Upotreba reči jaruge u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

III ZAPIS Kao što seljak pred tuđim vojskama na razna mesta, u podrum, iza jaruge, pod hrast, zakopava žito, Municiju, pušku, rakiju, lampek, ikone, sukno i mast, tako i ja, u mračno vreme

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Radoš s puškom napred da im pokaže gde je ta napast. Kad tamo, ono selo kraj nekog panjića, više one jaruge, pa se sunča. — Eno ga! Eno ga! — šanu Radoš družini.

časti, onakog veselja nije bilo odavno u Zarožju kao u petak, na Pavlovdan, kad su se Zarožani vratili iz Krive jaruge gladni i umorni sa svojim kmetom i popom, i sutradan u subotu. Kmet ih je pozvao sve k sebi na čast.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— niko nam ništa ne umjede kazati. — Otišli su preko Jaruge! — viknu gomila, i sve naže, kao jato čvoraka, natrag. — Ovuda! Ovuda ćemo ga presresti!

Teodosije - ŽITIJA

Često se osvrćući, obaziraše se na jaruge u pustinji Svete Gore i ia oštre puteve kamene Po kojima bos hodeći svete posećivaše, sećajući se blaženoga života tih

Milićević, Vuk - Bespuće

nebo i zastrše planine; prosuše se jesenske kiše, i Una se zamuti, nabuja i preli se preko svojih obala, napuniše se jaruge vodom, a brdski potoci, noseći lišće, zemlju i kamenje iz planine, valjahu se niz vodojaže i slijevahu se s hukom u Unu.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Pored grobalja, crkava i džamija, to su obično štokakve jaruge, klanci, provalije i raskršća gdje obnoć voli zasjesti dokoni đavo, ili kakav njegov rođak i pomagač, pa čudo načiniti

Eto, po tome su se mlinovi izdvajali od ostalih neobičnih mjesta u našem kraju. Bogomolje, groblja, jaruge i raskršća preko dana su bili pusti i uvredljivo obični, osobito za onoga koji se nekom zgodom tamo namro straha.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HASANAGA: Pa joj do tih običaja stalo više nego do ranjenog muža? Ajde, molim te! Druge su mogle da prekorače i jaruge, i stid, i običaj! I takvu ti ljubav — možeš je džukcu o rep! — koja ustukne pred običajem i zakonom!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— začuh glas potporučnika Aleksandra. Pogledao sam u pravcu gde su i ostali vojnici gledali i smeškali se. A iz jaruge se izvlačio Tanasije Prvulović, raskopčane bluze, nakrivljene šajkače, a košulja mu puna nekih stvari, pa mu se obesila

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Napred za njim! Ovo je najveća, ali možda i poslednja opasnost i prepona. Ko zna da još tu, iza te jaruge, nije kakva divna plodna zemlja koju je Bog nama namenio. Napred samo, jer bez žrtava nema ničega!

Koji su se srećnije skotrljali i zaustavili gde na džbun ili drvo, počeše s mukom izlaziti iz jaruge. Neko slomio nogu, neko ruku, neko razbio glavu, pa ga krv zalila po licu. Kako ko, tek niko čitav sem vođe.

Na njemu se ne opaža nikakve promene. Iz jaruge izbaulja onaj govornik, a za njim još dvojica. Obazreše se oko sebe, onako nagrđeni i krvavi, da vide koliko ih je

Pandurović, Sima - PESME

NA POLjIMA MIRNIM PROHUJALE BITKE Rudi horizonat mističan i crven; Krila strašnog mraka padaju na râvan, Na jaruge, vrlet i na put utrven Kud pobedni pohod prošao je slavan.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kola s treskom pređoše preko neke jaruge, a doktor se okrete k meni, pa me upita: — Zbilja, da li previjalište može da zapadne pod vatru?

“ I mi se žurimo podsticani našim starešinama, strčavajući besno u duboke jaruge i penjući se uzbrdo zaduvano. Granje niskih drveta udara nas po očima, a bodljikave loze viju se oko naših nogu, dok nas

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

učiniti veće ili manje čudo i pokoru, zavisi uglavnom od toga da li pokraj njegova sela stoji mostić od brvana preko jaruge ili međunarodni željeznički vijadukt: ista mjera sićušne pakosti, pozlijeđene sujete, uvrijeđenog ništavila jednako će

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Markova kuća beše blizu jedne jaruge obrasle šumom, koja predstavljaše živu zgodu za kurjačke noćne napade. Čim se čulo za kurjake, odmah isto veče Stanka

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A kiša jednako pada i otiče niz jaruge. U drijemanju od slabosti sluša odnekuda iz druge ulice udaranje u harmoniku, pjevanje i cijukanje.

Preko polja, kod jaruge, obilazeći je, veli mu žena: —Kajaćeš se što radiš, vratimo se! Ilija ne odgovori i ne pođe za njom, već ćutke

Krakov, Stanislav - KRILA

Bataljon je celoga dana ostao tu pripijen uz padine duboke jaruge. Pokatkad bi prsnuo šrapnel i otkinuo koju granu. Osakaćeno lišće bi kao kiša padalo po zgrčenim vojnicima, a šuplje

— U—up... — lupila bi u pusto dno jaruge, i u mahovinom obraslom kamenu urezala svežu belu ranu. Vojnici su krpili raskinute fišeklije, vezivali žicama

Strah je bio toliko jak, da su svi postali junaci. Odjednom ispod Čegana prolomi se vatreni potop. Šume i jaruge oživeše, i stade nešto kroz njih promicati. Svetlucali su bajoneti i šlemovi.

Šuma se ispuni divljom jekom ubijanih i urlikom pobednika. U dnu jaruge kupili se zarobljenici, a iza žbunova neprestano su izbijale preplašene, raščupane prilike, i dignutih uvis ruku

Pa posle nosila sa četiri snažna nosioca spuštaju se i penju uz nagibe, kroz jaruge pune močvara, i uvek kuršumi ih prate. A gore se neprestano bije. Gore je granica. Prvi naslućeni komad njine zemlje.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ova je poljana bila polje glavne borbe oko Šumatovca, jer su Turci sa šumatovačke kose kuljali u ovu poljanu, i iz jaruge, koja ovu odvaja od kose, izletali pri jurišanju na šanac.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Po zanimanju komandir mitraljeskog odeljenja... sa stanom na Vetreniku... sedamnaesto brdo odavde... des-desno od jaruge, čet-vrta zemunica sleva. Tamo...

Zastajali smo sve češće. Povremeno se čuju pucnji pušaka. Nekuda desno gađala je jedna baterija i jaruge su hučale. Na jednoj strani ugledao sam velikoga guštera i sagoh se da dohvatim kamen. — Ne dirajte ga!

Munje su se sustizale, gromovi se nadmetali, planine i jaruge su ječale. Pred ovom nepojamnom snagom prirode ljudi su izgledali sitni, a topovi, ta strašna oruđa, kao neke igračke.

Levo od nas hučali su potoci, koji su se slivali sa planina, kroz jaruge. Još malo pa će početi da svanjava. Na putu nas je sačekao komandant diviziona, pod čiju komandu potpada sada peta

Dolina je bila još pokrivena izmaglicom i teškom prašinom. Još četvrt časa samo... Odnekuda iz jaruge pojavi se mlaz magle, i obliznu vrhove Dobrog Polja. A grebeni planinski, obasjani zracima, izgledali su kao nasmejani..

Vazduh kao da se cepa, onda krklja, jaruge ječe. U tom haosu maleni čovek drhtavom rukom pokreće mikrometar durbina, ustreptao, usplahiren...

Paljba se sad trenutno prenosi u pozadinu neprijatelja i granate zasipaju puteve, jaruge, kidaju telefonske veze i razaraju svaki objekat koji se mogao videti... Čelični talas širio se preko brda i dolina.

— A gde je groblje naših vojnika? — Naših? — kao da se čudi vođa. — Cela zemlja. Planine, jaruge, vrzine. Gde je ko pao, tu je i sahranjen. Kroz nekoliko vekova razmileće se arheolozi da istražuju te grobove.

Naišli smo već na region četinara. Po tome cenimo da se nalazimo na znatnoj visini. Poneki put iz neke jaruge posuklja hladan vazduh. Što se više penjemo, osećamo kako vetar sve jače struji.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ljuti se na lijene momke i cure: boje se snijega! I jest zasuo; zajazio je puteve, jaruge i nogostupe, preodjenuo i pokrio bijelim čistim pokrivačem kuće i glavice, i nad selom planinu ojajio, i sve je uokolo

s kamena na kamen, a mutna voda oko njegovih nogu huči, i ispod njega pjenuša se u padu; šapatljivi jablanovi poređani uz jaruge šapore, a gazeći po svojoj livadi, sada blatnoj i kaljavoj, pomisli kako je otrag malo dana bila cvjetna i živa, i kako

Ljudi smišljaju što da se uradi, muče se i natežu da kola iz jaruge na cestu privuku, ali nikako ne mogu. —De, Rade, pomozi! — veli mu komšija Ante.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Zagledan negde u daljinu. Odsutan. Mislim o tome kako da dođem do njega. Gledam ispresecani predeo. Jaruge su se isprečile, izukrštale. Vrzine i rastinje svakovrsno. Omorina je — slama mi volju.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A tamo daleko je zemlja naša. Jezičak magle podiđe iz jaruge i zakloni nam vidik. Drveće tajanstveno huči šapatljivim šumom, dok ljudi ćute i misle... Kolona se diže.

Stene su počele prskati. Vazduh se prolamao od huke. Ponori su jeknuli. Zverinje se razbeglo, a jaruge se počele puniti ljudskim lešinama.

smrt! Ali, živ se ne dam. Izvukao sam revolver. U poslednjem času senu mi misao: možda bih u produžetku ove jaruge mogao naći kakav izlaz. Obodoh konja, koji je bio premoren, i sav izubijan. Na kraju nalazio se suv potok.

I gotovo zaustih... Slučajno sam opazio na ivici jaruge pešake, kako su prilegli i pucaju. Oni ginu, da bi se spasli topovi, a mi da bežimo!... Nikada.

Pešaci su posedali ovu stranu jaruge i otvorili vatru. Vozari su brzo zaprezali konje i bežali sa ono malo topova i kara koje smo na rukama preneli.

Treći top tuče neprijateljsku pešadiju, koja se sjuruje u jaruge pod našim položajima. Komandanti vapiju za pojačanjem.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Ranije bi često prezao od svakog šušnja, zaobilazio šumarke, jaruge i pusta mjesta, a sad bi se samo sjetio da pripada četi — Jovančetovoj četi — i već bi hrabro udario posred najgušće

Pošao je u potragu na onu stranu kud je iščezao Lazar. Kad je stigao na ivicu duboke uske jaruge, u početku nije ništa naročito zapazio.

Okretno je preskakala kamenite krečnjačke škrape, rupe i pukotine. Tako je stigla i nadomak jaruge potočića ponornice kad joj se na nekom glatkom žbunju omače noga i ona kliznu u duboku rupu, skrivenu u gustu paprat.

Bili su to Jovanče i Lazar Mačak. Privučeni razgovorom, oni su navirivali s ivice jaruge, a kad prepoznaše učiteljicu i Nikolu, prišuljaše se još bliže.

Nikoletina samo odmahnu rukom, steže pušku i nerado krenu za dječacima. Tek što stigoše na ivicu jaruge, kad se kroz Gaj začu kršenje grana i tutanj nečijih nogu. Nikoletina brzo skoči za prvo drvo i uze pušku „na gotovs“.

— Nema, kao da je u zemlju propao! — dođe odgovor sa same ivice jaruge. — Na drvetu je. Pazi na drveće! — vikao je neko. — Naći ćeš na drveću pečenog jarca!

Kad je Jovanče prvi put pošao da izvidi je li neprijatelj napustio Gaj, čuo je razgovor i graju vojnika baš na ivici jaruge i brzo se povukao natrag u pećinu. — Još su tu, ne možemo izići. Drugi put je, dobrovoljno, pošla u izviđanje Lunja.

Otpuzao je brže izlazu ne budeći ostale, ali čim je izišao napolje i popeo se do ruba jaruge, spazio je na desetak metara ispred sebe neprijateljskog stražara. Vojnik je zijevao i češao se.

Kad bombardovanje konačno prestade i šuma utihnu, dječaci se lagano izvukoše iz jaruge. Do- čeka ih zadimljena šuma puna mirisa od sagorjela eksploziva i paljevine.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti