Obradović, Dositej - BASNE
Gdi su stari?“; te liše, što je za veće čudo i sijaset, ovo se najviše od onih čuje koji niti znadu (štono veli Crnogorac) majde đavolje mrve ni šta su stari ni mladi. Pita se: otkud ovo proizlazi?
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Nije bilo drugih do pešačkih staza po krečnjaku, preko šiljatih stena i škrapa. Sa ovih je putanja Crnogorac mogao iznenada iščeznuti iza stene ili u kakvu škrapu.
Ona može ostati u kući pored druge žene. Priznati junak se ženi samo devojkom od slavnog roda i obratno. Crnogorac se ne usteže oženiti devojkom kakvog arbanaškog junaka.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Prema Grbaljskom zakoniku iz 1427. godine: „Dvije glave ženske (vrede) za jednu. kokošku.“²⁶ Kada Crnogorac kazuje strancu koliko ima stanovnika njegovo selo ili pleme, on žene i ne broji, nego samo muške glave, pa veli: „Ima
Matavulj, Simo - USKOK
A sad je mir, hvala bogu! A vi se u gradu, da-ti (valjda), prepali, e udario Crnogorac, pa trubetate i bubnjate i dršćete od straha, a mi, siromasi, dršćemo ovdje od studeni!
Ja sam sad dobjeglica i ništa više, a staraću se da u novom životu stečem prava koja ima svaki Crnogorac. Ništa pak uraditi neću bez tvoga savjeta, kneže, jer te odsada smatram kao drugog oca!
Vladika najradije s njim zbori, ali nasamo. Čuh vladiku gdje jednom reče da je ovaj Stijepo jedini Crnogorac, u kome nema ni truna kičeljistva, a gvozden je junak, kao najbolji!
— Pa lijepo, vaistinu — prihvati knez. — Biće zgodan Crnogorac! — Bijesan Katunjanin, božja ti vjera — prihvati Mrgud Šutov.
Nasmiješi se pomisliv da je i on brastvenik, član plemena, Crnogorac; nasmiješi se sjećajući se svojih djetinjskih, pa mladićkih težnja i ideala i sukoba njihova s krutom zbiljom.
Kad si već po svome izboru postao Crnogorac, ja te primam kao da si od moje krvi. Je li pravo, braćo? — Jeste, vaistinu, kao i sve što ti kažeš i učiniš — reče
Započe: — Vaistinu, treba da znaš kako se u nas ženi i udaje! Evo da ti ispričam. Već si doznao da često Crnogorac vjeriva sina ili kćer još u kolijevci. Vjerenici čekaju vrijeme koje stariji odrede, pa se vjenčaju, i svršeno je!
Bijeli svijet! No, čim ručate, hajte momci da poigramo. Za tebe, Janko, niko od izvanjaca neće pomisliti e nijesi Crnogorac. — Ja ću najprije do kneza — reče Janko.
— A da i tebe svetijem zovemo, pa si obidovao te putove! Ugledao se pisar na svoga gospodara! — Ja sam drugo, ja sam Crnogorac! — A i on je kućić i čojković! Krv je junačka ista u cijelom svijetu!...
— Čuj me, Krstinjo! Žao mi je, vjere mi, što smo do ovoga došli, sad kad smo bliže grobu no domu, a do sada nije Crnogorac ljepše držao ženu, no ja tebe! Zapravo i zaslužila si da te stimavam, ali se noćas izbezumi, pa se i ja izbezumih!
I ja čuvam svoj obraz, a jedno je što se sad u ljutini tebi čini, a drugo je što je istina. Da je Janko Crnogorac, koji bi ostavio svoje ognjište i brastvo, a pribio se na tuđe, radi žene, koji bi se odrekao svojih živijeh i mrtvijeh
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U Srbiji se zove Sarajlija, van Srbije se naziva Srbijanac, posle bavljenja u Crnoj Gori — Crnogorac. On je u raznim trenucima svoga burnog života bivao: trgovac, vojnik, pisar, čuvar bašte, učitelj, istoriograf, pesnik,
ličnostima u Rusiji, ali tu ima i pesama koje već predskazuju pesnika intelektualnog lirizma, kao što je himna Crnogorac k svemogućemu Bogu i poetska vizija Zarobljen Crnogorac od Vile.
predskazuju pesnika intelektualnog lirizma, kao što je himna Crnogorac k svemogućemu Bogu i poetska vizija Zarobljen Crnogorac od Vile. U tome delu Njegoš iz narodne poezije prelazi u umetničku poeziju, pod očevidnim uticajem Sime Milutinovića.
U refleksivnim pesmama vrste Crnogorac k svemogućemu Bogu, naročito u pesmama Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima, Oda suncu, spjevati noću bez mjeseca,
Radičević, Branko - PESME
Kosova danka Boj se težak bije bez prestanka, Sve od jutra do mrkloga mraka Zveka noža i cika pušaka, Niza klance Crnogorac vrvi, Jô Turčinu što udara prvi!
Ture bije, Crnogorac kosi, Ture praa, Ture glavu nosi, Praa nosi da se na nj'ga puši, Glavu nosi da s' na kocu suši. Gle na kocu glave
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Jedan major, Crnogorac, sa finim crtama lica, neće da skine temnjak Nikole I. Veli, u ratu ga je dobio. Jedino je komandant puka (Živković)
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
OSMAN JEDNA BABA Lica koja pesnik nije uneo u spisak: Vuk Marković, jedan Cuca, jedan vojnik, drugi vojnik, svat Crnogorac, svat Turčin, đače, đaci. SKUPŠTINA UOČI TROJIČINA DNE NA LOVĆENU GLUHO DOBA NOĆI, SVAK SPAVA.
Vuci su ti ljuto pogladnjeli; nek ti sine sablja damaskija, da ne laju paščad na Proroka! SVAT CRNOGORAC Đe si, Marko, nagnuta delijo? Iako si turska pridvorica, al' si opet naša perjanica.
SVAT CRNOGORAC Obiliću, zmaju ognjeviti, ko te gleda, bliješte mu oči! Svagda će te svetkovat junaci! Mrcino nam krunu ne upušti kad
Polovina glave izgubite, ne ostavte Kosu u kavure; takvo voće nije za kavure. SVAT CRNOGORAC Bjež, Komnene, zadrta delijo, kad si takvu srnu ulovio!
Nad cvijećem pliva zornjača, a voze je vesla srebrna. Blago odru na kom počine! SVAT CRNOGORAC Soko mrzi polja od prašine, soko neće žabu iz lužine, soko hoće visoku liticu, soko traži ticu jarebicu; jarebica
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ta to je soldat!“ rekoše u glas ona četvorica, pošto se Jan primače i pozdravi. „E pa soldat, uskok, naš brat Crnogorac posad, uskok Janko!“ reče serdar i povjedi im, kako ga je srio i doveo. Dadoše mu da pije.
“ reče polako Otaš. Iz gore iziđe, pa se ustavi na kraju ledine, jedan — brkati Crnogorac. Za njim još trojica. Onaj prvi poglêdaše na sve strane; vidjelo se da nekoga traži. „Evo nas Njeguši!
Znavao si, ja mnim, pokojnog bjeličkog barjaktara Radoja?“ „Znao, te dobro!... Bješe kao ijedan Crnogorac! Poginuo je mlad na Čevu...“ „Bješe, valaj, soko sivi!“ potvrdiše ona trojica, stariji.
Tamo zateče ovaj razgovor: „Znao sam ja, znao brata ti Radoja. Bješe lijepi Crnogorac, bog da ga prosti!“ reče Vladika. „Bješe dobar, Gospodaru. Mio dobrim ljudima i oni njemu...
“ umiješa se Ozrinić. „Da li nije časnije po nj, što je odmah primio crnogorsko krštenje, bez kojega se ni rođeni Crnogorac ne ubraja među ljude? Ako preboli, biće naš, naš kao da mu je od Kosova temelj ovdje.
„Jednoga već poznaje!“ reče Ozrinić, sagnuvši se i ljubeći se s njim. „A kako si?“ „Dobro!“ odgovori Janko. „Crnogorac! Bogami!“ reče Spasoje, ushićen. „Čuli ga kako reče: dobro!“ „Ama soko, čoče!“ prihvati Ozrinić.
I nalikovaše mu liječak u licu. Razumije se, (u ono vrijeme) bješe obrijan i nosaše perčin, kao i svaki drugi Crnogorac. Da je kakav izvanjac, nevješt crnogorskim običajima, banuo u tu kuću, pa vidio toga kršnog Crnogorca, sa dvije
Noć nas uhvati kraj tvoje kuće... Eto, u avliji, kad se mi razgovarasmo po njemački, dođe onaj Crnogorac, Janko, Jan, kako li se zove i prozbori njemački, pa se izgrli s mojim gospodinom, pa umal ne pade u nesvijest...
„Čuješ, Joke!“ započe on. „Žao mi je, vjere mi, što smo do ovoga došli, sad kad smo bliži grobu no domu. Do sad Crnogorac nije držao ženu, kao ja tebe, a i po sad ću, vjeruj! No se čovjek zaboravi.
Što misliš da će ljudi nama zamjeriti, a Janka prekoriti, to baš nijesi pogodila! Da je Crnogorac, kome je grob ovđe zakopan od Kosova, koji bi ostavio svoju krsnu svijeću i svoje ognjište, koji bi se odrekao svojih
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Martinović, Crnogorac; — u 3adru: Gerasim Petranović, arhimandrit i član konsistorije; — u 3agrebu: V. Jagić, profesor; — u Zemunu: Vasa
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Drugi je takođe doseljenik, zvao se Novica, a tvrdio je da je Crnogorac. On je živeo ponajviše u varoši, gde je senzalio kod žitarskih i šljivarskih trgovaca.
— A to je! »Koji će to biti Novica?...« stade on opet misliti, pa uzviknu: — Onaj što drži magazu... Crnogorac? — Neću, gospodine, više da ti odgovaram. Ako ćeš ići... hajdemo! — reče ona odlučno i ustade sa stolice.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
SARAJEVA 362 BAČVANIN I GRK 363 PUSTIO BIH JA NjEGA, ALI NEĆE ON MENE 364 ĆOSO ŽUTE BRADE I TOMA GA ZNADE 365 STRANAC I CRNOGORAC 366 LAJU PSI U SELU 367 DA HOĆE SVAK UMRIJETI!
Siromah Jeftan, ne znajući kako će poturiti, zapisa: „Na ćosi žute brade i Toma ga znade.“ STRANAC I CRNOGORAC Pošao nekakav stranac da ispituje crnogorski narod.
Zatijem ga upita: — Znaš li mi, prijatelju, kazati kako je ime božijoj materi? Crnogorac se malo promisli, pa mu odgovori: — Marija.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Izdvojito i bistro gleda u Spasojevu priliku i sama misao k njemu odilazi. ....Doveo ga gospodaru neki okoščasti Crnogorac; sjeća se, to je bilo nekako pred Božić.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
— Ljuto li postradasmo — reče jedan Crnogorac. Jedan Rus brisaše suze: — Samo da nije Kirilov ubijen! Oko nas svuda unaokolo treštala je puščana i topovska borba.
— O, brate!... Nekako bih ja opet voleo da se ti vratiš. Crnogorac se ljutnu. — A što, gospodine, da ce vratim baš ja? Mniš valjade nevjesta sam pa će me saprijeti ova pašija grebotina!
— A što, gospodine, da ce vratim baš ja? Mniš valjade nevjesta sam pa će me saprijeti ova pašija grebotina! Crnogorac ljutito poteže rukom zavoju, i bi ga zderao da ga ne uzdržah. — Ne, čoveče, ne budali!
Moj Crnogorac Marko veli mu: — Motaj, vala, Ruso, motaj, ma ti ništa ne pomaže. Rus se iskrlješti na njega: — Kakъ ničego ne pomožetъ
Izneli smo čak i jednoga ubijenog Rusa: »da ga Turci mrtvoga ne pogane« — kao što rekoše njegovi zemljaci. Marko Crnogorac dobio je još jednu »pašiju ogrebotinu« na butini.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
MARTA, žena Đuraškova LEONARDO, poslanik venecijanski OMER, sluga Arslan-pašin Prvi, drugi, treći, četvrti i peti CRNOGORAC Prvi, drugi, treći, četvrti i peti SERDAR JEDAN RANjEN PERJANIK TURCI u taboru CRNOGORCI NA STRAŽI CRNOGORSKE ČETE
ga još — A iščekujem ga nestrpeljivo, On mi se čini da je jedini U zemlji ovoj kô pitomiji, — Premda je i on — tek Crnogorac, Divije krvi, mrka pogleda; Al’ u govoru katkad zavara, Te mi se čini Venecije je Ponosa lepog prvi učenik...
Ne vređaj zemlju, Ne lij u srce svog ljubavnika Kapljice gorke crne očaje — Da šta sam ja? JELISAVETA: Crnogorac! KAP. ĐURAŠKO: To jesam!
Sin Ivan-begov ume prezirat Podlosti vaše svaku nameru!... VUKSAN: To beše oštro. MIĆIĆ: Živ Crnogorac nije slušao Od kneza svoga take uvrede. — E, hajd’mo sad! ŠULOVIĆ: Ovo je jad! Ovo je kletva, to je nesreća!
) Prosti, Staniša! A dosta ti je, mislim, zanavek... (Đuraška nestane sa stene.) STANIŠA: To nije Crnogorac, Rđavo gađa. Samo je levu sisu očešô. (Boško, Bogdan i Stanojlo dolaze hitno.) BOŠKO: Je li dušman?
Vojvoda Topuzović istina ih je srpski dočekâ, ali je do sada valjda poginuo? KNEZ ĐURĐE: Ti nisi Crnogorac! Stotinu puta toliko pade Od oštrog gvožđa gorskih lavova Posle kosovskog boja užasnog; A ti od šeset tisuća
Jakšić, Đura - PESME
24 PIJEM... 25 PADAJTE, BRAĆO... 26 KROZ PONOĆ 28 LjUBAV 29 CRNOGORAC CRNOGORKI 31 NA LIPARU 33 PONOĆ 35 JEVROPI 38 OTAC I SIN 40 OTADžBINA 42 JEDNOJ NESTAŠNOJ DEVOJCI 44 KARAULA NA VUČJOJ
Al’, evo, zora sviće, I, evo, prođe san; Al’ tebe nema, nema — Nema da svane dan! 1862. CRNOGORAC CRNOGORKI Rane moje ljuto tište, Mila, divna Crnogorko! Moje grudi pomoć ištu, Isparane na bojištu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Htedoh da uđem, ali se preda mnom isprsi jedan stari Crnogorac. — Đe ćeš... Pričekajder da te prijavim. Kad on otvori vrata, ugledah neke mlade ljude kako nešto ćeretaju.
— More, ne smiju oni na nas udarit, jer nas se boje! — dodaje jedan Crnogorac. Komandant se smeška jednim krajem usana i vrhom prsta šara nešto po stolu.
Lica im obrasla u bradu, obrazi upali, a usta ispucala od zime i vetra. Nama u susret ide jedan Crnogorac sa puškom. Kada vide da stojimo na drumu, zastade i on. — Pomagâ vi bog! — kaže i seda na gomilu kamenja.
Bilo je hladno, te potporučnik Dragiša naredi podnaredniku ordonansu da podloži vatru. Tek Crnogorac razrogači oči. — Ma što zboriš, čoče? — To što čuješ... — Ali i oni je čovjek, kâ ti, i što će ti on ložit vatru?!
A zar ti ne bi poslušao tvoga starešinu, kad bi ti tako što naredio. — E, bogumi, nikad ni dovijek! — Crnogorac prebaci nogu preko noge i zavali se na ono kamenje.
Iako sada nema prilike da se pokaže takav junak, Crnogorac je to bar na rečima. On u svojoj uobrazilji zamišlja događaje, vidi sebe kako seče levo i desno, te onda i u običnom
I ja verujem da ovaj iskreno govori. Ne bi bio on Crnogorac ako to ne pokuša, ma i u mislima samo, pa će posle pričati kako je pobio stotinu Austrijanaca.