Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ili, možda to i jest bog. Samo, to još nije čovjek. Očevidno, nema nikakva smisla trpati u čovječanstvo kojekakve subjekte, pa se kasnije tužiti što čovječanstvo nije onakvo kakvo bismo željeli.
Očevidno, nema nikakva smisla trpati u čovječanstvo kojekakve subjekte, pa se kasnije tužiti što čovječanstvo nije onakvo kakvo bismo željeli.
Zar nisu i oni jednako bezopasni po čovječanstvo kao i slikari? I zar svaki od njih ne ulijeva u svoje djelo samo sebe, svoju rođenu ličnost, svoje vlastito gledanje na
kako je starog Dominga u crno zavio morski pas razderavši mu ribarsku mrežu — a sve to da bismo time „ostvarili sebe”. Čovječanstvo je već dovoljno odraslo, dovoljno se prozlilo a da bi mu trebalo fabulirati!
i u pravilnim razmacima smijenjivano, po datom zahtjevu rotacije, na stranicama knjige, a sve skupa zaogrnuto brigom za čovječanstvo! I stvar gotova. Napučio je svoje knjige ljudima-amebama, svojim knjigama napučio je svijet.
Sve što su ljudi, bar dosad pokušali izmisliti i postaviti na njegovo mjesto — „društvo“ , „čovječanstvo", „beskonačnost svemira“ , „besmrtnost vrste” i tome slično — pokazalo se daleko premaleno i nepasionantno a da bi ga
Takva izuzetna sreća privilegija je samo doba djetinjstva čovječanstva, proljeća ljudskog roda, zlatnog doba kad je mlado čovječanstvo živjelo u zemaljskom raju fantazije, u carstvu mitosa.
Ali sad, kad je čovječanstvo konačno izišlo iz doba svog djetinjstva, pale su na nas ozbiljne brige, brige odraslih... Moje su čedne filozofske
Kome danas pada na um da oboli ol likantropije? Danas se čovjek više ne boji smrti... — Mislite da je čovječanstvo postalo hrabrije? — Ne, danas se čovjek boji raka.
Ko će pametan sporiti da na svijetu ima i takvih ljudi čije je djelo, pa prema tome i život, po čovječanstvo od nesravnjivo veće vrijednosti nego život običnog prosječnog čovjeka, nekoga od onih „kakvih ima najviše”?
— Ali današnje napaćeno čovječanstvo traži vedrije romane. — A, je li? Htjeli biste roman s happy end-om? Ne, gospodine. Ovakva jedna tragička materija ne
A kako je talenat kudikamo rijeđi od nesreće, shvatljiv je taj nesrazmjer. Osim toga, nije tačno da današnje napaćeno čovječanstvo traži romane s happy end-om. To traže frizerke. A frizerke nisu čovječanstvo.