Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
bane, no ja jesam carevi delija: jedeci se carski pokidaše, u ordiju tursku pobjegoše, sve delije hitro potrčaše da jedeke caru pofatamo; ako kažem caru, ja veziru, koju si mi riječ besjedio, hoćeš, stari, jada dopanuti“.
Malo vreme zatim postajalo, al' eto ti Jugović-Vojina, i on vodi careve jedeke, pokrivene sa suvijem zlatom. Ona pod njim uvati kulaša, i sklopi mu ruke oko vrata, pa i njemu stade govoriti: „O moj
Veli njojzi Jugović Vojine: „Idi, sestro, na bijelu kulu; ne bih ti se junak povratio, ni careve jedeke pustio, da bih znao da bih poginuo!