Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
MAKSIM: Kuvati se neće! SOFIJA: Ali ja oću! JEVREM: Pravo, snao! MAKSIM (Jevremu): A šta ti tu? JEVREM: Kad komandant ne razume komandu, onda se mesto njega postavlja drugi. MAKSIM: Ti nju kvariš.
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
JEVREM: Dobar dan! PAVKA: A ja vas baš gledam kroz prozor, pa kažem Jevremu: evo gospa-Marine pravo k nama. MARINA: Baš dobro što vas vidim, gazda-Jevreme, te da vas kao čoveka i građanina
(Pavki.) Ju, slatka, ono vredi videti, ono se ne da rečima opisati, ono treba očima videti. (Jevremu.) Prolazim kraj apoteke i gledam. Znate onu sekretaricu... Ju, zaboga. Pa ono je već javna stvar...
PAVKA: Ja, u ime božje, dadoh reč za Danicu. JEVREM: A ja dadoh reč za poslanika. SPIRINICA (Jevremu): Ju, pa ti se i ne zaradova! SPIRA: Ti da se ne mešaš, jesi li čula?
PAVKA: 'Ajd' ovamo, pa poljubi ocu ruku! (Danica ljubi ruku Jevremu.) MARINA (iz zadnjih vrata, za njom Ivković): 'Ajde ovamo, pa poljubi majci ruku.
(Mladenu.) Ima li još koji? MLADEN: Pa to, nema više... a jes', jutros je nešto ulazila i gazdarica. SEKULIĆ (Jevremu): Uha, pa to cela tvoja kuća ode u opoziciju! JEVREM: Ama, nije, nego žensko, znaš kako je, mora svuda da zaviri.
SPIRINICA: To jeste. Nego kažem samo da znaš šta smo rešili. (Prilazi Pavki i govori joj poverljivo.) SPIRA (Jevremu): Kako, kako idu stvari? JEVREM: Ta... idu... samo košta! SPIRA: Pa košta, ali vredi. SPIRINICA: Hoćemo li?
MLADEN: Narod, deputacija. Dotrčao jedan kelner iz kafane pa kaže: „Poslao me gospodin Sekulić da kažem gazda-Jevremu da idu”. JEVREM (zbuni se još više): Dabome da idu, razume se da idu.
Još od ulaska na njegovu komandu viču): Živeo gazda Jevrem Prokić! Živeo narodni poslanik! SRETA (prilazi Jevremu): Jedan će govoriti, da odgovoriš! (Vraća se gomili i nudi pojedine da govore.
(Vraća se gomili i nudi pojedine da govore.) KAFANSKI MOMAK (progura se kroz gomilu i prilazi Jevremu podnoseći mu jednu hartiju): Poslao gospodin Sekulić da se plati. JEVREM: Šta je to?
Ne, nećemo... SVI: Nećemo! SRETA (uzvrdao se, ne zna šta će: čas trči Jevremu I govori mu, čas građanima i objašnjava im nešto). PAVKA (očajno): Jevreme, dućan je pokraden!
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Gospodareva je klasična, okruglasta, a konj nosi kapu modernijeg kroja, trouglastu. Obe je Jevremu obećao, za doba posle smrti, jedan Turčin, stražar u kuli Nebojši. Bilo je to 1815.
Još u prvom susretu Anastasijević je osetio da u Gospodar-Jevremu budi nešto nalik na nepoverenje. Naviknut da osvaja zračenjem koje su drugi, izgleda, doživljavali kao zračenje dobrote,
Tako je trajao taj mukli sukob a ljudi bliski Gospodar-Jevremu ponekad su imali utisak kako se on nada da će ce Anastasijević, još mlad a lud od smelosti, ipak izgubiti na nekom od
Želeo je, i ruka mu je pošla pa se zaustavila, da trgne kuburu i puca Gopodar-Jevremu pravo u čelo. Praiskonski mrakovi vršljali su, dakle, i u njemu, kako su hteli.
Posrednik je, naime, tvrdio da je opšte uverenje kako bi ova kupovina bila po volji i samom Gospodar-Jevremu. Dovoljno nepoverljiv da ne bude potpuno u to uveren a, odjednom, nedovoljno hrabar da ostane neuveren, Anastasijević je