Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
NE UZAJMLjUJ ZLA, JER ĆE TI SE VRATITI Bio jedan pobožan čojek, pa već ostario i svašta se u životu nagledao, samo nikad nije vidio pravde.
A bog mu želju ispuni. Jednom je taj čojek nekud išao, pa se zamislio, dok u tom iskrsne pred njega jedan kaluđer, a to je bio sveti Savo, pa mu reče: — Starče,
— Pa, to nije ništa teško, — reći će sveti Savo — eto popni se na ovo drvo pa ćeš viđeti pravdu. Čojek se popne na drvo i pogleda, kad ugleda pred sobom jedno veliko polje i u tom polju jedno lijepo bistro vrelo i još
Starac se prenerazi, pa reče: — Idi, boga ti, crna ti je ono pravda kad čojek poginu ni kriv ni dužan! — E, slušaj, pa onda reci da li je nepravda, — kaže sveti Savo.
Zato ne uzajmljuj nikada zla, jer će ti se kad tad opet vratiti! To reče sveti Savo pa ga nestane, a čojek osta premišljajući o pravdi i o onome što je vidio. NOVAC DUŠOGUBAC Išao neki čovek putem, pa udari kroz jednu šumu.
Zar ćeš ti svu sam pojesti?! ZAPALIO KUĆU DA IZGORE MIŠI Imao čojek tikava (lubenica) i drenjina u kući o jeseni, te je hranio za prijatelja, kad bi mu u kuću došao, pa od nekuda navru
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Ima, vala, taman što je za ljude: kupus na krmetinu. — Ma ja nijesam čojek no Turčin. — Oprosti, efendija, prevarih se“).
2) ŠALjIVI Ako je i skupo, ono i ne valja. Boli ga zub pa ramlje. Bolje mrtav pijan, nego mrtav trezan. Valaj si čojek, ako ja i lažem! Vredan za dva lena. Vredan je: više uradi za dva dana, nego za dan.
— Ima, vala, taman što je za ljude: kupus na krmetinu. — Ma ja nijesam čojek no Turčin. — Oprosti, efendija, prevarih se! 16 Pitao aga čipčiju: — Koliko krava nosi mjeseci tele?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
se na jednom nepreglednom polju svi narodi ovoga svijeta da jednom zavazda ugovore i potvrde po koliko će koji čojek žena držati.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
— Ko čeka, znaš li? VUJO: I reć ti šćadijah — al’ ti me zbuni, svijetla gospođo, i riječ mi prekide. — Neki čojek, dijete li? I imena mi kaževa, ma nekako smiješno, te ga ne utubih — donije ti knjigu iz Mljetakah...
VUJO: Dobro je, gospodaru — a bolje ni je u božjoj ruci!... Tek, velju, nije lijepo!... Ždravlja mi, nije!... Sijed čojek... p’ onda... možda je i grijeh?... Al’, velju, bolje da si ga kâ skota ubio!... JELISAVETA: I tebe s njim! VUJO: De!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Doduše ono ne bi trebalo da tako bude, ali ljudi tako 'oće, pa nek im tako i bude. Ja nijesam čojek, ja sam blentavi Krstan, a blentavom Krstanu to je, ako ćeš, blentavi Krstane, i drago. Zar nije tako?
brate Krstane, mračne su ovo i krvave bešjede, ali se meni ne more ni smrknuti ni svanuti među ljud'ma, jer ja nijesam čojek već blentavi Krstan. Zar nije tako, brate Krstane? — Tako je, brate, tako...
U nas je rijetkost pitom i 'vamo pokoran čojek. A ima i dosta, koji, ako 'š, ovog suda mnogo i ne bendaju... Vidiš onaj grob s novim, bijelim biljegom iznad mojije'
— Ama narod pripituje, moja slatka dušo, pa ja, 'nako znaš, kazujem... Šta'š:: drvo na drvo — čojek na čojeka. Tako je uvijek bilo.
Ta silesija prođe ispred nas, dok bi čojek udario dlan o dlan. Golo, jadno, čemerno, bježi, ne osvrće se... Jedan, siroma, ižednio, lijepo mu pjena trgla na
Ni iguman me ne mogade poznati, tako sam se bio prerušio. Sve to bi, dok bi čojek popušio lulu duvana. — Uli-de jednu, Mićane! — Još sunce i ne misli ogranuti...
Niđe nikog!.. Pače nije! Nijesam još bio stigô... Ama, nemoj, oca mu, pometati, pa čojek ne zna kako će... Zaboravi' se! A davno je, braćo, i bila ukopacija... — Davno, predavno, moj Simeune!
Osveta, osveta! Kakva milost! Ono, istina, jevanđelje i sveto pismo... ama, čojek je čojek. „Turk pezevenk, bre!“ — zakrpati na muktara kad iziđe preda me.
Osveta, osveta! Kakva milost! Ono, istina, jevanđelje i sveto pismo... ama, čojek je čojek. „Turk pezevenk, bre!“ — zakrpati na muktara kad iziđe preda me. Cepti na njemu ćurak, kô da ga je groznica u'vatila.
Vješt Stankela, Bog ga ne ubiće, pa provlači sitno po strunji a grlo ukoritio, pa misli čojek: ne pjeva već zajedno sa strunjom plače, jeca, cvili.
David viknu jedan malen čovjek, gotovo prirastô za zemlju. — Ama, jesi li ti to, Davide? Iz daljine rekô bi čojek da si pravi mustapez. Ama, krsnog ti imena, đe nabavi mustapesku ođeću? O, ljudi, ljudi!
— čudi se Belemez i oblijeće oko njeg'. Ko bi, veli, rekô i pomislio da je ovo David Štrbac! U svašto li se ovaj čojek pretvara, Kriste, istini Bože. — Ne pretvaram se od bijesa, već od nevolje ljute. Braćo, Asan-beg će na manastir!
Petrović, Rastko - PESME
”Jer ja sam čojek, a žena ti je žena, I pošto si je već imo, Sa nesrećom je bolje u postelji no s njom, Jer večeri su duge a treba živjeti
”I ja više neću imati sina, Jer ni otac mene nije morao imati, Jer jedan rob ne mora rađati drugog, A slobodan čojek dovoljan je sam pred vječnošću.