Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Sa ulice se razabiru već glasovi. Probija modrina kroz prozore i lomi se sa svetlošću sveće u čiraku. Oblačiš me. Ali sve je odelo na meni veliko. Cipele, čakšire. Ja se ljutim. — Nije, nije... Još ti je kratko.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
jedno od drugo rastavljenih, on jedva dočeka da vide kako se tamo, u kući, zasvetli i kako otuda, sa lojanom svećom u čiraku, ogrnut gunjom i gologlav, poče da se približava njegov sluga, Arsa. — Ko je? Ko je?
Jedva se ujutru razabra. Tek što je svitalo. Velika lojana sveća u čiraku, više njene glave, dogorela je do drške čiraka i rascvetana gasila se šireći zadah.
Noću bi se rasvešćavala. Videla bi kako joj više postelje, u strani, gori jednako sveća u onom poprskanom čiraku, do sveće stoji tepsija sa jelom, što bi svekrva danju, dok bi ona bila u zanosu, donosila, jer od stida, zbog onolikog
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
U kući je dočekuje „mračna, upola otkrivena postelja” i u čiraku zagušljiva lojana sveća, dok je napolju „mrak, i to gust, težak”.
vrativši se u sobu, zatiče „mračnu, upola otkrivenu postelju, s još otiscima od očeva joj tela, lojana sveća u čiraku prska i zaudara na izgoreo loj, a napolju mrak, i to gust, težak , i njoj upravo „tada sve iziđe”, pa je „čisto oči
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Počinju da večeraju. Na sofri zabodena u čiraku sveća odozgo osvetljava sofru, parčad hleba, viljuške, sahane, i njih oko sofre.
Dobro mu dođe ta samoća. U dnu magaze gorela je u čiraku lojana sveća, on je bio gore u dućanu. Da bi bio kao još usamljeniji, on se diže i pređe tamo, u magazu.
Kad se smrači, samo viknu: — Sveću! Mati mu unese. Sveća nova, u zlatnom visokom čiraku i upaljena osvetli njega spreda i mesto oko sebe kao kotur.
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ulazi Vaska unoseći sveću u zlatnom čiraku. ARSA (Vaski): Vaska, idi ti kući, kćeri, i nađi se kod majke, te dočekujte goste.