Upotreba reči čaršije u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Nji̓ovo društvo po̓vata vojska, izvezu dva topa na čaršiju, i nji̓ 27 za jednoga kneza Ranka udave s konopcem nasred čaršije, i po turskom običaju kad jednog udave — pukne jedan top.

No mi opet nećemo na vas, koji ste mirni i dobri i carevi Turci; vi se odvojte do čaršije gore, a mi ćemo njegov konak okružiti, pak ćemo se ogledati”.

Postavio Aleksu Popovića iz Subjela za užičke nahije vojvodu. Oglasimo da svaki Srbin slobodno dolazi u Užice — a čaršije nema, jerbo je sve izgorelo — i ko ima šta prodavati. Za sigurnost jemstvuju užički Turci i srpski poglavari.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

maja onako mnogo kako se jašu konji i gađa u nišan. Dok eto ti trče tri-četiri čoveka ozdo iz čaršije, hitaju pravo groblju. Jedan izmače i stiže pre ostalih, pa onom putniku: — Ama šta ćete vi od toga groba?

Jednom behu došli popu neki gosti iz čaršije; bilo je među njima i neke gospode iz sreske kuće. Pop Vujica pokazuje im šta ima, a oni se samo čude; njemu milo, bože,

Oru njive, popevajući i nadajući se dobroj godini. Tek u podne stiže Miona iz čaršije. Išla je tamo zorom da obiđe Senadina. Ona je održala svoju reč.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Od žena ne može da se prođe. Iz sviju maala, kapija i čaršije, stiču se i idu drumom što vodi groblju. Stare, poštapajući se, u praznična odela, sa svećama, zajedno sa obudovljenim

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Svi Sloveni, koji su postali zanatlije i trgovci i ušli u esnafe i u sastav čaršije, primili su, naročito preko Cincara, starobalkansku kulturu.

I u Prilepu su držani, takođe, veliki septembarski vašari i znatan deo njegove „čaršije“ je još za njih uređen. Stanovništvo male varoši Resna, na Prespanskom jezeru, odlikuje se takođe bistrinom i

Iste je vrste i susedno selo Kriveni. Međutim, ulazeći u selo Jankovac, koje ima i malo čaršije, osetio sam se kao u cincarskim pečalbarskim selima. Isti utisak ostavlja i varoš Resen.

Ali je čaršija Struge drukčija od čaršije Ohrida. Prva je skroz pečalbarska: svaki je bio u pečalbi, u inostranstvu. Uz to su svi preduzimljivi ljudi i

Ali što je još znatnije od toga: nema čistih duhovnih tipova, naročito ne slovenskih. Svaki je čovek ohridske čaršije po duhovnom i moralnom tipu mešavina od osobina Slovenina, Cincarina, Grka, Turčina i Arbanasa (južnog).

Osim u Prizrenu i u Đakovici, nisam više nigde u oblasti centralnog tipa video veće čaršije i raznovrsnijih zanata. Sve se u Debru moglo nabaviti. To je bio osobiti ugao i naročito gnezdo.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Kroz taj sumorni kraj isprepletanih uličica, koje započinju pred Imaretom, a završavaju se kod Baš-čaršije, plove mirisi trulog povrća, šerbeta i soka od smreke, memla i reski vonj iskovanog bakra, od koga se prave lažni

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Eto na! Iz čaršije, sa ulice, dopreše glasovi pesme, zurle i bubnjevi. Iziđoh i stadoh na prag od kujne. Mesec beše nasred neba te ne

A napolju je sve mirno, tiho. Čuju se svirači iz „gornje čaršije“, što sviraju u gospodskim kućama. Ulicom i ako prođe ko, to žuri, grabeći da svrši čestitanja, pa da što pre ruča.

Možda ćete videti pred „Kasinom“ kako lupa toboš, prodajući za dugove stvari, koje leže razbacane čak do nasred čaršije.

Iziđoh i ja za njim. Napolju svuda duboka, mrtva noć. Iz čaršije, sa česme pada voda. Na studenom i mutnom obzorju izbio mesec i jedva probijajući kroz vlažne oblake osvetljava celu

Taj je Ariton držao bakalnicu na kraj varoši, u mahalama, daleko od čaršije. Tada bi tamo Mita bežao, jer se od Aritona nije stideo, jer su se njih dvojica toliko voleli, drugovali.

i pokatkad izdaleka nagoveštavala mu, kako mu je već otac izabrao drugu, ovu istu Mariku, koja je bila iz gornje čaršije, odakle su i oni došli, a uz to je još u miraz donosila nekoliko vinograda. I, zaista, Mariku su mu i uzeli.

Cela mahala i deo čaršije razleže se od njihove piske i zapevke. Prolaznici sami sebe pitaju i odgovaraju: — Umro?! Bog da ga prosti!

Susreće sluge i decu koja nose meso, pirinač i drugo što po njima šilju iz čaršije svojim kućama muževi, domaćini... Ali kada dođe do čaršije i kad hoće da je pređe i uđe u svoju ulicu, opet mora da

Ali kada dođe do čaršije i kad hoće da je pređe i uđe u svoju ulicu, opet mora da zastane. Naročito ako je subota, ne može se od sveta —

čim vidi da ko ulicom ide, približava joj se, odmah se sakrije, i onda iza kapije čeka kad će joj se sinčić vratiti iz čaršije. Vrlo retko, ponekad, kakvim velikim praznikom ako bi joj došao taj Ita.

Ništa nije bilo od svega. Samo je dan sve jače osvajao, beleo se. Po ulici počele da škripe kapije, a iz čaršije se čulo otvaranje dućana, skidanje ćepenaka. A to je nju osvestilo.

Čak ga je jednom i videla kad je išla na groblje i prelazila preko čaršije. Iznosio je iz dućana neke zembilje i ređao ih po ćepenku.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

A moraće ga primiti urednik Šiljboka pa ma se, vala, i tukli nasred čaršije, a što mi piše da neće više ništa od mene da štampa, za to ćemo lako!

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Gore do Sofke poče da dopire vika, blejanje stoke, i ukroćivanje otrgnutih konja s pazara, i razilaženje selaka. Iz čaršije se sve više i više dizala graja, vreva, šum, i to je sve brujalo i na sve se strane mešalo sa prašinom, dignutom usled

Simidžije već počeše da se viđaju kako silaze iz čaršije, razmileli se po sokacima što vode na drumove. Trče besomučno, da dostignu mušterije. Zavalili se od korpe simita.

svilen peškir, prebačen preko korpe, svojim krajevima zaklonio celu glavu, i valjda zagrejana od one vreve, graje iz čaršije, svaki čas naviruje ovamo i viče: — Hajde, snaške, već sav svet ode na groblje!

Međutim iz varoši sve je više i više nestajao onaj žagor. U osvetljenom vazduhu iznad glavne čaršije, pazara, samo se dizao i lelujao oblačak od prašine.

Žureći se, ako prođe tek po koji sluga, čirak, noseći iz čaršije što je gazda za kuću nakupovao, a obično na mašine navlačene i ispeglane fesove, ili gotove haline, uzete tek sada od

Gore, ispod samog krova, prozori sa rešetkom da se ne bi moglo kroz njih iz čaršije tamo unutra gledati. Krov polegao, širok i sav crn.

Što otuda (spolja, iz čaršije) ne pusti njih nekoliko, da ove đuvendije umire?... — O, o... tetka amamdžike, pusti Vaski onoga njenoga Ristu.

ona čisto odahnu, kad poče savijati i silaziti drugim delom čaršije, ka mladoženjinoj kući. Dakle prođe i to što je bilo najgore, najteže za nju, to izlaganje pred svetom u crkvi, na

Kao svaki kraj varoši sve je bilo prostrano, razbacano. Iz sredine same čaršije jasno se naziralo kako po ulicama, iza kuća, štrče plastovi sena, slame.

njen uzvik, poslednja njena odbrana: i od onoga tamo ubice, Arnautina, i od ovoga glasnika, i od Sofke, i od celog sveta, čaršije, varoši, što za ovo kratko vreme toliko, na mah, kao podgovoreni od nekog, nagrnuše na nju, njenu kuću, te je eto sada

počeše navaljivati na Sofku da prodadu han i sva imanja što imaju tamo na granici i u Turskoj, i da do kapije, sa lica čaršije, podignu veliku lepu kuću. Sofka nije nikako pristajala.

i, ne čekajući ni da se alat osedla, ni Arsa da mu čizme donese, na golog alata usede i usred dana, na zaprepašćenje čaršije i ulice kroz koju prolete, odjuri put njihovoga hana na granici.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

kasno). Pošeta miš po rafu pa obori sunđer te mi razbi glavu. — Kazala Sarajevka kad je muž, došavši iz čaršije, našao u postelji bolesnu pa je zapitao što joj je. Pošto, Vlaše, kokoš?

ustupite, rasturite se, raznesite se, kao prah po putevima, kao vetar po gori, kao sabor iz manastira, kao pazar iz čaršije; ustu! — ustupite, anatemnici!

Stanković, Borisav - JOVČA

Ali, koja vajda, kad on u dućanu, za tezgom nikad nije. Po mehanama, sa devojkama, momcima, tamo je uvek. U kom kraju čaršije dućan uzme, ceo komšiluk, sve devojke upali. Na svakoj svadbi, veselju, on je.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ti nisi čovek, ti si miš! — krklja u besu. — Kukavice guslaju, a ludi ginu. Prošle noći, usred čaršije, u svojoj magazi zaklan je čovek! Ugledan. Gazda. Šubare i šeširi pred njim do kolena padaju. Kuća mu puna dece.

„Samo bi za to birala čoveka. Sa seljacima — nikad! Oni vole da se fale i brukaju žene. S nekim iz čaršije, nekim čistim čovekom... Najbolje s popom. Prerovski pop Veličko... Za ženu bi i sinje more pregazio.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Od Stare čaršije koja je gorela i u svim ratovima dvadesetog veka vođenim na Balkanu, u naše doba nije ostalo više ništa, ali u središtu

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Niti se tela Sremčevih junaka smeštaju i kreću po opažajno aktiviranome prostoru varoši, čaršije, avlije i gornjih (na sprat) i donjih (prizemnih) soba, kao što to opet nalazimo kod Stankovića.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Iz čaršije, sa česme pada voda. Na studenom i mutnom obzorju izbio mesec, i jedva probijajući kroz vlažne oblake, osvetljava celu

Sofka pogledom obuhvata što je od nje daleko i visoko, nad samom varoši: „U osvetljenom vazduhu iznad glavne čaršije, pazara, samo se dizao i lelujao oblačak od prašine”.

A pošto je iz crkve izašla, ona „čisto odahnu”, pa „poče savijati i silaziti drugim delom čaršije, ka mladoženjinoj kući”.

Pomenućemo samo jedan smer proširivanja. Junakinja posle venčanja silazi od „gore”, tj. iz čaršije, u „taj njihov kraj dole”.

Tetka Zlata, kad se opisuje kako majka vodi sina Stojana da ga na zanat dadne, posebno se naglašava da ide „sredinom čaršije”. Ići sredinom čaršije ili ulice, a ne uza zid, sasvim je sitna, možda i beznačajna pojedinost.

Ići sredinom čaršije ili ulice, a ne uza zid, sasvim je sitna, možda i beznačajna pojedinost. Nije, međutim, tako kod Stankovića.

Nije, međutim, tako kod Stankovića. Jer se rečenicu-dve kasnije objašnjava da su već po tom „idenju sredinom čaršije” prolaznici pogađali da Zlata vodi sina na zanat: „Prolaznici videći je taku kako ide sredinom čaršije a ne zabrađenu

„idenju sredinom čaršije” prolaznici pogađali da Zlata vodi sina na zanat: „Prolaznici videći je taku kako ide sredinom čaršije a ne zabrađenu duboko, ne obučenu u novo, odmah, a naročito po tom njenom idenju, sredinom čaršije, znali su da sina

kako ide sredinom čaršije a ne zabrađenu duboko, ne obučenu u novo, odmah, a naročito po tom njenom idenju, sredinom čaršije, znali su da sina vodi na zanat.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Sitne, meke dlačice na licu mu se naježile, a ruke pocrvenjele, pa pocrnjele od teške zime. Kad biše nasred čaršije, snijeg poče propadati.

— prenu se opet Relja kao iza sna, kad bijahu podaleko izmakli iz čaršije i prihvatili se brda. — Šjutra će biti grobovi i biljezi naše čeljadi mračni, neosvijetljeni.

Ne mogu čekati. Ne posluša i plati glavom i on i dijete. Pomela i' je mećava kad su se vraćali iz čaršije, na 'voj planini. — Nađoste li para pri njemu? — upitah ja Dulu. — Našli smo dvadeset i pet vorinti.

Š. — carska šuma čaršija — poslovni deo grada, trgovačka četvrt čaršilija — „čovek iz čaršije, čovek koji radi u čaršiji“ časna trpeza — sto iza crkvenog oltara Časna Verige — prema verovanju, okovi kojima je

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I s bratom na rukama, bilo tamo kod matere u kujni, bilo ispred kuće, i zabavljajući ga, tako čeka oca da iz čaršije dođe na ručak. I posle bi i otac dolazio.

Još na kapiji sa ulice čuo bi se njegov glas, zdravljenje, željenje prijatna ručka sigurno kom komšiji s kojim je otuda iz čaršije došao. Onda bi se pojavljivao i ulazio na mali kapidžik, zatvarajući ga odmah za sobom.

Visoka, uvučena i ograđena visokim zidovima i visokom dvokrilnom kapijom. Kad se iz Čaršije ulazilo u ulicu, odmah bi se nailazilo na njihnu kapiju.

A ne da je, kao sada, svakad uplakana i preplašena, i, svakad, čim Mladen iz čaršije dođe kući, a ona ga uvek, kao da mu se bogzna šta desilo, onako uplakana, preplašeno i usplahireno dočekuje...

se najviše i radi sebe sama, radi one tihoće kad prođe dan i nastupi veče, zatvori se dućan, i onda one mirnoće kad iz čaršije s ključevima od dućana pođe kući.

U dućanu toplo. Oseća se kako, što se više razdanjuje i dan osvaja, počinje otuda iz dna čaršije, iz donjeg Vranja, i sa vinograda oko Asanbaira, čisto prodirući kroz redove topola što su ispred varoši, da dolazi i

U isto vreme iz mehana, takođe iz kraja čaršije, neki njegovi vršnjaci odlaze, a uvek među njima Stojiljko, drug njegov, sin popa Koste, jedinac, toliko mažen.

— Dobro, nane! A jesu uzimali štogod od nas? — Jesu! Dala sam im. — I, kao da bi ga odvojila sasvim od te čaršije, mehane, berbernica, gde je već uveliko išlo piće, veselje, i što više privukla kući, tamo, ka njima, počela mu je

— Mladen je video i sa podsmehom gledao kako je cela kuća, rodbina, čak i ulica i deo čaršije, komšije mu čisto odahnuli.

kako ga, kao uvek, na kapiji čeka baba a sproću nje na kapiji stoji Jovanka i muž joj očekujući svekra da dođe iz čaršije, navlaš, da ne bi dao babi da posumnja da i posle toga možda on misli na nju, teško mu je kada je vidi, pravo bi se k

nikako ne može da prođe a da u svakoj kafani ne zastane, ne časti za snahu prijatelje, poznanike) odozgo još sa čaršije video se svekar joj kako i on iz dućana, na ručak, odmor, dolazi, a uvek sa zavežljajem u rukama u kome je bilo darova,

Da se sa Mladenom opet svakog dana viđa, sastaje. A da uvek, pred ručak, večeru, kada se zna da on dolazi iz čaršije, ona tada od njih izlazi i kao pre, uvek, gore, na kapiji, susreću se i da, kao i pre, on, iznenađen videvši da je ona,

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ali odnekud usred čaršije obri se Petar, Cvijetin stric, pa im presječe put. —Kud ćeš s curom? — pita, nakreman vinom.

O tome premišlja Rade putem i dok mu jedan pisar iz čaršije slaže tužbu. Potpisa tužbu svojom rukom i ponese je na sud. ...Bijaše tužbu svrgao s pameti, kad mu uručiše pozov.

Stanković, Borisav - TAŠANA

MLADEN E, sada puške, i na konje, pa ma u kojoj kafani, ma nasred čaršije, ma gde da ga nađete — njegovu glavu! Nek se pamti na čiji dom, kuću nasrnu!

Ulazi druga sluškinja. DRUGA SLUŠKINjA Sve hadžije i polovina čaršije naših dolaze. KATA (žurno): Tašana, sklanjaj se u dečju sobu. TAŠANA (pobegne).

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Čisti Grci su one iz čaršije s mukom trpeli, i prezirali; oni iz čaršije su to injorovali. Svi zajedno, koliko ih je još ostalo, zavlačili su se,

Čisti Grci su one iz čaršije s mukom trpeli, i prezirali; oni iz čaršije su to injorovali. Svi zajedno, koliko ih je još ostalo, zavlačili su se, više-manje, u čauru od svoga jezika i pisma,

U njegovu slučaju, neizbežnost izumiranja doskočila je na taj način što mu je dala samo dve kćeri. Grci iz čaršije, strogo uzevši, izvodili su jedno veštačko ili izveštačeno sedenje na dve stolice: govorili su srpski rado, ali uvek

U druge nedeljne ili praznične dane, naravno, bilo je drukčije. Prema Grcima iz čaršije, oni iz Rimske osećali su prezir, ali i ljubomoru, jer su ti iz čaršije ugledniji, razgranatije trguju, bogatiji su.

Prema Grcima iz čaršije, oni iz Rimske osećali su prezir, ali i ljubomoru, jer su ti iz čaršije ugledniji, razgranatije trguju, bogatiji su.

Oni iz čaršije nisu prezirali, ali su se gordili boljom kulturom, i zrelijim stavom prema svome problemu prolaženja. Međusobne odnose,

stranama, i, ko zna, ali je verovatno, oni iz Rimske su se valjda ponekad usrdno molili Bogu da ovaj ili onaj izrod iz čaršije otseli, bankrotira, ili umre.

Tako su valjda ukleli, Boga umolili protiv porodice Caranos, koja je iz čaršije gradića prešla u Beograd, postala Caranovići, bila ugledna, usrdno vodila čisto srpsku politiku, pa odjedared, kad je

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Napio se. Iz mehane izneo sto nasred čaršije, pa zaseo i psuje: i tebe, gazdo, i načalnika, pa čak i mene, i sve. (Tomi): A sad, hadžijo, tvoj sin ode s Koštanom u

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Al’ kad Srbi žalost opaziše, iz čaršije namah pobjegoše, Memed-agi nijedan ne dođe. Kad to viđe Fočić Memed-aga, odmah pozna da gore uradi, i odmah se bješe

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Ta da te turaju u novine i da te čete po mahale i po čaršije?! Zašto, Mane, dete moje? U zêm da propadnem, odi sram i rezilak! Živa ti ja! Uzmi si, dovedi si dom nevestu!

jedni odlaze, drugi dolaze, i oko česme jednako puno. Polako se spušta mrak, noć septembarska. Svet iz čaršije prolazi i hita kućama po mahalama.

To je odmah palo u oči prvim komšijama Maninim, a posle toga i velikom delu čaršije. I kako je koji čas prolazio, sve im je čudnovatije izgledalo to, jer, kao nikad, danas je za pakost pokuljala

I što je dalje bilo od čaršije, tamo po mahalama i vinogradima, sve se čudnovatije i neverovatnije i opširnije sama stvar pripovedala.

jer sutra na podne, kad je stari Zamfir došao iz čaršije, bio je ljut kao ris. Čuo je sve. Kako je grmio po kući, kako se sve razbeglo od praske i gneva njegova!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti