Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
“ Iznad crkvišta plamte oblaci: tako kao da žale ikone. Umiru pčele - tuže prosjaci. Ne čuju vode svoje izvore. Jagnjetov lelek preko gudure, što nagon budi zvjerki, moriji, žalosti bile, sjeni usnule taj bolak drevni, najiskonskiji.