Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
nevesto! Ah, Tomčo! Ah, pusti sine! kakvu će sutra da grli! — More, đuvendije! — iz svega glasa viknu tetka Simka. I da bi, kao što je red, sada posle kupanja nastala što veća šala, smeh, veselje,
Što otuda (spolja, iz čaršije) ne pusti njih nekoliko, da ove đuvendije umire?... — O, o... tetka amamdžike, pusti Vaski onoga njenoga Ristu. Eno ga dreždi i čeka pred amamom na mostu.