragi brate!... Nijesam ja za ova posla.

Gotovo izvećao od tuge, više se nije ni obraćao ljudima. Nije išao na sastanke ni crkvi; sklanjao se i od malog deteta. Već se zajesenilo. Sitna jesenja kiša sipila je...

— sanduk za brašno ispod vodeničnog kamena navora (nafora) — kockica posvećenog hleba koji se deli u pravoslavnoj crkvi posle liturgije nemirosan — koji nije pomazan svetim mirom (osvećenim uljem u pravoslavnoj crkvi) novaka (nafaka) —

deli u pravoslavnoj crkvi posle liturgije nemirosan — koji nije pomazan svetim mirom (osvećenim uljem u pravoslavnoj crkvi) novaka (nafaka) — sudbina, volja božja oašlučiti se — dobiti novac za ašluk, trošak ovavestiti se — doći k sebi,

Dučić, Jovan - PESME

U crkvi mirno drža sveću; Na raskršću, u hučnom dolu, Dodola ta je, sva u cveću, Igrala tu u svakom kolu. U kasnu ponoć kr

Ali uvek tužno beše srce Despe... Podari ikone crkvi Arhangela, Zlatne kandelabre Prečistoj kod Prespe, Dva tovara blaga i dvadeset sela Crkvi u Lesnovu...

Podari ikone crkvi Arhangela, Zlatne kandelabre Prečistoj kod Prespe, Dva tovara blaga i dvadeset sela Crkvi u Lesnovu... Sklopi oči setne, U ishod uštapa, jedne noći letnje.

DUBROVAČKI ARCIBISKUP Pod pločom u crkvi okana šarenih, U mitri, pod teškim pokrovom od zlata, Spi mlad s grbovima plemićskim po steni, Arcibiskup Marin,

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Samo što prišaptah mojoj sestri: „Lezi!”, pa navukoh jorgan na glavu. Upravo njih dvoje stupaju preko praga, a na crkvi grunuše zvona na jutrenje. Gromko se razleže kroz tihu noć, i potrese se duša hrišćanska.

Ako je Matija odneo porez, Radojka otišla crkvi, a Blagoje da polaže stoci u kući je kao u školi odakle je izišao učitelj.

Imali smo i školu, ali je ona bila potčinjena značaja, kao što je ćata u sudnici. Ona je služila crkvi i selu, dakle popu. — Poslije ću vam i o njoj pričati. Cijelo je selo bilo popov spahiluk.

On vodi brigu o cijelom selu. Čas je u jednoj, čas u drugoj njivi, sada u školi, poslije u crkvi. Imao je svuda posla, svuda je i stizao, i svuda je trebala njegova pamet.

Sva im je posluga bio Mićo crkvenjak, koji se takođe računao u nešto što pripada crkvi i selu, dakle popu. Pop je govorio vrlo često besjede u crkvi. Silne, svete i poučljive riječi, da te jeza podiđe.

Pop je govorio vrlo često besjede u crkvi. Silne, svete i poučljive riječi, da te jeza podiđe. Crkva je služila svaki dan, a nedjeljom je bila uvjek dupkom puna.

Ako je ko učinio što rđavo, a on ga u crkvi pred cijelim narodom izobliči i pozove na pokajanje. Nije se nikad desilo da mu se ne poslušaju svete riječi.

Veseli ljudi i žene, izoblačili se i došli crkvi. Ljube popa u ruku i čestitaju. A on se čisto podmladio. Blagosilja sve redom, a Miću zapovjedio da sve crkvene čarape,

Jedva da je što više znao od onoga što je djeci govorio. Pjevao je u crkvi, ali glasa gotovo nikakog nije imao. Pop ga je često dotjerivao, ali se za našeg dobrog učitelja slabo šta lijepilo.

Pop ustuknu jedan korak, naže se naprijed, pa začkilji i gleda u učitelja. — Šta me gledaš? — Ništa! — veli pop. — U crkvi se pjesmom slavi ime božje. — Pa kad ti se slavi, a ti ga slavi! A mene nemoj dirati! Vidiš da radim!

duda spram vrata još nijesu isparile kišne kapljice, pa ga obasjalo jutrenje sunce, te se cakli kao polelej u varoškoj crkvi. Na bukvi klikće djetlić, a sa oraha mu se odziva žunja. Sunce blista, a oblaci se razilaze.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Nikola i naredio mu da kaže Janji grku da kupi crkvi treći polijelej i da povisi crkvenjaku platu. Arkadija je baš svakojakih čuda video: s pokojnima se razgovarao,

Grom, pravi, formalni grom iz vedra neba. — Brzo, gospodine, brzo! — žuri ga Arkadija i poleti na vrata natrag crkvi, a pop Spira za njim. Obojica lete pravo crkvi.

— Brzo, gospodine, brzo! — žuri ga Arkadija i poleti na vrata natrag crkvi, a pop Spira za njim. Obojica lete pravo crkvi. — Ej, naopako mi zvonilo — huče pop Spira i juri za Arkadijom, držeći se obema za trbuh, koji mu je otežavao trčanje.

tako od Ekselencije ne zavisim, nemam s njime ništa, da prostite, k’o ni vetar s opaklijom, pa da me vi niste zatekli u crkvi, pa ste se vi sami onda popeli na zvonaru i zvonili na jutrenje! — O, bog ti pomogao! — odahnu pop Spira.

pohvali drugovima (jer dobiti tri krajcare ujedared — to nije doživeo još niko u selu), a novi učitelj se uputi žurno crkvi na večernje, koje je po njegovom računu moralo još trajati.

sve, kažem vam sve, od pop-Spire u oltaru pa do one dečurlije što je povazdan na zvonari i koja, služeći u nekom vidu crkvi i oltaru, olakšava službu i Arkadiji, i koja je strčala da je sve tutnjalo kad im dođe i reče neko da je došao novi

ove, čas iz one kuće ispadne tek iz avlijskih vrata kita; pridruži se gomili, i gomila raste sve veća i veća što bliže crkvi.

Kako je koja očešljana, obučena, je li bleđa ili rumenija nego radnim danom — sve se to počelo da posmatra u crkvi, a dovršilo u porti ili na sokaku.

— Lepo je mladić pita, a ona se ukipila k’o... sveta Bóna u šokačkoj crkvi, pa ni slovca... — Pa kad me sve koješta pita — reče malo jogunasto Jula. — Koješta mu i odgovaraj!

U tužbi se pop Ćira bavi prvo samim sobom. Spominje nekih trideset godina besprekorne službe crkvi i oltaru; trideset godina trudnog apostolskog rada u vrtogradu gospodnjem, gajeći i usađujući u srca poverene mu pastve

Jest istina da su đaci zato da uče, al’ su i sinovi naše svete crkve, — kažem ja učitelju, — pa zašto da ne služe crkvi i oltaru! A bar da ne znam da deca volu zvonaru; nego duša im je i srce da se vešaju o uže!

A setio se i svojih izbavitêljâ, Arkadije i pop-Oluje. Arkadiji je kupio visoke botuše, u kojima će služiti u crkvi, šal od tri srebra i lepu stivu lulu sa dugim kamišem od trinaest srebra, za spomen.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Kakav je došao: ljut, prek. I zašta takav? I plače se dok god traje služba u crkvi. I zato, što bliže kraju služba, tim jači, užurbaniji plač.

A naročito tada, na zadušnici. To im je kao neki njihov praznik. I dok traje plač, služba u crkvi, Dok ne počne da se prepojava i razdaje svi su oni tamo, na ulazu, oko porte. Tu Menko, Taja, Naza, Stevan, Ljuba...

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Kosa svilena, burmasta kao u cigančeta, a s dva prsta brk zašilji. Ime mu je Svilokosić, a kosa mu je svilena u crkvi on čita „Očenaš” i „Vjeruju”, i to sa velikim afektom, a levo oko mu jednako s boka u žensku crkvu strelja; a kad iz

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Ona opasna, bezumna odluka koja mu je pala na um i koju je doneo posle primljenog naređenja da ide za osmatrača na crkvi, umirivala ga je donekle i on je čak osećao zadovoljstvo što se najzad, svršilo sa onim groznim duševnim mukama,

— Pa zašto ga ne ostavite tu, stara? Šta će bolje nego da leži u crkvi? — E nije tako, Dušo. Majka sam. Majčinom je srcu lakše ovako. Preneću junaka kod nas.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

JANjA: Pi, pi, pi! To je majstorsko plan! Tako može i da si nosi za mene jedno tas po crkvi. da kažu ljudi: „Postrado kir Janja, ajde da go pomognimo!

Vidite, otkad nisam i ja aljinu promenula, pak ne protestiram. JUCA: Kad si luda. I odonomad mije kuma Persa u crkvi pregovorila da smo već poslednje gotovo u varoši. Gledim druge, bože moj, nakićene!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Život ovde ima da se uredi prema pameti, prema redu koji u Crkvi vlada, a naročito ima da se isuše ove mnoge bare i močvare.

je nemački jezik, kojim je reskript bio napisan, ali kao što su papiste, među njima, razumeli latinski, u katoličkoj crkvi.

Nije pitao Pavla čak ni to, u kojoj će crkvi decu, iz tog braka, krstiti. Stalo mu je bilo samo do toga da se svoje, siromašne, rođake otarasi.

Šmerc je bio vid toliko upropastio u crkvi u Rabu, da je hodao kao oslepeo. Udarao je štapom u zidove kuća i tako je prolazio. Obično ga je žena vodila u crkvu.

A fratri su im poslali po jedan rozario. Varvara se činila skrhan, ljiljan, u crkvi, pri venčanju. A Pavlova se mlada pojavi kao pravo čudo.

A pošto familija Isakoviča nije bila videla, nikad, lava, osim na ikonama u crkvi, svaki je zamišljao Kajzerlinga, prema svojoj uobrazilji. Pavle im kaza i to da mu se učini kao neki, rosijski, Garsuli.

Sa njene postelje se lepo vidi. I zaista, hteo, ne hteo, Isakovič se, tog četvrtka – koji je u crkvi bio dan uspomene na Prohora, Nikona, i druge mučenike i isposnike – spremao, od ranog jutra, da gospožu Evdokiju

Da rosijska carica dozvoljava uselenije samo u crkvi venčanima, a ne dozvoljava švalerima? Trifun, siromah, sasvim ozbiljno, poče da priča kako se u Generalkomandi čuje,

Kada Austrija nije dala da se iz crkava, pri selidbi, u Rosiju, nose utvare, mošti, ikone, jer pripadaju crkvi, jedna gomila iseljenika u Rosiju vikala je: „Ljudi crkva jesu. A crkva zidine!

Teodor Filipovič, rođak mitropolitov, bio je, naprotiv, sušta nežnost, mlad, lep, kao što su u crkvi đakoni. Bio je stalno nasmejan, a imao je plave, detinjaste, oči.

podlac, a viđao je, i u svome svetu, mržnju, i brata, na brata, ali u njegovom svetu, sve se to zbivalo, kao što se, u crkvi, papežničkoj, tiho, prepodobno, čita molitva. I širi blago rukama – a praznina zatim sklapa.

Kao što je, međutim, i imperatrica Elisaveta Petrovna imala običaj da, u crkvi, upotrebljava one iste, ukrajinske, pevače, koji su joj pevali, dotle, ciganske pesme, i Kostjurin je, posle crkve,

Teodosije - ŽITIJA

je ljudsko na zemlji sujetno i nestvarno, desnoga puta se dohvati pa se bavljaše proučavanjem knjiga, i nije se lenio da u crkvi na svima službama stoji.

Ustade iguman i s njime mladić, i odoše u crkvu na molitvu. A ustade i vojvoda sa blagorodnima, da stoje u crkvi, jer ga nisu smeli pustiti sa cvojix očiju.

čitanje dovršilo, i kada su svi ustali, potražiše čuvari go spodara svojega, i gle, nigde ga nisu mogli videti Svuda po crkvi i u manastiru tražeći ga i uzbunivši se, i ne našavši ga, stadoše grditi igumana i biti monahe.

A k blagorodnim (momcima) reče: — Monaškog se obraza ne postideste, kako se Boga ne ubojaste? Zar vam dolikuje da u crkvi sa oružjem napadate na takve ljude? Kakvo su vam oni zlo učinili? Ako li mene tražite, evo me gde sam.

zlata, više nego prvi put, a priložiše zasebno i manastiru Vatopedu, gde je sin njihov odlučio da živi, zlato mnogo, a crkvi svete sasude, zlatne i srebrne, i časne zavese, zlatom izvezene.

Svete sasude zlatne i srebrne, i skupocene zavese prinesoše, a sa ovima dadoše crkvi i veliku srebrnu zdelu punu srebra, i upisaše sebe u pomenik sa blagočastivim carevima, sa ovima i samodršca Stefana.

Tu prinesoše Božjoj svetoj crkvi velike darove i počasti, više nego u drugim manastirima, a igumana i bratiju obdarivši i mnogo zlato davši, zapisani

carskim pismom i svojim zlatnim pečatom utvrdivši, i dade mu car svojom rukom žezal, i zapovedi da se ovaj čuva u crkvi, i kada bratija postavlja igumana da ovaj imaju posred sebe umesto cara, i da se smatra da se iguman postavlja kao od

izvesnog vremena blagoizvoli, skupivši jadnog tela grešne moje kosti, prenećeš ih u zemlju naroda mojega, i položićeš u crkvi od mene sazdanoj, koja je u mestu zvanom Studenica, u manastiru Presvete Bogorodice.

Imajući unutra u crkvi presvete Bogorodice grob ukrašen. mramorjem, položiše ga u manastiru koji se zove Hilandar, slaveći Oca i Sina i

uzići da na pirgu na svome jeziku svršim jutarnja slavoslovlja, a ti, oče sveti, sa svima svojima ovde u velikoj crkvi kod groba oca mojega otpojte jutarnja pjenija prikladna spomenu, i molim se da se molite za njegov pokoj.

“ Kada je došlo vreme jutarnjeg slavoslovlja, dok su ovo svršavali prot i svi koji su bili s njim u crkvi, i dok su pojali ustanovljeno za spomen svetoga, moleći mu od Boga olakšanja i mesta pokoja, najednom se crkva blagodaću

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Šjor radi malo i sa malim je zadovoljan, živi mirnim životom uživajući poštovanje svojih sugrađana i ima počasno mesto u crkvi ili u povorkama.

od ovih Aromuna bili su u tom smislu pogrčeni što su znali grčki, bili u vizantijskom smislu jako odani pravoslavnoj crkvi i ponosili se grčkom mudrošću i jelinskom i vizantijskom istorijom.

To se naročito pokazuje u spoljašnjim izrazima pobožnosti: u crkvi živo i energično metanišu slično Turcima; ima ih koji padaju na kolena tako snažno da pod odjekuje.

pomenuti da su se oko manastira i u tursko vreme držali narodni sabori i da se oko njih nalazi u narodu na višu odanost crkvi i srpskoj narodnosti, na bolje ophođenje i na neku naročitu pitominu.

Pao mi je u oči Sanzovinijev venac, koji je talijanskog porekla. Mijački su majstori radili i drvorez u crkvi Sv. Spasa u Skoplju. I po drugim crkvama zapadne Makedonije ima njihovih drvorezačkih radova od veće ili manje vrednosti.

Kad se i njima htela da nametne bugarska egzarhija, njihovi su kaluđeri umeli održati potpunu slobodu prema novoj crkvi i sačuvati sve srpske starine kojih je bilo u manastiru.

Rumunski naučnik J. Barbulesko je vršio temeljna proučavanja o Srbima u Rumuniji iz ovog doba.* Po Barbulesku oni su u crkvi i u državi zauzimali prva mesta i vodili politiku Rumunije.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

o mom nesocijalističkom vaspitanju, pitajući oca i očuha gde su oni bili dok sam ja rastao, i zviždučući prođoh ka crkvi na čijem se pragu sunčala Draga Padavičarka i još dva ili tri prosjaka iz mađarskog kraja.

Zaseni me polutama u crkvi i miris tamjana koji sam počinjao da prepoznajem: dok je bila živa baba što je imala nešto mađarske krvi u sebi, imala

je gust i zlatan mlaz svetlosti i Nedina glava, uhvaćena njime izgledala je kao Predićeva Bogorodica u karanovskoj crkvi. Malo je trebalo pa da se prekrstim pred njom.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

„Gospodar Sofra” — tako se zvao u poslen dan — svecem i nedeljom, u crkvi ili kakvoj crkvenoj sednici zvao se „gospodar Sofronije Kirić”, i tako se i potpisivao.

Kad nastane pretposlednji dan, dali su u crkvi za sebe u „tišini” službu božju otslužiti, i tu je pojao gospodar Sofra sa Čamčom, pa posle svršetka ispovedili se i

Lako će ih poznati. Od nikud se ne odziva. Daju se crkvi molitve čitati, daju se službe, — ništa ne pomaže, niko se ne javlja, niti ko piše.

— Pa hajd’ nek’ bude. Birtaš odmah sedne na konja, te upravo u selo po molera. Našao ga baš u crkvi gde mala. Kada je moler čuo kakvog muža ima malati, obreče da će odmah sutradan doći, samo neka mu kola pošalju.

Pa je onda kupio od jednog ruskog zlatara lepo srebrno kandilo svetom Nikoli, koje će visiti u crkvi pred njegovom ikonom. Na tom krasnom kandilu izrađeni su svetitelji, među kojima glavno mesto zauzima sveti Nikola.

U muškom društvu, gde nije bilo ni jedne dame, nije se dugo bavio. U crkvi, i ma gde, znao je opisati tačno kako je koja dama obučena, kakve je imala haljine, šešir, rukavice, cipele, ali sve.

on u toj konkurenciji zaboravi na ženidbu, pa s njima „štrika“, „hekluje” i pripoveda kako je bila ova ili ona u crkvi obučena. Kod njega je bila ljubav neki „Sport”, spoljašnji formalitet, a ženidba iz konvenijencije, nužno zlo.

Marka (u Veneciji) kanonik (lat. canonicus) — u katoličkoj crkvi: više svešteno lice svetovnjačkog reda. karbonari odelo (ital.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Činilo mu se da ga, mada je i on bio darežljiv prema crkvi, preziru. Učini mu se da, pri jednom prozoru na spratu, vide lice mitropolitovo, sa do grla i ušiju zaraslom bradom,

veče, sluge povezle kući pijanog, što mu se davno ne beše desilo, čule su samo toliko da će sve svoje imanje zaveštati crkvi, što uostalom i oni treba, na samrti, da učine, jer je život najlepši na nebesima, i da će, odmah sutra, imati da voze

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Dete se, po pravilu, krsti u crkvi, a retko, ako je bolesno, krsti se kod kuće. Obred krštenja može se obaviti i pod zapisom.

⁶¹ Majka ne učestvuje u samom obredu krštenja koji se obavlja u crkvi. Ona dete lepo opremi, a pre polaska malo ga po čelu nagaravi ugljenom, da ga ne bi ko u putu urekao.

⁶³ Hrišćanski obred uvođenja deteta u veru izvodi pop u crkvi. Dok se dete svečano kupa, otac ili majka valja da rade onaj posao koji bi voleli da njihovo dete radi kada odraste.

Tako, recimo, u Gnjilanu majka, dok se u crkvi obavlja krštenje, čita neku knjigu da bi joj dete bilo pametno i učeno. U Homolju majka šara po zemlji (tobož piše) ili

običaja koji se vrše o krštenju, postoji čitav niz paganskih obreda koji se upražnjavaju posle hrišćanskog obreda u crkvi.

kada dete ne prohoda i posle navršene godine dana, čine sledeće: „Istrgnu ljetorast od ma kakvoga drveta, pa nose crkvi, taj ljetorast meću pod crkveni prag, prelaze preko toga u crkvu i druga čeljad, ma ne znaju za tu šibu.

„rodi sego svetago njtroka“), ali i roba (slugu) „koji je sjedijo na zemlji crkvenoj ili vlasteoskoj i dužan bio raditi crkvi ili vlastelinu“, kaže Daničić.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

VAŽNE 29 ZA SEDAM GLADNIH GODINA 31 O POREKLU 33 O ŽENIDBI SINA 35 O DRŽAVNOJ IMOVINI 37 ZA ŽIR 40 O OBORENOJ CRKVI 41 O OLTARU 43 O CARSKOJ MILOSTI 44 O PTICAMA NEBESKIM 46 ZA KALUĐERA 48 ZA NEPELEGRINE 50 ZA NESHVAĆENE 52 ZA

O OBORENOJ CRKVI Ko na vojsci obori crkvu, da se hrtovi napuste za njim, i da se obesi o prvom hrastu. Ako se grane na hrastu slome i

Za pomilovane robijaše kojima niko konaka ne da, kojim hlebar neće hleb da proda, s kojima ni u crkvi ljudi ne vole da čitaju zajedno očenaše, s kojima slobodno razgovara samo uhoda.

Matavulj, Simo - USKOK

To ga je, doista, i uvelo u brastvo. Ne čujući nikakva šuma, pomisli da su domaći u crkvi. Tada mu izide pred oči pop Marko.

— I neće biti druge službe danas? — Na što druga?! Napojali smo se boga od prije zore dosad! — Bjehu li u crkvi svi iz kuće? — Niko osim kneza. Pristav je imao posla oko peciva. Ja sam im ove godine polažajnik. Sutra idu ženske.

i govedara, dakle, dosta ti je još dvoje djece da okreću peciva, i to da okreću na poređe, da ih je što više u crkvi! Tako, šjor kapetane!

Već u hodniku svratiše mu pažnju njekoliko kapitela i osnovica od stupova, uzidanijeh među nezgrapnijem kamenima, u crkvi tesano četvrtasto kamenje, a na oltaru, pozadi, lijepo izrađen dvoglavi orao Crnojevića; znajući za postanje manastira,

šizmatični vladika preveo u „istočnu šizmu“, da je obred izvršio sa velikom svečanošću, u kojoj je bilo uvreda njihovoj crkvi! Međutijem dotle mu niko ne pomenu štogod o vjeri, a kamoli da bi mu ko o njoj popovao.

I potada se više ne meće. Tako stignu u svoje mjesto, gdje mladoženja čeka u crkvi. Iz crkve idu kući, pred kojom čekaju brastvenici i svojta i svekrva sa muškim djetetom u naručju; pred vratima je

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

U crkvi stani mu na nogu, a mi ćemo uvatiti tri žabe, pak ćemo oblepiti lonac i kuvati, dokle se god iz crkve ne vratite.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

U srpskoj crkvi bilo je rodoljubivih i moralnih prvosveštenika, koji su sa narodom delili svako dobro i zlo, ali bilo ih je, i to više,

đakona, pa i odraslih sveštenika, koji su naučili slovenski i nešto latinski, i koji su svojim znanjem odskočili i u crkvi i u školi. Posle smrti mitropolita Mojseja, 1730, Suvorov bude od sviju napušten, i škola tavori do 1731.

u ruske službe, naročito vojnu i crkvenu, i nije malo Srba koji su zauzimali visoka mesta u ruskoj vojsci i u ruskoj crkvi. Broj Srba oficira u ruskoj službi naročito se povećao posle srpske seobe u Rusiju 1751. godine.

sigurnosti što više približe Rusima, da se gotovo izjednače sa njima, i glavna posledica toga je bila da se u srpskoj crkvi i književnosti napustio stariji srpskoslovenski jezik i da se usvojio ruskoslovenski crkveni jezik, pa čak počeo se

Sve to ugušeno je pojavom ruskoslovenskog jezika u srpskoj crkvi, školi i književnosti. Glavni uzroci za to bili su verske prirode.

Ne samo da se taj jezik sasvim odomaćio u crkvi i školi no zato što su celi naraštaji učili školu na njemu, zato što se na njemu propovedalo i knjige štampale, što se

Dok se u crkvenim krugovima ruskim Petar Veliki, zbog svojih naprednih reforama u crkvi, proglašavao za antihrista, sa druge strane imao je obožavalaca, i među njima je i Orfelin.

ideja, on je obožavalac Petra Velikog, i, pre Dositeja Obradovića, ističe se kao protivnik kaluđera i zloupotreba u crkvi. Sam Dositej Obradović ga je zato jako cenio, i 1786.

Racionalističke ideje, koje je tada u crkvi i državi odlučno sprovodio car Josif II, nazivaju se u austrijskoj političkoj i književnoj istoriji jozefinizam.

I zato je on štitio Srbe od mađarskih županijskih vlasti i spahija, činio ustupke pravoslavnoj crkvi i mislio da još veći broj Srba sa Balkana prevede u Austriju.

Muškatirović piše naročitu knjigu potiv praznika, pravdajući carevu naredbu o ukidanju silnog praznovanja u pravoslavnoj crkvi.

sve do kraja XVIII veka, kada se i državna vlast u njih umešala, ali više iz neprijateljskih osećanja prema pravoslavnoj crkvi.

Milićević, Vuk - Bespuće

i veselja za životom, pa predavši se sav slatkim snovima iz dana što su prošli, oblačio se, izišao iz kuće i uputio se crkvi.

Manastir je ostavio crkvi samo svoje ime i u nju dolažaše, svake druge nedjelje, jedan kaluđer iz Bosne da služi liturgiju.

Uzalud zastajaše u praznoj crkvi posle drugih, na podnožju žrtvenika sa sklopljenim rukama; čim se je duže molila, tim se brže rušila njezina vjera sa

Sremac, Stevan - PROZA

Maksime! Maksime! Pre si se mlatio samo po crkvi, a sad se mlatiš i po školi! BURI I ENGLEZI SLIČICA IZ SRPSKOG ŽIVOTA »Simpatije prema Burima velike

Radičević, Branko - PESME

6. Napolju se milost poče Kraj dućana na ulica, U crkvi se tuna roče Željan momak i deklica, Dokle jedno od nji dvoje Vrag ne primi među svoje. 7.

31. To bi sinoć, ništa više, I to kažem da sve znate; A u crkvi otoič biše, Ako s' jošte osećate, Biše dok se ne sastaše, Pa s' iz crkve odma daše. 32.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Tome se, naravno, usprotivio sam predsjedavajući, moj djed: — Zita je pominjana i u crkvi, s oltara, greota bi bilo da se paripče tako krsti.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A unutra, u crkvi, samo se vide ljudske glave, između njih svetlucaju plameni svećâ od kojih se dim polako, vijugavo diže, stapa i gubi

Kostić, Laza - PESME

” Tako zbori cura, pa se čudom krsti, u krst se već slažu nehotice prsti! Dok se tako krsti bula, u tom času u crkvi maloj na ikonostasu ikona se jedna stresa u okviru, ikona Đurđa, sveca namastiru, stresa se slika u tresu sve

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Ona vesela uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi sve se, i žensko i muško, začudi njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama, a najviše što niko nije znao ko je ona i otkuda

Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije, a carev sin očiju ne smetaše s nje; ali kad bude ispred svršetka leturđije,

Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se svi začude još većma, a carev je sin bio namislio da je ne pušta kao i prije, već da je čuva i da vidi kuda će.

Carev sin čuvši to, potrči brže bolje ka koritu te ga digne, kad tamo a to pod njim ona ista đevojka što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama u kojijem je treći put bila, samo bez papuče na desnoj nozi.

I tako ostane u crkvi. Onu noć udare onuda nekaki hajduci koji su nečije dvore bili poharali, i mnogo blago i ruho i oružje bili zadobili; i

Ima li koji junak meću nama da se vrati natrag da vidi kako je sad u onoj crkvi? Jedan veli: — Ja neću. Drugi veli: — Ja ne smem.

I on vrativši se natrag privuče se polagano pod crkveni prozor eda bi što čuo, a u crkvi pobratimi podelili sve hajdučko blago i ruho i oružje, pak se najposle oko dva novca svadili i gotovo počupali.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

SOFIJA: Ako ti misliš da je dobra žena ona koja mužu pomaže da zlo čini, to se varaš. MAKSIM: Nisi li mi se u crkvi zaklela? SOFIJA: Jesam, ali ne da izgubim moje pošteno ime. MAKSIM: Za muža treba sve da učiniš, zato si žena.

Sve tvoje drugarice kako tako, al ti doveka u đubretu. Od Božića nisi bila u crkvi. MAGA: Kad ne mogu da stignem. NIKOLA: Svako živo dospe, samo ti ne možeš. Ej, teško meni!

PUTNIK: A kad su luterani i kalvini prešli opet zapadnoj crkvi? DOKTOR: No mene su calajući predmeti odveli od prave stvari.

Sramota doboga, nego skini, pa baci u vatru. LjUBA: Za to smo dali tri talira, majka. STANIJA: A koliko si dala u crkvi? LjUBA: Pa ti znaš da devojke ne daju ništa. STANIJA: U crkvi ne daju, a za sramotne ikone mogu da daju, jel? 5.

STANIJA: A koliko si dala u crkvi? LjUBA: Pa ti znaš da devojke ne daju ništa. STANIJA: U crkvi ne daju, a za sramotne ikone mogu da daju, jel? 5. VUČKO (donosi kafu), PREĐAŠNjE VUČKO: Evo kafa, ama za ćef.

VELIMIR: To može i kod kuće biti. STANIJA: A da se celiva? VELIMIR: Opet kod kuće. STANIJA: A što se u crkvi poje posljednje celivanje? VELIMIR: Tamo se mrtvaci ne nose u crkvu. STANIJA: Tako i Turci čine, i vi niste bolji.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Moramo se prokrasti: da ne čuju ỳ školi da ste bili ỳ crkvi. - S duvara se otkine perjanica radosna plamenovog zumbula. Spremamo se, žurimo.

U doba posta Hristos je maslačak. Po cerov-gorju gdegde vrana, gačak. PROHOR RAČANIN: LIPA RAČANSKA U crkvi lipe lipov bog se svetli, a družba pčela, prilježno, u srhu, imanje teče.

) Po pelud-carstvu stado pase, gudi što službu čini prosjaku i ludi. U crkvi lipe lipov bog se svetli, a saće juna kao kvasac buja i popak žeže, i žubori guja.

), kroz sveto runo (blažen, dušo, lan ti), u sabor-kolo s proplanka uplamti. U crkvi lipe lipov bog se svetli. KIRIJAK RAČANIN: SAN U ISPOSNICI Šljivike gužva račvast nalet vetra.

Šta reći sebi, dok još traje služba? Ugasi svetlo, radio isključi, da zaspi slovo s vinom što ne buči: u crkvi smrti svet je božur-žurba, što bojom drži ritam nestajanja, a radost svoju ne stiže da sanja.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Ja sam bio šest meseci u Madridu. To vam je varoš! Šta je Beč, Pariz i London! Ima šeset hiljada samo crkvi; sto trideset i pet pijaca veliki, osim mali, koje se ne mogu ni izbrojati.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Sa brda je narod vide o sečivo na mome vratu i goluba u letu za njim. Posečen bih, i golub mi zastade u grlu, crkvi se s ramena slivala krv.

OPET TO Na pričešću su bili lenji, Turci ih napadoše još u crkvi! Pa sada kreni s njima u odlučni boj. Lazar gologlav, velik i nespretan mačem razmahuje, Jugovići ginu, odleti

Planina nikad nije bila golija. Tišina tihost naših gora pesma je prošla na crkvi se zatvorila vrata vetar se slegao u neki panj isklijalo je ono što se spremalo na susret sa suncem lišće je našlo

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

GINA: Kaži, sestro, kaži! SIMKA: Da ostavi jednoj vanbračnoj devojki. TRIFUN: Pa ostavio je i crkvi i prosveti. SIMKA: Ostavio je nešto, koliko reda radi i da pokrije sramotu, ali sve ostalo njoj: kuću, vinograd,

TANASIJE: I onda, 'ajde njoj, što kažu: ćerka mu je, pa kakva je da je, ali što ostavi crkvi i prosveti tolike pare? Zar nije bolje bilo da se ja izvučem iz stečaja? Crkva i prosveta nisu pod stečajem.

Crkva i prosveta nisu pod stečajem. GINA: Pa jest, prijatelj-Tanasije, al' opet, što kažu: bolje crkvi i prosveti nego jednoj nezakonitoj devojci.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Tanasije dohvati telefon. Nagrnusmo na vrata, jedva ih otvorismo od nabacanih cigala. U crkvi se od prašine nije ništa videlo i, teturajući, ispadosmo u crkvenu portu. Munja svitnu i zagrme.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

deca će već doći, pa neka ih on vodi; i onako nije dosad bio u crkvi, odgovori ona žučno, a obrazi plamte, crvene se kao krv... Kad Stojan ode pred Gojka, ovaj već pisaše nešto ljutito.

Milina, ne može čovek sit da se nadiše!... Posle duga putovanja, stigoše crkvi. Služba već početa, te oni i ne odmoriše decu, nego ih uvedoše u crkvu i narediše u jednom kraju.

Na sredini crkve, oko ikone, stoje čitavi bokori zrela i zelena bosiljka... miris od njega prostire se po svoj crkvi, i ona pomišlja da to miriše božja duša. I gle, to isto sada!...

On njega i drži. Gojko se pozdravi, pa ode žurno. Mislio je da ide večeras crkvi, subota je, pa da noći tamo, ali ga sad očekuje važniji posao.

Tako nekako dođoše crkvi, i ona vidi sebe u beloj sjajnoj haljini, sa vencem na glavi a pored nje pokunjio se njen budući muž, Gojko učitelj, pa

«... XXI U trećem mesecu po smrti Gojkovoj, odmah po novoj godini, venčaše se Vlajko i Ljubica. U istoj crkvi, u kojoj se pre devet meseca venčala sa Gojkom, pred istim sveštenikom i starojkom zaveriše se novi supruzi na vernost.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

mi je crkva Gračanka; Što mi je lišće zeleno, To su mi knjige crkvene; Što mi je cveće crveno, To mi je pričes u crkvi; Što su mi čele popale, To mi je narod u crkvi. 12.

To su mi knjige crkvene; Što mi je cveće crveno, To mi je pričes u crkvi; Što su mi čele popale, To mi je narod u crkvi. 12.

Slava i čast domaćinu! Tebe na čast, gospodine! 15. Uranila, koledo! stara majka, koledo! Svetoj crkvi na jutrenju, Susrete je sveti Petar Na jelenu zlatorogu, Zlatorogu i parogu: “Vrn’ se natrag, stara majko, Evo su

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

ona mi je rekla da je sad rat, da je Bog jedan, i da bi moje odbijanje moglo da se tumači kao demonstracija u crkvi. Ja onda pristadoh da isplazim jezik, na koji mi je spuštana hostija. Stvar je bila jako ceremonijalna.

Čim sam ušao i video goluždrave anđele, gole lepotice na reljefima u crkvi, razumeo sam sve. Kad bih mogao celoj slovenskoj duši, svoj našoj takozvanoj „rođenosti za patnju“, da dam jednu jedinu

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Narod ga je poštovao kao svetitelja voleo ga i slušao. A kad bi u crkvi govorio reč Božju, sav bi narod padao na kolena i plakao, jer mu reč beše silna.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Više neće nikad biti njegova »čreda« za večernju i jutrenju, i to je sve. Ali će se i dalje večernja i jutrenja služiti u crkvi, a on će, kao i do sad, malim zvonom, objavljivati rujnu zoru i sjajne zaranke...

A ko je umro, doznaće sad od najstarijeg crkvenjaka. Što ima da nagađa?... Kad dovrši posao, uputi se polako crkvi. Vrata crkvena zatvorena; on okrete uz stepenice na zvonaru.

Što ?... Mlađi sam, pa nek nosim!... Čudna mi čuda!... Ili me otac Sima zatekne u crkvi, pa odmah promeni lice: načini se ljubazniji...

To beše svadba Kajina. Oko podne zazvoniše zvona na crkvi, stadoše raspitivati za uzrok i najzad čuše da je se kapetan M... upokojio.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Starac, ne razmišljajući, žestoko šutnu I puče plavi prozor na crkvi. Istrča crkvenjak: „Bog te ubio! Tako mator, a poludio!

Carinici ga drže na Carini? Izgubio se u čarnim gorama? Ili je već tu, kraj postelje vrele (Ne baš u crkvi, nego u priprati)? Noge ga žude i ruke ga žele Al glava neće da ga prihvati! Sazreli su neophodni uslovi!

Rakić, Milan - PESME

I sad u crkvi, na kamenom stubu, U iskićenom mozaik-odelu Dok mirno snosiš sudbu tvoju grubu, Gledam te tužnu, svečanu i belu; I

I dok neosetno, svuda pada tama, I jato se noćnih ptica na plen sprema, Sam u pustoj crkvi, gde kruže vampiri, Očajan i strašan, Hristos ruke širi, Večno čekajući pastvu, koje nema...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

U crkvi imali su svoj sto, a na groblju svoje grobove. Grobovi sve od mramora a jednako, i danju i noću sa zapaljenim kandilima.

Ali zato je onda moralo zlatno kandilo njihove kuće pred raspećem u crkvi jednako da gori, a onaj sto, odmah do vladičinog, samo njihov da je, i niko sem njih ne sme u nj da uđe i odstoji službu.

U to vreme došao neki nov učitelj, Nikolča, čuven sa svoga pevanja i nesravnjenog glasa. U njega se ona tu, u crkvi, slušajući njegovo pevanje, naposletku i zagledala. Ko zna kako se upoznali, kako i gde sastajali.

I na svakoj službi u crkvi i na svakom veselu, igri, uvek ih je bilo. Čak nisu izostajale ni sa sabora po obližnjim selima i crkvama.

A što se više približavala kraju ulice, prilazila samoj crkvi, sveta, gužve sve je više bivalo, sve se više oko nje stešnjavalo, crnelo.

Ali u samoj crkvi joj bi bolje. Valjda što | ona vreva i svirka presta, a ona, odvedena pred dveri, osta sasvim sama. Tada prvi put u

Dakle prođe i to što je bilo najgore, najteže za nju, to izlaganje pred svetom u crkvi, na dogled, podsmeh svih. I što je još više ohrabri, to je što oseti kako Marko sada ide odmah iza nje.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Vladika se prošeta dva-tri puta po sobi, pa iziđe i on i siđe niz kamene stepenice od dokseta, uputivši se k crkvi. Stari Stevan užižaše svijeće pred ikonostasom kad Gospodar uđe.

A, bogami, i smetenila ima svud! Pričajte o čem drugom!“ zvoni!“ „Prekinite vi sad svako pričanje, pa ajte k crkvi. Eno već „Hoćemo s pomoću Božijom. Ajtemo sokolovi!“ reče serdar i prvi se diže.

Medik, koji ne moga ostaviti ranjenika te poći k crkvi, sjeđaše opet, kao ono u oči toga dana, malo podalje od ognja, pa se šaljaše sa malijema peci-bravima.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

); b) edifikativnu (građevinsku) (o zidanju gradova (Grad, Gradište, Gradina), kula, crkvi, manastira, džamija, ćuprija (mostova), vodenica i dr.); v) meteorološku (o dugi, babinim jarčevima i dr.

— Kažu da reče kaluđer kad ko kaže da je tuča pobila ili da će pobiti — vinograde. Po pustoj crkvi i psi laju. — Ovako je rekla popadija kad je vidjela da drugi jedu bez njena popa poskurice u oltaru.

9. O SVEŠTENICIMA 1 Pitao neki seljanin popa dubrovačkoga: — Dum-Lovre, u kojoj se crkvi bog moli a ništa ne plaća? — U onoj, sinko, u kojoj se misa ne služi.

Najviše mu misao bila od pšenice prosuru mi praviti, a od vina pune čaše točiti, crkvi hoditi, bogu liturgiju služiti, svoje krsno ime slaviti, svoje pređe spominjati, da ga bog spomene u carstvo nebesno!

(Sveća) 351 — Šta se vodom pali? (Kreč) 352 — Šta se peče, a ne može se ispeći? (Crepulja) 353 — Šta stoji u crkvi na glavi? (Ekser na obući) 354 — Šta treba jednoj dobroj čizmi?

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Ona vesela uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi sve se, i žensko i muško, začudi njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama, a najviše što niko nije znao ko je ona i otkuda

” Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije, a carev sin očiju ne smetaše s nje; ali kad bude ispred svršetka leturđije,

Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata pak se obuče i otide u crkvu. u crkvi joj se svi začude još većma, a carev je sin bio namislio da je ne pušta kao i prije, već da je čuva da vidi kuda će.

” Carev sin čuvši to, potrči brže bolje ka koritu te ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista đevojka što je bila u crkvi i u onijem istijem haljinama u kojijem je treći put bila, samo bez papuče na desnoj nozi.

I tako ostane u crkvi. Onu noć udare onuda nekaki hajduci koji su nečije dvore bili poharali, i mnogo blago i ruho i oružje bili zadobili; i

Ima li koji junak među nama da se vrati natrag da vidi kako je sad u onoj crkvi?” Jedan veli: „Ja ne ću,” drugi veli: „Ja ne smem, treći veli: „Ja bih volij udariti na deset živih nego li na jednoga

I on vrativši se natrag privuče se polagano pod crkveni prozor eda bi što čuo, a u crkvi | pobratimi podelili sve hajdučko blago i ruho i oružje, pak se najposle oko dva novca svadili i gotovo počupali.

Sveti Sava - SABRANA DELA

A polunoćnica se peva u crkvi sa „Blaženima“, i tri katizme, i kanon Bogorodici. A što ostane od psaltira, to izgovori bilo danju, bilo noću, samo da

Ovo ovako držimo kada ne pojemo „Bog Gospod“ na jutrenju. Ako li je „Bog Gospod“, ovo treba činiti u crkvi: tri niza poklona i u sebi govoriti kao napred rečene molitve.

A kolenopoklonjenja treba samo u crkvi negovati kada se poje „Bog Gospod“, kao što gore pisasmo. A u ćelijama vašim kolenopoklonjenja da budu dok se molite.

pričešća, osim sa igumanovim znanjem Treba reći i o božastvenoj liturgiji, koju po dužnosti svagda treba održavati u crkvi.

i razdavši svima sveće, podiže i vas na polunoćnu službu, koju i on sam poje, paleći, kako je propisano i sveće u crkvi.

ili radi nekih ovih stvari, to neka se poštuje u manastiru kao i prvi brat iza igumana, i neka ima stajanje i sedište u crkvi kao i za trpezom i na ostalim skupovima, a u jelu i piću i u svemu neka živi sa onima koji su u opštežiću.

da ne prave metež ustavši od trpeze, nego da pobožno idu u svoje ćelije Takođe da nadgleda iguman na pojanjima u crkvi i pri ulasku u trpezariju.

i sasudima časnim, i knjigama, i rizama i zavesama, i što je pisano u zlatopečatnoj povelji njegovoj, a još je i u crkvi napisano na zidu, i sa kletvom i sa obavezom da niko ne izmeni njegova predanja, kao što slušate i u knjigama ovim napred

radujući se i veseljem veseleći se, sami noseći prečasno telo oca svoga, i položiše ga sa velikom počašću u ovoj svetoj crkvi, u određeni mu grob, koji beše blaženi sebi sâm ranije načinio. A ovo beše meseca februara u devetnaesti dan.

Prosvetli, bogonošče, od Trojice svetlošću duhovnom oblistavajući srca vernih, tamu neverja prognav, crkvi pravoslavnoj veru držeći, veru kao oklop, krst kao oružje, ljubav kao štit, kao mač reč Božiju, Simeone, pojaše: Deco,

Stanković, Borisav - JOVČA

NACA (dolazi s desna iza kuće, kroz voće, otrči pod stepenice): Tetko, je li istina da je bata došao? Otac bio u crkvi i tamo čuo, i poslao me da vidim... MARIJA (maše joj rukom da ne larma): Došao je, došao.

VLADIKA De, de. Kakav tebi blagoslov! Tebi ne treba. Bog ti je i inače dao sve što želiš. Nego, ja, jutros, u crkvi, za vreme službe, čuh, pa evo. (Sedaju na minderluk.) A zaželeo sam te se, odavna te nisam video.

Padni mu pred noge, stope da mu ljubiš, moli, preklinji, da ih venča odmah, odmah, preko reda, bez reda. Obećaj prilog crkvi. deset oka zejtina, voska, kandilo, ikonu. Pare ne žalim. I moli, preklinji, da navrati sutra sâm ovamo, ako on...

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

A pritom, imajući neku prirodnu sklonost što novo naučiti, kad bi[h] god bio u crkvi, sakrio bi[h] se u oltar, dočepao bi[h] se vlaškog kazanija iliti poučenija, pak bi[h] čitao do savršenja crkovnoga

Nikad doveka jutrenja, večernja i sve što se god u crkvi posluje ne bi moglo bez njega biti; mlogo bi puta čredni pop bez nikakva praznika samo njemu za [h]atar morao u crkvu

bi se u mom umu čin roditeljski, u kom činu upažavao bi[h] najveću svetinju posle boga na zemlji; kako bi[h] čuo da u crkvi biva venčanje, išao bi[h] ga gledati s takim umiljenijem kako god svetu liturgiju.

On je vesma trudoljubiv bio, crkvu čisteći, sveće i sve što je u crkvi, nameštajući tako da njegov starac vesma je s njim zadovoljan bio.

što ovde dužan, a ne možeš isplatiti, do 5 ili 10 for[i]nti, ja ću ti dati i za to ćeš mi pomagati ovi veliki post u crkvi do voskresenija, a potom počeće se vreme naše godine”: Blagodarim mu i da imam čim platiti - kažem.

Ne znam il’ mi je zgadnije bilo staroga pogrbljena, gdi po crkvi kašlje i ciganči, gledati, ili njegova bednoga dijakona, zdravu momčinu, uglađenu, s dugim perčinom, koji mu sva leđa

U milom Semartonu, predragom selu i mestu roždenija slatke roditeljnice moje, otidem nama[h] k crkvi s popom Radulom, parohom sela, kojega sam jošte u detinjstvu tu poznavao.

— krov polezan - koristan polza — korist polzovati — koristiti polijelej — vrsta velikog svećnjaka u pravoslavnoj crkvi; vrsta pravoslavne crkvene pesme (psalm) Polonija — Poljska polučiti — dobiti, postići pone — bar poneže — jer,

predvaravati — nastojati, otklanjati predvariteljan — prethodan predel — granica predika — pridika, beseda u crkvi predislovije — predgovor predrasuđdenije — predrasuda, zabluda predstaviti — pokazati predstavljenije — predlog,

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Ali kad sunce granu, vjetar poče slabiti, pa malo-pomalo, utoli sasvim, onda se povrati sklad i u crkvi. Svako se prepade svoje grješne rabote, pa da pokaje, poče svaki umiljato pojati.

se zaludu pojalo bdjenje, jer da neće imati mira ni stanka u grobu, dokle on (Škoranca) ne otpjeva misu u manastirskoj crkvi. A to će biti noću. A biće kad se navrši vrijeme koje bi proteklo, da je živ, do „mlade mise!

Bakonja se nješto pribra, ali mu drhtaše trska u ruci, kad je palio svijeće. Muvajući se po crkvi, moljaše se: — Moj lipi sveti Vrane! Oslobodi me ovoga puta, pa jevo ti se za...

Đaci bijahu razvrnuli vrata i ušli. — Koji je vrag jopet?... Šta to jopet može biti? — rekoše pošavši k crkvi. Mačak, Bujas i Lis, sretoše ih, svaki blijed i uzdrhtao. — Poaralo crkvu, duovnici. — Poaralo crkvu!

VIII UŽAS Fratri i đaci stadoše se motati u sumraku po crkvi, ne smijući se razdvajati. — Otvori velika vrata! — viknu najzad Vrtirep. Tada tek vidješe sav užas.

je voda oko ostrva široka kao more, a da se oko vode, svud naokolo, nalaze njeki divovi, od kojih strepe čak i sveci u crkvi, kojima ni sv. Frane ne može ništa, no im dopušta da mu oko iskopaju!...

potrebu toga obavještenja, pa onda čak i potrebu vjerovanja, ali kad pristav prevrši mjeru svojim hvalama latinskoj crkvi, tada i doktor poče hvaliti svoje pravoslavlje, da, zaista, bolje ne hoćaše ni zadarski vladika.

Ja mislim da sad četvrtu divani tvoj stric... — Kako to? Zar se može divaniti misa u poaranoj crkvi? — Odija je Škeljo priko vode, do najbliže parokije, te je doša vra-Tome i donija prisvetoga i sve što triba za jedan

— nastavi Bakonja. — Odnija i’ vrag zarana. Prije nego šta smo prinili mrtvo tilo, bili su u crkvi i zapisali sve... Fra-Tetka cini da ima štete oko dvaest iljada talira!

Butre bi, istina, savjesno odzvonio budionicu i pospremio što treba u crkvi, ali bi se jutrenja (bože oprosti!) pregrizla; poslije doručka fratri bi odmah u razmet bez zbora i dogovora; Balegan

Bakonja, pa, i ne čekajući dalje, zažmuri, prekrsti ruke i reče: — „Blaženi Grigorij postavjen bist patrijark svetej crkvi rimstej, a prižde patrijarš’stva crnoriz’c bi v manastiri svetago apostola Andriji...

Đakon i đaci počeše redovnije pohađati skulu. Duvalo morade uzeti na se da bilježi račune, a Blitvar da služi u crkvi. Srdar je pak u svemu bio desna ruka Tetkina, iako je često odlazio preko vode.

Ćosić, Dobrica - KORENI

molitve nad njenom glavom, otac Metodije otpustio i rekao kaluđeru koji ih je doveo k njemu da je odvede do grobnice u crkvi.

Ali, Aćim mu je naredio da zvoni. Još jedan greh pašće na njenu kuću. Simka požuri ka crkvi, misleći na jučerašnji razgovor s AćiMom. „Videli su ga neki u čaršiji. Kažu, lumpuje“, morala je da mu saopšti. „On?

Bog sve zna. Svuda je on. I u vetru. Iako je poslednjih meseci svake nedelje po celu službu odstajao u manastiru, ne u crkvi popa Velička, i to je svetogrđe, i po dinar stavljao na izdužene Hristove slabine, noćas je počelo izvršenje one velike

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I dok, postepeno, svuda pada tama, I jato se noćnih tica na plen sprema, Sam u pustoj crkvi, gde kruže vampiri, Očajan i strašan, Hristos ruke širi, Večno čekajući pastvu, koje nema... M.

I sad u crkvi, na kamenom stubu, U iskićenom mozaik-odelu, Dok mirno snosiš sudbu tvoju grubu, Gledam te tužnu, svečanu, i belu; I

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Vesela i ponosna što su sa svojim velikim bratom izišla, pričahu na dugačko i na široko kako je bilo u crkvi, koga su onde sve videli i šta su ljudi govorili. U takvom razgovoru prođe im vreme do ručka vrlo brzo.

Sahraniše ga u krunidbenoj crkvi engleskih kraljeva uz počasti koje se inače čine samo članovima kraljevske porodice. U LABORATORIJI LAVOAZIJEA Već

svetskog glasa Heksli, Huker, Labek i Voles, pridigoše njegov kovčeg kad je bio polagan u grob u vestminsterskoj crkvi, u blizini groba Isaka Njutna.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ali kad sam pogledao kroz prozor i spazio veliki žut krst na crkvi, učvršćen na kugli iste boje, učini mi se: kao da vidim nasmejana ogromna usta nad strašno otečenom gušom.

ga pod ruku čim bi ga sustigla; što se nije usuđivala da čini sve od same svadbe, još kad su se venčali u Voždovačkoj crkvi, tamo na Dušanovcu, jednoga dana čim se opaki rat završio.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Otada sam često doživljavao takve sutone. U jedan takav zalazak sunca — majka je bila negdje u posjetama, tetke u crkvi na večernji, a djed je sa svojim prijateljima sjedio pred čitaonicom — ostao sam sâm s dadiljom u kući po kojoj su već

opernog repertoara, naslušao se cantabilâ i allegrâ, molitava i romanca, strettâ i caballetâ scena u sudnici i scena u crkvi, trijumfalnih i svadbenih i krunidbenih marševa, i pezzi d'assieme, i finalâ, i velikih finalâ.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

A vala neće mi pobeći, pa makar ga zaklao ovđe u crkvi« — pomisli on, pa stade da motri na svaki pokret đakov. Posle dugoga čitanja, otac Simeon, držeći u rukama voštanicu,

Napolju greje toplo sunce, sviraju svirači i pucaju puške, ljulja se kolo veselih seljana — svatova... A u crkvi stojimo ovako nas dvoje, i vidim pred sobom majku i sestru kako me veselo glede i smeše se od radosti, a oko nas

To vi meni recite... A ja, u koliko mogu da mislim, rekao bih, da će tome biti uzrok naš krajnji nemar prema veri i crkvi, rekao bih... — Pardon! — viknu apotekar.

ne seća se cela puta, ali zna da su išli crkvi. Pa onda se seća sjajnog i zlatnog odela sveštenikova, od koga nije odvajao očiju.

sjajno, svetlo, slatko... I nikad ga više ne odvedoše crkvi i ne pričestiše. — Jesi li često bivala u crkvi i na pričešću? — zapita je on mekšim radoznalim glasom.

sjajno, svetlo, slatko... I nikad ga više ne odvedoše crkvi i ne pričestiše. — Jesi li često bivala u crkvi i na pričešću? — zapita je on mekšim radoznalim glasom. — Kako da nisam, kad sam se brojala u ljude. A ti?...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

TI SPRDATI 280 HERO I CAR 281 HERO PLAĆA GLOBU 282 ERO I KADIJA 283 ERO I TURČIN 284 ERO S ONOGA SVIJETA 286 ERA U CRKVI 288 ERE POJE VRBU 289 KALUĐER I ERA 290 GLADNE SE GODINE NE NAPLAĆUJU DUGOVI 292 LjUDI DIJELE ŽENE 293 ZAŠTO LATINSKI

Ona vesela uzme prve haljene s vrha sve od same svile, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi sve se, i žensko i muško, začudi njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama, a najviše što niko nije znao ko je ona i otkuda

Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije, a carev sin očiju ne smetaše s nje; ali kad bude ispred svršetka leturđije,

Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se svi začude još većma, a carev je sin bio namislio da je ne pušta kao prije, već da je čuva da vidi kuda će.

Carev sin, čuvši to, potrči brže-bolje ka koritu te ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista đevojka što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama u kojijem je treći put bila, samo bez papuče na desnoj nozi.

Kad ova to čuje, otide kući, pa kad je došla noć, opravi maloga tamo. A pop je imao baš tada mrtvaca u crkvi, pa ga iznese pod zvonik te ga nekako naravna da stoji, a u ruke mu uklepa štrikove od zvona, pa ga tako ostavi.

I tako ostane u crkvi. Onu noć udare onuda nekaki hajduci, koji su nečije dvore bili poharali i mnogo blago i ruho i oružje bili zadobili;

Ima li koji junak među nama da se vrati natrag da vidi kako je sad u onoj crkvi? Jedan veli: — Ja neću. Drugi veli: — Ja ne smem.

I on, vrativši se natrag, privuče se polagano pod crkveni prozor eda bi što čuo, a u crkvi pobratimi podelili sve hajdučko blago i ruho i oružje, pak se najposle oko dva novca svadili i gotovo počupali.

): — Ti si mu poslala novaca da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice. ERA U CRKVI Uđe Era u crkvu sa torbom o ramenu, pa kako je naučio da u svakoj kući, u koju ode, obesi torbu, tako se i ovde poče

Onda ga otac počne ćešiti i kazivati da to tako valja davati na slavu božju crkvi i manastiru, ali dijete rekne: — Ma kako ga ne bi stid i strah od boga da nam od petoro odnese jedno?

— parnica deverati — nekako živeti devlet — zavičaj degati se — prepirati se denija — bdenija, nočne službe u crkvi denjiz — more desetak (sud) — bačva divan — veće, skupština; razgovor; kuća ili odaja u kojoj se čini divan divit —

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Bila je to moja druga pustolovina u crkvi. Malo pre toga bio sam cele noći živ sahranjen u staroj kapeli u neprohodnoj planini, koju je narod posećivao samo

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Zemlja koja im je data postala je njihovo vlasništvo. U našem selu mi smo se sami brinuli o svojoj školi i crkvi, a svako selo je biralo svoju sopstvenu upravu. Na čelu sela bio je knez, ili starešina, obično neki naočit seljak.

Sutradan bila je nedelja i ja sam pošao u crkvu u delaver Sitiju. Pojanje u crkvi nije me mnogo impresioniralo, a sama služba još manje.

Nije bilo horskog pevanja u crkvi u Delaver Sitiju, nije gorelo mnogo sveća i nije bilo prijatnog mirisa tamjana, nije bilo skladnih zvukova crkvenih

je ”vilina” majka želela da odbacim srpske običaje i prihvatim njihove, američke, koji su, bar što se tiče službe u crkvi, bili za mene manje interesantni nego srpski običaji.

“Vilina” majka navali na mene da treba da sa njima ručam isto tako kao što sam sa njima prisustvovao službi u crkvi. U ovome sam video njen pokušaj da mi pokaže koliko ceni moj običaj da idem u crkvu i da me ohrabri da u toj navici

To posle podne ”vila” ija smo šetali kroz voćnjak i toje bila neka vrsta nagrade što sam bio u crkvi. Ko nije video delaverske breskve u punom cvetu, kada je u maju zemlja zastrta zagasitim zelenim somotom i kada nebo,

Jedne nedeljne večeri, posle večernje posete crkvi, farmer Braun predstavio me je nekim svojim prijateljima. Ispričao im je da sam srpski mladić koji još nije osetio sve

Neobično je ličio na sv. Savu na ikoni u našoj crkvi u Idvoru. Isti snežni pramenovi kose, rumeno lice i blažen pogled koji je zračio iz dva sjajna plava oka.

propovedi što sam ih slušao po crkvama u Delaver Sitiju, Dejtonu, Nju Džersiu ili Baueri misiji ili u ma kojoj drugoj crkvi u koje sam do tada zalazio u ovoj zemlji.

dodade još i ovo: ”religija rimokatoličanstva jeste religija crkve kojom gospodari crkva i koja isključivo služi crkvi” i da je to stvarni razlog zašto Bilharc, vaspitan u tom duhu, nikad neće razumeti američku demokratiju.

Iako su bili dobri katolici, oni su pristali da idu sa mnom kada sam išao da slušam Bičera u Plimutskoj crkvi, gde sam prvi put u životu video tog velikog besednika.

Pre četiri godine prvi put sam prisustvovao službi u jednoj američkoj crkvi u Delaveru i poneo utisak da je, u pogledu javnog bogosluženja, Amerika bila ispod nivoa srpske crkve.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

On bi htio za njima u crkvu, no boji se seoske djece, pa se krije. U crkvi najprvo ustaviše joj se oči na zraci sunca što pred prozorom od svoda treperi i niže pada na sliku svetoga Antona, a

Antica se čudi njegovu zanosu: ona ga poznaje kao mlakonju. Isprvice brani se, a poslije ne može da mu odoli: danas u crkvi dobio je na nju pravo, i pušta da je miluje.

” Još dugo bi se tješio tom nadom i ne bi s mjesta krenuo, da nije opazio da i na župnoj crkvi, mahom, zatvaraju kapke. Ispred očiju nestade i pošljednje svjetlosti u selu. „Nije druge, svako živ traži ligo!

dolaze mu na pamet božje riječi propovjedaoca Italijanca, jezuite, što svake večeri ove Strasne sedmice propovjeda u crkvi, i, dirnut božjom milosti, odlučno odriče se Moračine griješne ljubavi.

— Isuse moj, milosrđe! — časom razasu se jezivi usklik po toploj, skrušenim uzdasima orošenoj crkvi. — Isuse moj, milosrđe!

— ote se i njemu iz kržljavih grudi, panuvši mu na pamet griješna misao na Moraču, mada je se kloni i neće da je ni u crkvi vidi, jer je tvrdo odlučio da ove Strasne nedjelje ne sagriješi: ni mišlju, ni rječju, ni djelom! —Isuse moj, milosrđe!

Da je ona u kući,ne bi se barem za to brinuo. Druge nedelje, onako kaljav, pošao je k crkvi u varoš. Navlaš čuvao se da prođe pored sudbenih tamnica, da ta žena ne bi opazila, neka ne misli da je.

Gledaju i posmatraju uokolo, čude se ovom novom selu usred polja. Pođoše prama crkvi posvećenoj svetome Roku, obazrivo ulegoše da se pomole.

I litija suče se izdržljivo, pobožno, polako napred, uokolo ka crkvi... Župnik, u sjajnim odeždama, naoko miran, u sav glas zapeva svetačku pesmu. Majka i kći prostreše se po Marku.

U putu sa drugovima ka crkvi, mirišući ih, zaželio se da okusi komadičak od tih kolača, inače jedan, misleći da ispovednik neće to opaziti.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Što su im listi zeleni, To su mi knjige crkvene, Što im je cveće crveno, To mi je sabor u crkvi. Nije, doduše, rečeno da je crveno cveće pričesno vino ili bar pričešće, nego sabor u crkvi.

Nije, doduše, rečeno da je crveno cveće pričesno vino ili bar pričešće, nego sabor u crkvi. Ali sabor u crkvi, a ne pred crkvom, to je sabor pričesnika, koji očekuju naforu i crveno vino.

Nije, doduše, rečeno da je crveno cveće pričesno vino ili bar pričešće, nego sabor u crkvi. Ali sabor u crkvi, a ne pred crkvom, to je sabor pričesnika, koji očekuju naforu i crveno vino.

narodni pesnik u prvom licu, to su meni listovi crkvenih knjiga, i što je za njih crveno cveće, to je za mene sabor u crkvi, pa otuda: „što su im – to su mi“, „što im je – to mi je“.

jeste crkva Gračanka, A što su lisja široki, Sve to su knjige popove, A što je cveće crveno, To jeste pričes u crkvi, A što su pčelke popale, Sve to su ljudi u crkvi.

to su knjige popove, A što je cveće crveno, To jeste pričes u crkvi, A što su pčelke popale, Sve to su ljudi u crkvi.

Nema potrebe da se ovde govori o putevima širenja Novog zaveta u narod, upoznavanja s njim, počevši od njegovoga čitanja u crkvi. Ali se zato valja osvrnuti na prirodu slika iz Otkrivenja, koje su prešle u narodnu liriku.

Novi zavet se, istina, kao što je pomenuto, čitao u crkvi. Nije se, međutim, čitalo i ne čita se i Otkrivenje zato što se u bogosluženju daju objašnjenja, a njega je teško

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Njegovi se razgovori u čaršiji uglavnom pominju, ne opisuju, kao i njetovo bavljenje javnim stvarima, u crkvi, medžlisu; ali se zato u kući čak i laki pokret ruke daje kao događaj.

i leđima prema „ova druga dva suprotna”, što znači da je u uskršnje jutro ispijala kafu gledajući u prozore prema crkvi i varoši.

prelomljeno u doživljaju lika, upravo i daje deo potresnoga dejstva možda najsnažnijim prizorima u romanu - venčanju u crkvi. dovođenje u crkvu pred oltar Sofka doživljava kao sopstveno prinošenje na porodični žrtvenik.

Prizori u crkvi - svi, i potpuno - potiču iz Sofkinih napregnutih, uznemirenih čula. Zato ima tako mnogo sitnih a upečatljivih

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Smrklo se popu, pa pognao opet k crkvi, latio pušku i sa ovom dvojicom pojurio onako u neznan za tom vojskom. Dole na reci u opštinskoj sudnici zastao je

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Grom ga prati, a on leti; Kuda leti, kuda bega? Ode crkvi, pak tu sruši Krst sa hrama Božijega. Šta to činiš? pitali ga A on šapnu, kad se stišô: „Ko bi čuo moju tajnu,

Ova rečca, koju davno Ne čujem u grudi, Ova rečca, omladino, Sad se življe budi. Taj amanet šaljem danas Crkvi vaših srca, Da vidimo, može l’ da se I stvarno otrca.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

A baš bi posle ovakvih muka lepo pristajala!... E, da mi se otkuda istekar roditi! A voleo bih ma u kojoj crkvi na vatru zvoniti, nego u ovoga zvekana služiti!...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Mrzim popove. Svi su ti neka prenemagala i šereti. Kad ga čuješ u crkvi kako iznemaže, mislio bi taj će se sutra posvetiti, a kad izađe u selo, on se svađa i grdi s ljudima kao ciganka,

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Samo još u crkvi mali žižak tinja. Kud ćeš, momo, kud ćeš u pustinju ovu? Tice, cveće, sunce drugamo te zovu; Kud ćeš ovom groblju

Kud ćeš ovoj crkvi, stubovi su pali — Veru su i ljubav sobom Zatrpali. Al’ već kad si došla u ovu samoću, Vidiš onu hladnu od mramora

Grom ga prati, a on leti! Kuda leti, kud li bega? Ode crkvi, pa tu sruši Krst sa hrama božijega. Što to činiš? — pitali li ga, Kad je klonô, pa se stišô...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Stiže li jednom u Rim? — Ugledao sam najednom ogromnu varoš... Prvo što mi je palo u oči bila je kupola na crkvi Svetoga Petra. — Slušaj, nemoj da se ljutiš... Te opise možemo naći u raznim putopisima... Nego pričaj onako...

Dan je bio vedar, ali hladan. Vetar je kovitlao, naterujući nam sitnije kamenje u lice. — Vidite, kako se na crkvi iskrivio krst od vetra! — pokaza nam jedan vojnik graničar. Na ulazu u crkvicu zastali smo.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Tek što je s jutra od istoka staze osvetlilo sunce, Đorđe Krušedolu crkvi, k Majki Anđeliji dođe, Volju da ispuni božju, Arhangela, svetog i kralja. 1838.

čuturom nakićenom; Za njima su enđebule Sa vezenim rukavima, I svatova red dugačak; Podigli se beli svati Svetoj crkvi nasred sela, Gdi venčaše mlado momče Sa lijepom Cvet-devojkom.

je 1883, polemišući sa naprednjačkim Videlom i jednim očevidno Novakovićevim člankom u njemu, pisao kako Novaković „o crkvi i državi ima onoliko isto pojma koliko ima o Kantu i Raiću, te poznati Rajićev „kant”, pesmu, trpa u rad filosofa

Jakšić, Đura - JELISAVETA

KATUNOVIĆ: I hoćemo, — Kad je i gospod tome kaio!... KNEZ ĐURĐE: Sed’ oče! I o crkvi sam svetoj mislio. VL. VAVILA: Mudar o svemu — A hristijanin Spasenja svoga svetu hraminu U duši svojoj nosi večito.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

vojska; ovde: bez zaliha rospija — prostitutka rubina — košulja; rublje sakrament — sveta tajna (u katoličkoj crkvi) saraorina — kuluk, tj.

koja se obavlja pet puta na dan u određeno doba sinđelija — službena isprava; sinđel — sveštenik u pravoslavnoj crkvi sovra (sofra) — „nizak okrugao sto za kojim se jelo sadeći na dušecima; sto, trpeza uopšte“ subaša — pomoćnik ili

Petar čatiti — „čitati, obično u crkvi i pri crkvenom obredu“ čemer — žuč; otrov; gorčina, gorak ukus; ogorčenje, jad čivit — modra boja čovan — čohan, od

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Apotekarski pomoćnik? VIĆA: Pa tako on kaže. KAPETAN: Pa dabome da on tako kaže. On može reći i da je pevac u crkvi Svetoga Marka – al' smo zato mi tu da cenimo njegov iskaz... Apotekarski pomoćnik.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

U dvojnoj kompoziciji Nemanja svoj vladarski podvig izlaže nabrajanjem ratnih uspeha i staranjem o crkvi, a moralni podvig kroz iznijansiranu ispovest o svojoj duši i odluci da se zamonaši pod imenom Simeon.

Tako se, na primer, u bajci o Pepeljuzi susret s carevićem događa u seoskoj crkvi za vreme "leturđije". Tipska struktura bajke o odlasku glavnog junaka u daleka prostranstva, gde treba da izvrši

Jakšić, Đura - PESME

Al’ šta se zabele u gorskome mraku? To je bela kula na crkvi Gornjaku! Raširila krila labudova bela, Beloću je snega na sebe uzela; Krst se na njoj blista, suncu odgovara I po

Sama u svom strahu priroda se grozi, Strahovite tajne nema ponoć nosi... Uzdrma se kula, zvono se zanija, U crkvi se čuje molitvica tija, Užegu se same pogašene sveće — Kroz nemo dvorište neki duh proleće.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Grobovi uvek su kao pre bili čisti i sa zapaljenim kandilom, u crkvi jednako je gorelo ono zlatno kandilo, poklon, dar njihove kuće.

Posle će u crkvu. I tamo, u crkvi, moralo je biti kao kod kuće. Sve je moralo biti u redu, na vreme. I popovi, i klisari, svaki da je svoje svršio i i

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Ko takav b. l. nosi za kapom, ili pod jezikom, ili u amajliji, moći će [na Uskrs u crkvi] poznati veštice (GZM, b, 1894, 672; ŽSS, 98; Karadžić, 4, 1903, 195), i na njega neće smeti nikakva avet ni anđama

izvalila nepogoda, seljaci su koren i jedan deo stabla vratili na svoje mesto, a ostalo drvo rezervisali za ikonostas u crkvi (»Vreme« od 7. juna 1932).

: to je Sveti Makivej (1. avgust st.), i jeseni Krstovdan (29. avgust). Tih dana b. se u crkvi osvećuje, i posle čuva za religijske potrebe i za lek. U mitologiji i legendama spominje se b. vrlo često.

decembra) da pravi stočić od b. drveta, i radeći svakoga dana pomalo dovrši ga na Badnje veče, može te večeri u crkvi, stojeći na njemu, poznati sve veštice (ZNŽOJS, 10, 55; Šnevajs, 8).

osvećuje u crkvi, i koji se dan i naziva Vrbicom. U okolini Đevđelije toga dana od v. grančica u crkvi dobijenih plete se venac, i veša

osvećuje u crkvi, i koji se dan i naziva Vrbicom. U okolini Đevđelije toga dana od v. grančica u crkvi dobijenih plete se venac, i veša pored ikone.

Devojka treba da nađe d. od četiri lista, i da je sakrije pod časnu trpezu u crkvi, i da tu ostane kroz tri službe; neka je posle izvadi i obnese oko sebe tri puta, i metne pod prsten: koga momka tim

, pa je svaki dan pomalo grizu do Badnjega dana, i ono što ostane, bace u crkvi među momke, pa na koga padne, taj će joj biti muž (ZNŽOJS, 1, 245).

Naročitu snagu ima l. šibljika koja je na Cveti bila u crkvi. Ako se ona metne u čelinjak, čele će napredovati (ZNŽOJS, 19, 168); ako krmača hoće da poždere prasce, treba je

Ko bi na leskovom štapu svakoga dana od Svete Lucije do Božića zarezao po jednu crtu, taj bi na Badnji dan mogao u crkvi poznati sve veštice (ZNŽOJS, 19, 158). L. ima veliki značaj i u kultu; »L. je drvo blagosloveno« (S.

M. grančice blagosiljaju se o Cvetima u crkvi; njima se posle kiti čeljad, kite se kuće (ZNŽOJS, 10, 44; 20, 44); nose se u kupusište, »pa kupus neće jesti crv«

PALMA Palmzweіge ‹ramі palmae›. Palma ‹tj. palmove grančice). Blagosiljaju se u crkvi na Cveti (ZNŽOJS, 10, 44). PAMUK Baumwolle ‹goѕѕypіum›. Pamuk. Bere se 1. septembra (po st.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Brat i sestra sa komšijama, gazeći snježanikom, žure k crkvi. Iz čopora dere pištolj, stiže se, i najedanput odjeknu praska sa svih strana.

Drum dan Božića roditelji i sestra pođoše crkvi. Rade, posjedavši, založi se, položi blagu, i osjeti se sam — i ispustan. Kud će sada?

Ne bijaše mu dosta što prve nedjelje iza Radine ženidbe, po njegovoj naredbi, brecaše u mrtvačko zvono, u crkvi zavio priliku Majke božje u crno i ne otpjevao velike mise, već tihu, kao usred korizme.

Pravo hrišćani u crkvi pjevaju: „gospodi podaj!” — slatko se tome nasmija. Pa pogleda na sunce: —'Ajdemo, Mašo! Digoše se.

Biskup sa pop—Vranom očata nekoliko prigodnih molitava, i zatim nastupi propovjed. Rade se sjeća kako čeljad u crkvi uprije pogled u biskupovu priliku na velikome otaru; u odbljesku voštanica, u išaranom, zlaćanom svetačnom odijelu, sa

— I prestade časom, da oduši. Rade i čeljad u crkvi pretvorili se u uvo. .. Biskup nastavi: — Bio sam u Rimu i sveti otac papa udostojio se po meni poslati vam svoj

Lutajući po gradu, napokon nađe crkvu u jednoj tijesnoj, zagušenoj ulici, i — uđe. Razgleda se po crkvi i zastajkuje.

po bancima kleče starice i žene, zvonce kuca i pogdjekad začesta; zapaljene svijeće prosiplju blijedu svjetlost po crkvi, no ne mogu da osvoje tamu po uglovima, a na visokim prozorima tek se nazire jutarnja svjetlost dana, kao da oklijeva

Iza velike mise, razilazeći se, svijet šapori o Radi, ali niko ni cigle riječi ne reče popu Vrani; on je gospodar u crkvi, pa može kako hoće!

Pop Vrane, kad kući dođe, premišljajući o onome što se u crkvi dogodilo, zažali u sebi što nije mogao uzdržati se. Jutros Maša mu čisto kazala da voli Radu mimo cijeli svijet, a

Onoga dana, u crkvi, kinjio se boreći se sam sa sobom. U odblesku raznih boja od stakala na prozorima, u onoj tajanstvenoj prošarici,

I Rade bijaše po svemu zaboravio na uvredu nanesenu mu u crkvi. Ali jednoga dana, kad je u varoši bio, zovnu ga iz dućana gazda Jovo i, uvevši ga u dućansku pisarnicu, upita ga što

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nedeljne službe obavljaju se u praznoj crkvi. Prohor je lukav. Tačno pogađa ono oko čega se i Makrije dvoumi: da li manastir da pretvori u stecište kužnih i

Ćelije su zagušljive, vodene kapi vise s tavanice i kaplju po podu. Cede se niz zidove. Malter u crkvi se podlupio. Počeo je da prska. Ako se voda ne povuče, uskoro od živopisa neće ostati ništa.

Stikrios je, kako mi se Jakos jadao, rekao za taj prizor da je najlošije naslikan od svih fresaka u crkvi i da bi ga svakako trebalo ponovo raditi da sramota i loš glas ne padnu na čitavu grupu.

Ne znam kako se obreo u Vratimlju. Čuo je od nekoga, valjda, da staroj crkvi, belo okrečenih zidova, nedostaje živopis, pa je došao da ga naslika.

Iz toga bih mogao zaključiti da je Prohor video Hristov lik u ariljskoj crkvi, ali je od njega uzeo samo neznatno. No, ono što razlikuje Prohorovog Hrista od ostalih koje sam video, pre svega je

Bilo bi mi mnogo udobnije kad bih se u svemu pokorio Laušu, ali ja ne mogu da budem ja, ne pripadam samome sebi već Crkvi, a Crkva ne sme nijednog trenutka popustiti pred Državom.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ali kada je sultan Muhamed II, Osvajač, ušao 30 Maja 1453 u Carigrad, i kada je tako mi bar pričaše uslužni čičeron u crkvi Svete Sofije taj sultan udario svojom šakom, a njegov konj kopitom, jedan mramorni stub te crkve, onda se seme grčkoga

Iz spiskova krštenih i umrlih koji su se čuvali u daljskoj crkvi, iz porodičnog arhiva, uspomena i predanja koje se prenosilo od oca na sina, sastavili su moj otac i stričevi rodoslov

Njega spominju, na jednom mestu, kako mi pričaše jedan moj rođak, zapisi krštenih u daljskoj crkvi kao krštenog kuma. Sa njegova dva sina, Jevremom i Markom, račva se naše porodično stablo u dve grane.

Ali kada je jutro svanulo, na crkvi dominikanskog manastira Ala Minerva zazvoniše zvona. U nju uvedoše jednog sedamdesetogodišnjeg starca, visoka čela, duge

Osuđujem ih i proklinjem, iskrena srca i nepretvornog verovanja, sve moje zablude i jeretička učenja i svaku inu svetoj crkvi neprijateljsku nauku, i zaklinjem se da u buduće neću, ni usmeno, ni pismeno, ništa više tvrditi zbog čega bi na mene

Stanković, Borisav - TAŠANA

Znaš li, snaške, pričaju da ih je pozvao, oni svi došli i zatekli ga gde služi u crkvi. On nikoga od njih ne pogleda. Sa Ristom ni da se zdravi.

REŠID BEG Ako de, ako!... Cigani, bre, svirajte! Svirka i igra dugo. Zora sviće. Na vranjanskoj Sabornoj Crkvi udara zvono jutrenje. REŠID BEG (viče): Mehandžija! Mane utrča.

(Zadubljen u misli sedi na minderluku.) Ulazi Mladen sa bratstvenicima. MLADEN Dedo, tražismo te tamo u crkvi, pa kada te tamo ne nađosmo, dođosmo ovamo, jer znamo da, po običaju, svraćaš ovamo da decu vidiš.

MLADEN Dođoste li? SVI Dođosmo. HADžI RISTA Kako da ne dođemo, kad nama više ni u čaršiji, pa čak ni u crkvi mesta nema. Kad vi, a najviše tvoja kći, toliko nam obraz zacrniste, da ne smemo u čaršiji trgovine da otvorimo.

S neverom... KATA (okreće se hadžijama, u očajanju): Za Boga, ljudi Božji! Kakvi su to obrazi? Kakve »nevere«? Pa u crkvi svaki dan slušamo kako se govori: »Ljubite svoje bližnje, kao samoga sebe.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

„Da date opraviti one ripide! Zar je proti svejedno što nosate po crkvi one motke! Ja ću platiti, koliko bude.” — Da, da, oštra, oštra i pred crkvom, i kad dođe iz crkve.

Tom ću prilikom malo i tog oca pretresti. Sve mi se čini da on od mog dara crkvi odvaja za sebe... Sve su kraći i kraći rokovi njegovih novih potraživanja... „Ne valja zejtin, gospa Lazarićka!”...

„Ne valja zejtin, gospa Lazarićka!”... Ne valjaš ti, moj brajko. K'o svi crkvenjaci, više je u birtiji nego u crkvi. Žena u grobu, a ćerka, mesto da majku zameni, kelneriše...

Određen je bio da krsti Paulino drugo dete. Prvo dete, kršteno u katoličnoj crkvi, devojčica, umrla je. Drugo dete, sinčića, gospa Nola je, malo zakonom, malo svojom elokvencijom teslimila očevoj

Gospa Nola se ponekad trzala: — Ama to dete kleca tamo pred oltarom u švapskoj crkvi; to ne zna čisto moj jezik; to luduje za tirolskim šeširom. Šta ću, volim ga, i sve što jeste kao i da nije.

Jednog dana, u velikom društvu, Pavle je rekao: — Da, moć novca u politici, u državi, u crkvi, u životu svakog čoveka, ogromna je. Ja verujem bezmalo u mističnu moć novca.

Zvali su ga građaninom, i ocem u selu. Zvali su ga i svecem u crkvi. Da li je pobožnost njegova bila odista neko svetaštvo. ili samo vrsta discipline i neke estetike, ne zna se.

Marija Stefana Vlaovića imala je pravo da mužu kazuje šta opaža u kući i na imanju. Imala je svoj sto u crkvi, nije stojala za stepen niže kraj muževljeva stola i kad muž ne dođe na službu. Kućom je upravljala ona sama.

Mlade devojke su se rado zamišljale u njenoj sudbini i koži, pred njenim ormanom za haljine i rublje, u njenom stolu u crkvi, u njenoj bundi kad prolazi ulicom i svi joj se klanjaju.

Bacio se bio i on na pod crkve, i nije više ustao. „Umro u crkvi, ko stari patrijarsi” — govorili su ljudi. „Oprostio mu Bog piće za dobrotu njegovu.

Inače, znaš, mogao bi da se ponovi onaj počešći slučaj u lekarskoj praksi, da otac umre u crkvi, a sin tamo gde je otac trebao da umre. Mija je oduvek rado šetkao po razredima, a sada naročito po četvrtom.

U kući je radila kao rob. U crkvi stojala kao žalosna vrba. Skupljala je čitav mali muzej dečakovih stvari: „Mama tvoja to misli na tebe.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Na svadbi i na daći, na sokaku i na sonmišču, a i u crkvi ona se ukazuje; objavljuje šta se kojegdi slučilo, laže i domeće, da bi joj povest prijatnija i verojatnija bila.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Tačno u 2 časa i 17 minuta otpočeo je napad. Ne znam baš da li je toliko sati bilo ali kad je na crkvi izbilo dva, krenula su u vinograd kola sa susedovom porodicom i odmah, malo zatim, mi smo preskočili plot, pošto je

verovatno otuda što nas je katiheta, koji nam je taj predmet predavao, tako nehrišćanski tukao da se ja i dan-danas u crkvi, kad slušam propoved o hrišćanskom milosrđu, osvrnem na sve strane, zazirući da me ne zvizne mitropolit pataricom ili

Petrović, Rastko - PESME

Ja sam jak kao most. Neko plače u meni. Jedan, dva, tri; jedan, dva, tri. Neko plače u meni ko sveštenik u crkvi. Mali Pera krade jabuke pa ipak dobro prolazi, Mali Steva je vrlo pošten a kažnjavaju ga jednako: Mali Steva plače i da

Mali Steva je vrlo pošten a kažnjavaju ga jednako. Neko plače u meni ko horovi u crkvi, Ko anđeli pred bogom neko plače u meni: ”Ima mnogo mostova do raja!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

To su, uglavnom, shvatanja o državi i crkvi. U pesmi Uroš i Mrnjavčevići Marko istupa u ulozi čuvara Dušanovog carstva.

i jezivo lep: Senje je pritisla tama, nebo se prolomilo, mesec pao na zemlju, zvezde pribegle kraju, Danica krvava, na crkvi kuka kukavica.

Sastaše se četiri čauša u Prizrenu, gradu bijelome, kod dvorova protopop-Nedenjka, ali prota doma ne bijaše, no u crkvi bješe na jutrenji, na jutrenji i na leturđiji.

“ Suze roni protopop Nedeljko, suze roni, pa njima govori: „Odbijte se, silni od silnijeh, dok u crkvi zakon savršimo, znati će se na kome je carstvo“. Tako su se oni uzmaknuli.

Kad ujutru jutro osvanulo i pred crkvom zvona udariše, sva gospoda došla na jutrenje. U crkvi su službu savršili, izljegoše iz bijele crkve, u stolove pred crkvu sjednuli, šećer iju, a rakiju piju.

Hoću gradit crkvu Ravanicu u Resavi kraj vode Ravana; imam blaga koliko mi drago, udariću temelj od olova, pa ću crkvi sagraditi platna, sagradiću od srebra bijela, pokriću je žeženijem zlatom, podnizati drobnijem biserom, popunjati

namastire, oboriće crkvu Ravanicu, — iskopaće temelj od olova, slijevaće u tope đulove, te će naše razbijat gradove; i crkvi će rasturiti platna, slijevaće na ate ratove; hoće crkvi pokrov rasturiti, kadunama kovati đerdane; sa crkve će biser

u tope đulove, te će naše razbijat gradove; i crkvi će rasturiti platna, slijevaće na ate ratove; hoće crkvi pokrov rasturiti, kadunama kovati đerdane; sa crkve će biser razlizati, kadunama podnizat đerdane; povadiće to drago

Vidiš našu crkvu Dimitriju, kakova je i kolika li je? Vi nejmate takovijeh crkvi“. Veli njima vojvoda Milošu: „Vi ste mudri, gospodo latinska, jeste mudri, al' zborite ludo: da vi znate naše

Ode pošta bijelu Prilipu, u njeg stiže u svetu neđelju, kada Srblji u crkvi bijahu; stade pošta pred bijelom crkvom, dokle Marko iziđe iz crkve.

Daj mi vranca Vuče dženerala, što ga jaše jednom u godini, kada ide u Tekiju crkvi, opremi ga kako g' Vuča sprema, da poigram preko Njemadije; i daj mene od zlata karuce, i u njima dvanaest vranaca, što

Ljuto tuži mlada Pavlovica, pa govori svome gospodaru: „Oj, čuješ li, Pavle gospodaru, vodi mene zaovinoj crkvi, ne bi li me crkva oprostila“. Kad to čuo Pavle gospodaru, povede je zaovinoj crkvi.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Bojim se nogama: nisam na pravici postojan, niti u crkvi, Boga našega domu, sa strahom tvrdo, nego često iz crkve propadam i zaludnje misli mislim.

MOLITVA PROTIV TURAKA U ovih sadanjih zlih vremena smetenici u veri i u zakonu dosađujući hristjanskoj crkvi, i varvari Turci, svoje bezumno gospodstvo pečate znakom Meseca.

posuđe preuzeo, te ujedno sa svojom gospodom iz njih pijući i jedući, podrugivao se je izrailjskome bogu i sionskoj crkvi. Zato Bog skoro ga izmetnu iz carstva i smrti ga krvničkoj predade.

leđa, i skidali su s njih vodu, te su tako unosili i sipali onamo, gde su ispirali creva i burage od ovaca, što su u crkvi Bogu na žrtvu donosili. I rad toga, kamilu i ta vrata »iglene uši«, upodobi Bog bogatim ljudma i carstvu nebesnomu...

Posle vrlo se nadu i raspade se. A oni popovi iznesoše iz njine crkve novce napolje; rekoše: »Ne dostoji se stajati u crkvi krvničkim novcima.

jedan zločestniče, oko ponoći raniš, te na svoju jutrenju sotonsku ideš probirajući po domovi tuđe žene kad su ljudi u crkvi. Oni se mole Bogu, a ti kuće poganiš. Ama evo ti je već prispeo tvoj rok da preuzmeš za to plaću što si dosad činio.

A sveti mučenik Merkurije ležaše u ćivotu u velikoj crkvi, i njegovo bojno koplje više ćivota mu stajaše preko čivija obešeno.

Eto ti jednošt tek smotre sveti veliki Vasilije gde dođe Bogorodica u crkvi pred ćivot mučenika Merkurija, te mu reče da ide ubiti cara Julijana.

Rekoše mu oni: — Ako bi imali gde mestance za noćište, ostali bi do sutra da budemo tu na bdenju u crkvi noćas. Reče iguman, te ih odvedoše za spavanje u pripratu crkovnu. Prateći ih, zapita kako su im imena.

To on izreče pred svima onim u crkvi kaluđeri, i tim časom nesviđeni biše, te nestade ih ispred očiju. Blagodariše i pohvališe Boga svi manastirci o tomu

dozivljućim ju pomoćnica, [to učini] te snapolja prva grčka straža što stajaše u busiji po naredbi Patrićija skriveno u crkvi svete Bogorodice nazvanoj Pićija, iznenada posukaše se odonud na Tatare.

Stiže u svoju mu onamo zemlju, dođe u Ilirik. I u onoj, od njega sazidatoj na ime Dimitrijevo, crkvi častno onaj ćivotić s onim čudotvornim svetim okrutom namesti gde će se celivati.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i stvaralačka moć; to se odmah opazilo na jednoj komponovanoj „Heruvici“, koja je samo jedared otpevana u crkvi, a posle je sledovala oštra opomena njegovog visokopreosveštenstva sveštenstvu: da će ih sve obrijati ako se samo još

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti