Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Otkako te mati odgojila na čistomu krilu bez kol̓jevke, junačkijem dozivala glasom, muškijem te opasala pasom, te ti pašeš sablju brijetkinju i ti jašeš bijesna malina, jesi
govoriti; al’ nagoni muka na nevolju: kaži kumu, kaži starom svatu, nek ustave sure bedevije, nek ugase svirke i pop’jevke, uz jelike prislone barjake, nek me skinu sa dobra konjica, nek me spuste na zelenu travu; ljuto me je zaboljela
“ Tad stadoše kićeni svatovi, ustaviše svirke i pop’jevke, đever skide sa konja đevojku, pa je spusti na zelenu travu; on je spusti, ona dušu pusti.