Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— ponovi on, i, kao da mu pade nešto na pamet, naglo se diže i pogleda u stranu. Boji se curske lepote, jer polazi na zavet, a u tuđem, nepoznatom mestu nije zgoda za ašik... Uhvativši je za ruku, pohita poljem.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Radivoj kaza jednom Cvijeti da će je curske nedjelje u varoši iz kola sa sobom povesti. Već vrijeme je, jer, otkada mu je majka umrla, u kući žive kao živine: nema
—A ja ću po njihovu, — prekide sestra. — Jedan je bog! Ali ti im, Rade, reci dobru riječ, tvoje će bolje upaliti! Curske nedjelje Radivoj u čaršiji bijesno igra u kolu; uneke istrže se iz kola sa Cvijetom i odjelito, posebice zaigra s njome.
Cvijeta prihvatila se posla kao kad je cura bila, i da joj nije na glavi, mjesto curske kape, kovrljaka, ne bi niko posumnjao da je Radivojeva žena.
ne bih, pa eto... —A što to svijet veli? — upita Pavle, ono odugo momče dugih kosa što htjede Cvijetu curske nedjelje Radivoju oteti, učinivši se nevješt. — Vele, — prihvati Petar — a ni lijepo o tome pri ljudima ni govoriti.