Kočić, Petar - IZABRANA DELA
„Dijete, dijete, čuvaj se seljačkije' Đurđija, Hristos i' ubio! Đurđija je Đurđija! Udri Đurđiju, križ joj šokački!“ — prodere se i silno zadrma kosmatom, podbulom glavom kad mu se parohijanin potuži na ženu.
— Počuj-de, momčiću! Otišô ja jednog dana u nuriju da vjenčam jednu seljačku Đurđiju. To je bilo za sultanovog nadžaka. Ona moja Đurđijetina ostala sama kod kuće. Vraćô sam se pokasno iz sela.
— vrisnu, i sav se od ljutine zatrese, jer se toliko zanio u govoru da mu se činilo da sad gleda pred sobom Đurđiju i Džibukardu i sluša kako se razgovaraju.