Upotreba reči čibukom u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Onda se tamo vrlo retko palio duvan; tek pogdekoji mogao se videti s čibukom u zubima, pa i to samo od starijih ljudi, a momčad — nikako. Strahinja se osvrte još jednom.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Žao mi je Alekse! — reče Ivan. — Znaš, kad ga vidim onako raspletena, s čibukom u rukama, da bih se zaplakao!... Krasan je to čovek bio!...

U kući nije bilo nikoga... Aleksa je sedeo raspleten na svome običnom mestu, gologlav i s čibukom u ruci. Petra je stojala uz ognjište i zagledala se u badžu... Marinko stade trljati oči.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Stari ljudi često kažu: „Žene se biju čibukom a ljudi nožem ali puškom“; „Konja i ženu treba držati za ular“; „Na pseto zamahni, a đevojku udri“.

se može viđeti kako se žene s teškijem teretima vuku preko stjenja i planina, a muž ide prazan s puškom o ramenu i čibukom u ruci.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Upita ga ovi poslanik: — Što plačeš, bolan? — Bogme izbio me beg čibukom, da se ne mogu s mjesta maći. — A zašto te izbio?

— Ti si prodao tukca kadiji! — prodere se aga i skine lulu s čibuka pa pođe da bije kmeta čibukom. Kmet počne bježati sokakom, a aga za njim.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

— Dete rano dođe, leže, i eno ga još spava. On već ne bi mogao da izdrži. Cipelom ili čibukom bacio bi se za njom: — Ajd’, bar i tebe da ne gledam! — I od jeda zavaljivao bi se na jastuk.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Krupni čovjek iđaše najpotonji, i kao neotice, mahaše čibukom — te je nagledilo kao da javi stoku pred sobom. Kad minuše most, on se protište kroz gomilu i ode na desno, put

“ Otac i majka poglednuše se. Milica zinu, pa je gledaše u čudu. Serdar stište oči, pa se pročeša čibukom među obrve. Protrlja, protrlja, dok mu se koža ne zacrvenje, kao tražeći da mu bolje tukne među očima.

Uzmučio se čovjek, nikako da zaspe; obrće se s boka na bok, sjeda, puši, po češće trlja čibukom čelo, neće li mu krijesnuti vidjelo u mozgu. Zalud bogme!

A on je zar s toga skitač što je k nama uteka’ od viteške nevolje! A, babo!?“ i zamahnu čibukom. „Aman, zaboga! Ne lomi tu ruku što ti je đecu odnjivila!“ klikovaše jadnica.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

HERO PLAĆA GLOBU Požali se Heru sinčić kako ga je jedan debeli beg isprebijao čibukom bigair hak. Hero počne tražiti zgodu kako bi se osvetio begu, i slučajno ga srete jedan dan đe ide u džamiju, te ga

Ćipiko, Ivo - Pauci

Istoga dana, seoski kapetan, s novim peškirom oko glave i dugim čibukom u ruci, obilazeći kuće potvrđivaše tu vijest, ali ni on nije znao, ili ne htjede da kaže, u čemu je baš taj dar.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti