Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Veliki se broj Crnogoraca školuje u Srbiji, čak i na beogradskom universitetu. Odlaženje u Ameriku raste, ali se većina vraćaju u otadžbinu.
većinom katolici (mada među bokeljskim katolicima, koji čine nešto preko četvrtine stanovništva, ima i pokatoličenih Crnogoraca). Ostalo su doseljenici, i to 325 bratstava iz Stare Crne Gore, a 288 bratstava iz Hercegovine (J.
Erdeljanović: „Etničko srodstvo Bokelja i Crnogoraca“, Glas Srpske kralj. akademije XCVI). Najjača su crnogorska bratstva. Crnogorci su se naseljavali postepeno, od Hju i Hu
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
O tome nam govori i činjenica da je zakletva u dete najsvečanija i najteža zakletva. Gezeman kao „teške kletve“ Crnogoraca spominje ove: „Tako mi se krsna sveća ne ugasila!“ i „Tako mi se kuća ne iskopala!
S., Život i običaji naroda srpskoga, Prosveta—Nolit, Beograd 1987, s. 206. ²⁷ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968, s. 156. ²⁸ Bogdanović, L., „Srpsko narodno blago“, Karadžić, 8—9, Aleksinac 1900; Đapović, L., isto, s.
, „Nekolike opšte pojave u staroj srpskoj religiji“, u: isto, s. 259. ¹³ Gezeman, G., Čojstvo i junaššvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968. ¹⁴ Miljanov, M., Primjeri čojstva i junaštva, Rad, Beograd 1976; Pavićević, M. M.
³² Karadžić, V. S., Crna Gora i Crnogorci, Nolit, Beograd 1987, s. 343. ³³ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968, s. 134. ³⁴ Marković, S., isto, s. 57; Grbić, S. M., isto, s. 303; Tanović, S.
291; Tanović, S., isto, s. 270. ³⁹ Medaković, V. M. G., Život i običaji Crnogoraca, Novi Sad 1860, s. 136; Jovićević, A., „Narodni život (Riječka nahija u Crnoj Gori)“, ZNŽOJS, 4, Zagreb 1910, s. 44.
³ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje, 1968, s. 134. ⁴ Vukosavljević, S., Pisma sa sela, Savremena škola, Beograd 1962, s. 142. ⁵ Filipović, M. S.
, „Jednom mrtvom pesniku“, Zbornik u slavu Filipa Višnjića, Beograd 1936. Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968. Gete, J. V., „Srpske pesme (1825)“, u: S.
Mead, Margaret, Growing Up in New Gvinea, Pelican Books, 1963. Medaković, V. M. G., Život i običai Crnogoraca, Novi Sad 1860. Mečanin, Radmila, „Ne valja se (iz Dragačeva)“, Raskovnik, 26, Beograd 1980.
Matavulj, Simo - USKOK
“ Pa se svijet poče zgledati. Na kamenoj klupi, nedaleko od gradske kapije, sjeđaše pet Crnogoraca a četvorica ih sjelo pod klupom, na golu zemlju.
Od Crnogoraca najviše je privlačio poglede Primoraca onaj glavar na klupi. Šaptalo se: — Ono je drago Jokov, knez njeguški, onaj što
Ama čuda da nema više Crnogoraca, kao na današnji dan! Od Crnogoraka nije samo pažnju privlačila, nego prosto oči plijenila jedna od onih dviju
Njeguši se urediše u povorku. Prvi pođe pop Marko Punišin, čovjek sredovječan, ni po čemu ne različan od ostalih Crnogoraca, jer u ono vrijeme njihovi popovi ne nošahu ni brade.
uz to, u večernjim posijelima kod vladike, bješe prikupio dosta znanja i o „svjetskim rabotama“, o kojima velika većina Crnogoraca, osobito njegovih vršnjaka, ni čuli nijesu, te u sijelima, u brastvu i svečanikom pred crkvom plemenici ne mogahu ga se
Ratnijeh brodova moglo je biti oko dvadeset, redovne ruske pješadije do dvanaest stotina, Crnogoraca i Primoraca oko četiri hiljade momaka. Francuza je bilo oko tri hiljade, a oružanijeh dubrovčana toliko.
sve do Vavedenija, a toga dana uveče skupi vladika sve naše glavare, te im reče da Senjavin traži sto pedeset biranijeh Crnogoraca i Primoraca, koji će s njim poći niz more, negdje u Dalmaciju.
Pet-šest dana docnije, doveze se još stotinu Crnogoraca, ali nakon njekoliko dana vratismo se u Kotor, a Senjavin, ostavivši samo tri broda, s ostalijema otplovi njekuda u Grčku.
Od njega nalijevo, naovitak, sjeđahu isto tako još trojica oružanijeh mladijeh Crnogoraca. Iza njih, u uglu kamene klupe, bješe prislonjen snop dugih pušaka.
Iz Primorja: Krsto Kalućerović i Vuko Ivanović. Đak dodade: — Uz glavare je došlo dosta Crnogoraca i deset vojnika koji će ostati u manastiru.
I toga časa prvi put mu se istače široka, nevjerovna vjerska trpeljivost Crnogoraca koji su veoma priljubljeni svojoj vjeri i svojim običajima. Ta neobična pojava obradovaće veoma ujaka Vaclava.
U prvome javljaše kotorski okružni načelnik (cirkuo), da su Pobori pucali na carinske stražare i da je među njima bilo Crnogoraca, te se vladici skreće pažnja na to; u drugom bješe tužba na njeguško pleme, zbog krijumčarenja; u trećem se javlja da je
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Sjutra je, gospodine, Božić grčkome zakonu. Danas je narod došao da pazari. Ovdje osim Crnogoraca ima i našijeh podanika, Orahovljana, Lepetanaca i drugijeh.
Jedino ozbiljno bjehu „puške! duge put nebesa što se koče“, puške, vjerne druge Crnogoraca (a u ono doba i Primoraca). Neko iz naroda povika: „Ta otvarajte zaboga. Hoće li ovliki narod vazdan čamati ovdje?
Đurđev danak ’ajdučki sastanak... Osam jutara pred njegov dan, zora zateče petinu Crnogoraca u planini. Zateče ih pod Zlostupom, na ledinici jednoj.
“ Janko se zacrvenje kao da bješe nešto skrivio. Nehotimice pokri usta rukom. „Ima i Crnogoraca dosta takijeh!“ primjeti neki. „A razumje li, kad zboraše?“ „Ne ja, jer govoraše njihovijem jezikom.
Svi se nagoše da ga vide. Čudan taj prizor, dostojan vješte kičice, kako gomila Crnogoraca stoji oko ranjenika, a ženska im lučem svijetli. Dok su se oni tamo bavili, Stana je gledala sliku.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Prugovac je pao. Turci prodiru Šumatovcu. Vojska majora J. Petrovića rasprštala se. Sa dvaestinu Crnogoraca i nekoliko narodnih vojnika pokušao sam na svoju ličnu odgovornost da zauzmem prugovački šanac.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
pesme sadrže i rodoljubive i nacionalne motive karakteristične za epohu romantizma: balada „Mrve hleba“ opeva boj Crnogoraca sa Turcima i sadrži epizodu sa slepim dedom koji, opremajući unuka Mićuna u boj, savetuje unuka da sakupi mrvice po
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Vrata se otvoriše. Kad uđoh u sobu, zatekoh nekoliko mladih Crnogoraca. Stariji su sigurno u ratu, a ostali su jedino ovi dečaci.
Pred svakom radnjom zastajemo. Zadivljeni smo... A kafane prepune oficira, činovnika, vojnika, Crnogoraca. Pije se i puši, larma, poznanici se pozdravljaju, prepričavaju novosti i sa ushićenjem se govori kako ćemo sa prvog
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
). Ulazeći u XVIII vijeku u fazu borbe za nezavisnost, oslobodilački pokret Crnogoraca morao je pojačati nužnost stvaranja jačeg jedinstva Crne Gore, rušenja plemenske izolovanosti i svih onih manifestacija
Ima pesama i o Šćepanu Malom (1767—1774); njihov su predmet srećni bojevi Crnogoraca kad su Turci i Mlečići na njih napali. Više je pesama o velikim događajima pod vladikom Petrom (1782—1830), o mnogim i