Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
vjerna moja ljubo, za to ću te lasno utješiti, ti ćeš lasno viđet čilu krila: kada prvi zaljevaju p'jevci, ti otidi u nove ahare: tad će čile popuštiti krila, tad mu možeš krila sagledati“. Pak on leže sanak boraviti.
Pak on leže sanak boraviti. Momčil' spava, ljuba mu ne spava, veće sluša mlada u dušeku kad će prvi p'jevci zapjevati; a kad prvi p'jevci zapjevaše, skoči mlada iz meka dušeka, zapalila fenjer i svijeću, pa uzima loja i
Momčil' spava, ljuba mu ne spava, veće sluša mlada u dušeku kad će prvi p'jevci zapjevati; a kad prvi p'jevci zapjevaše, skoči mlada iz meka dušeka, zapalila fenjer i svijeću, pa uzima loja i katrana, ode pravo u nove ahare.
vodu Bojanu, ugleda je Mrljavčević Gojko; junaku se srce ražalilo, žao mu je ljube vijernice, žao mu je čeda u kol'jevci, đe ostade od mjeseca dana; pa od lica suze prosipaše.
I tako je u grad pa donose čedo u kol'jevci, te ga doji za neđelju dana; po neđelji izgubila glasa, al' đetetu onđe ide rana: dojiše ga za godinu dana.