Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
P. Palanci KOLEBAN, njegov momak ĆERIM, Turčin u Sulejman-pašinoj službi JANjA, skeledžija PORFIRIJE, njegov momak ĐENADIJE, STOJAN, ANA begunci BOŠKO, Stanin sin Prvi, drugi, treći TURČIN Jedan RUDNIČANIN Jedan GRUŽANIN Jedan SELjAK
mlade, ima stotina Što, istog lanca teret cepajuć, Sa oborenom glavom slušaju Nakita ropskog zveket žalosni: Tu Đenadije s sinom jedinim, Do njega porod starog Đukića Prebraja, možda, dane mladosti, Pa tek uzdahne: dani prolaze.
“ trulež kazuje Što i svečeva moći nemoćne Sa nečistotom puni smrdljivom... GLAVAŠ: A Đenadije? ISAK: Poturčio se, I Prodanova lepa snajica To isto s njime juče učini!
(Vuk napred ulazi.) Ala su strašni, bože milostiv! PETA SCENA Na istom mestu. Vuk napred, a za njim Isak, Đenadije, Stojan, Ana i Boško dolaze. Pređašnji. RADAK: Dobro mi došô, Vuče, brate moj! VUK: Bolje našao!
Al’, hvala bogu!... Je l’ spreman čamac?... RADAK: Spremno je sve. GLAVAŠ (gleda po gomili begunaca): A, Đenadije!... Oče! ĐENADIJE: Glavašu hrabri, Za krv sam svoju prodô blagoslov!
Je l’ spreman čamac?... RADAK: Spremno je sve. GLAVAŠ (gleda po gomili begunaca): A, Đenadije!... Oče! ĐENADIJE: Glavašu hrabri, Za krv sam svoju prodô blagoslov!
(Glavaš s Hadžijom odlazi. Čuje se spolja ponovljeno puškaranje.) ĐENADIJE: O, bože silan! Milostiv tvorče sviju naroda! Nevidan štite roblja nesrećnog!