Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kad se malo umiri, poče malo tiše, glasom, umiljatim, venecijanskog škopca: „Treba onemogućiti, pre svega, da ti Srbi služe kao bratija u istim pukovima.
Ljudi su oboleli, osiromašili, pobenavili, od čekanja nagrada i isplata. Šta im je trebalo da šalju ovog škopca da ljudima tumači da je lepo izići iz carevine i preći u kameralnu zemlju, gde se struže strnjika.
Mitrovica je puna sirotinje što je iz Srema pošla. Pa zar ja da se osramotim i molim Venecijana i avstrijskog škopca? Je li ti je, Petre, vrana mozak popila? Njegov bratučed, dok je Pavle govorio, preblede, i bio je bled kao krpa.