Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Njene su dubine užasne. Prevari se čovek gledeći šaš i lokvanj na površini njenoj; ali kad su jednom hteli izvući jedan struk lokvanja iz korena, zaprepastili su se, jer je
Njegovo mladićko, oštro oko zurilo je da mu ne izmakne nijedna sitnica... Ali sve beše tiho i mirno... Samo je šaš šuštao, kao da šapuće...
Glava se sve više primicala lako, neosetno, da se jedva šaš zaljuljao... Prikučivši obali, podiže se. Ivanko zinuo od čuda. To beše Deva.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Četiri čavčića na čunčiću čučeći čijuću. — Čokančićem ćeš me, čokančićem ću te! — Šaš deveterošaš, kako se razdeveterošašio!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Kad iznenada upade duboko u prljavu, kaljavu vodu... Šaš i nekakova sagnjila trava, što vlagom zaudara, ispreplela mu se između nogu i ruku, a već mu je voda do grla... Guši se.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ništa pri tom pisnulo nije, šaš je opet miran. Što kaže narodna: prošao nešuš i ni šušnuo nije. Tako se tu rađa, tako umire. A spolja nikakvih promena.