Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Poslije trči po avliji, vabi kokoši, gleda kako Mićo izgrće žar iz peći za hljeb, ili kako susjed Đerić pravi strašilo za ptice. Pa onda hajd Ninkovoj ili Gluvićevoj kući.
Pogleda kovača još jedanput, ne reče mu ništa. Samo se savi u struku i ode dalje. Drugi put Pavao Đerić vodi volove s praznim kolima.
” pa opet spava. Na jedan stub od zvonare stajao je naslonjen Pavao Đerić i kao soko gleda u pomrčinu. U taj par iz školske avlije iziđoše jedna kola, pa gotovo trkom pođoše ulicom.
29. dekembra 1877, taj i taj, taj i taj, taj i taj”, pa onda reče i: Pavao Đerić, poručnik!” — „Odakle je?” — viknusmo mi svi. On pročita naše selo. — „Bog da mu dušu prosti!” — A... onaj..
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Đenić-Rujanski, Lj., „Narodne poslovice i izreke sa Zlatibora“, GEM, 43, Beograd 1979. Đerić, M., „Karakterisanje čoveka po imenu“, Razvitak, 8—8, Banja Luka, 1938. Đikić, O. A.