Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Kad izneše pečenje, Zeka izvede zapreveženu Jelicu. Uzdigla prevez te se moglo videti kako joj ono jedro lice poliva rumenilo kao rujevina. Zeka je vođaše od kuma starojku i drugima.
Dučić, Jovan - PESME
Kao u dvorani ogledalâ, i ti Sad u svakoj misli boraviš po jedna. I cela istkana iz sunčanih niti, Kao krupno jedro stojiš, nedogledna. Hoćeš li ostati ili proći? Kuda Ide tvoja brazda? Kakvo seme klija Putem tvog triumfa?
Ali kad pod veče prođe ispod njenih vrtova neko purpurno jedro i začuje se neka tužna svirala — Ona zaplače nežno kao košuta koju je probudio zračak meseca u šumi.
Milićević, Vuk - Bespuće
dolazila, zatitrala bi ona čama koja je punila ovu zgradu i gubila se: u kući se osjećala jedna mladost koja živi i jedro srce koje bije. Da se što ne ljutite na mene?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Poskoči mačak čilo i vedro, na maloj barci podiže jedro i skide šešir svoj: „Naći ću gdje se ribica krije, donijeti mladost što mogu prije, čekaj me, starče moj!
“ Ne sluša Mačak, već kliče žarko: „Povratka nema, naprijed, barko, raširi jedro-krilo! Nek vječna mladost pobjedu slavi, borim se za nju ko junak pravi, takvih je uvijek bilo!
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Neg’ mi kraju, m oj mrnaru!“ “Ne mogu ti kraju doći, Jer mi barka jedra nema.“ “Ja ću tebe jedro dati — B’jele skute đevojčine.“ 165.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Veslali smo i Petar nije vukao. Iskoristio je ono malo senke što je savijeno jedro davalo. Pobesneo sam i mal’ ga nisam, nožem, udario. Stigli smo, u svađi, pred luku na Visu.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Na zemlji čisto, jedro žito i pleva. Radi lopata i metla, a oko stožera raste gomila, ruke se sve brže kreću i eno, oko stožera se raširio
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
- Sama vrba stoji... J. Dučić XCI IZ „JADRANSKIH SONETA“ (1—10) 1 Samo ja i jedro iznad mrtve vode, Nespokojni, mračni, nemi podjednako! Noć...
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— The... znaš kakve su varoške: bele, a ruke im kâ pamuk — odgovori on i pogleda njene jedro razvijene ruke. Stanka nehotično podvuče ruke pod odeću, pa se učini još radoznalija, ali tako, kao da se ona ne ljuti
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Rastrgnuće ih! — opazi mladi ribar iz društva. — Luda, što ih ne spusti!..... Što će mu jedro? reče kao za sebe stari ribar što je hodio odmah iza Antice. — Marko, Marko!
A sijeva sa svih strana; čamac očiglece ne može da uhvati kraja. — Eno mu je rastrgla jedro! — povika na vas glas mladi ribar, zvjerajući živo očima u pravcu napadnutoga čamca, i nastavi: — Gledaj, sad ga
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Neće se glasnuti ispred kuće, neće s Praga naturiti božju pomoć, no kad bude ušao unutra, kad ga Spaze, jedro će izgovoriti: „Selam aleć Turcima, a pomozi Bog raji!“... Međutim, rodni prag bio je jači od nove zapovesti.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
I najvećeg rasta, čempresa i palme Seme je malo, Ali šta bude kad zemlja zdrava U sebe primi zrnašce jedro, I čista rosa snagu mu krene, Šta bude onda?... Ne pitajte mene, Kad sami znate.
Miljković, Branko - PESME
Srce puno mraka anđela svoga bira Da bdi nad gorkim morem i nameru mi krije. Crno jedro mog vetra plovidbo oslepljena Mojoj oholosti more do kolena Nad mojom glavom opasnost simetrije Svetova poređanih umom
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Samo se gdje-gdje bjelaska nov krov. Selo spava mirno, slatko, kao jedro, zdravo i osorno planinče kada ga mati podoji i uljulja.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ne govori nikome ništa, pa da vidiš... — govorio joj uvjerljivo, a reči mu zvuče jedro i odjelito. —Pa? —Povešću te sobom. Je li vjera? —Vjera ti je. Doći ću!
— Što drhtiš ispod ruke mi kao list na trepetljici? — a glas mu u tišini, u proređenom vazduhu, odzvanja jedro, odjelito. — Milo mi je! — odgovori djevojka i bolje priljubi se uza nj, kao da se nečega prestrašila.
Govori živo, sa zanosom, s uzigranim očima, što pogdjekad kao bljesak zasjakte, a zvuči mu glas bistro i jedro, dok drugdje naoko miran je kao zemlja.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
su milovale vreće na samarima, prodirale kroz smrzlo gusto tkanje od upredene kozje dlake, naslućivale pod njim mrko, jedro zrnevlje pšenice, slutile već debele vruće pogače, goleme zalogaje među užurbanim zubima, teške trbuhe, dremež od teške
Petrović, Rastko - PESME
brzinom i duhovnošću dubokih voda, Nije li ruka njena to što od sumornosti i strepnje bela, Oblak je još s izvora, i jedro skromnog nam broda!
Šantić, Aleksa - PESME
Skoro će žetva... Jedro zrnje zrije... U suncu trepti moje rodno selo. No mutni oblak pritiska mi čelo, I u dno duše grom pada i bije.
Svuda kupina se splela Pa mi zemlju krije... I na mrke grude sa mojega čela Sve kap po kap lije. Ja ću ovde jedro posejati zrnje Što će ploda dati, Visoka i zlatna, i gde beše trnje Lepota će sjati...