Upotreba reči čekaonice u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Sliku je najpre videla u jednom filmu, i, prepoznavši je kasnije, slučajno, na zidu stanične čekaonice, zavolela je za ceo život.

Milićević, Vuk - Bespuće

On se pope u kola i stajaše na prozoru. Iz čekaonice treće klase pojuri jedno raznoliko mnoštvo: seljaci i seljakinje, s košarama i velikim zavežljajima, gurajući se,

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

- Znam ga vrlo dobro, on je - Bog mu dao dug život! - moj iskreni prijatelj“. Vratar se ukaza na vratima čekaonice, javljajući mi da me časni Gerardo očekuje u svojoj sobi.

Otmeni gospodin nije ga udostojio ni pogleda. Jedan plavo uniformisani služitelj nadleštva otškrinu vrata čekaonice i došapne prijateljski čičici: „Gospodine Njutne! Ser Isak je sad baš stigao“.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

njenim i odustao; ali drugog kuma, profesora, koji je pošteno održao reč zatekosmo šćućurenog baš u onom uglu stanične čekaonice gde sad gledam kako dremaju, klimajući ubrađenim glavama, dve seljanke sa korpama u krilu, iz kojih vire smešno

koporana, prosjaka Jeremiju, zvanog „tobdžija“, koji mu je radio o glavi, i čija se creva prosuše po prljavom patosu čekaonice. Onda ubica pade šaka policiji, koja se raspita i saznade o njegovom bekstvu iz vojske.

Seljaku Stojiljku Zdravkoviću zdipili su novčanik na samome peronu, baš kad je iz čekaonice trkom u vagon pojurio. Uzbunilo je ovo Mitra, pa mu kaže: „Pobogu, veli, prijatelju, jesi li ti zreo čovek?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti