Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Jednako slušaju koračaje čeljadi što ulicom prolazi, viku dječurlije i nerazumljive glasove mračnoga grada i šapatljive noći.
Antica osjeća noć i njene šapatljive glasove, osjeća njegovu tešku ruku, toplinu života mu, vruć zadah iz usta i mušku volju, ali nikako ne može, ma da se
spolja navire čisti, steži vazduh i pomalo osvaja je ljetnjim, sivim, svijetlim svićanjem i nosi sobom sa školja i s mora šapatljive, bistre glasove letnje zore. — Nađi mi maramu! — iznebuha okrete se od prozorčića Marko i prekide ženinu glasnu molitvu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
prostoru i u njemu se utapa; on ne osjeća sama sebe, i nikakva svakidanja briga ne mori ga; uspavan je harmonijom šapatljive noći. Kod prvih kuća trže se i požuri u pristanište. Brodovi u luci ljuljuškaju se.