Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Čas kad je naša osjetljivost mekana i gnjecava, još nedonošče — nešto gadljivo, ježuljivo, goluždravo kao mokro i ulijepljeno pilence izvađeno prije roka iz ljupine.
Ja bih joj tad priklonio glavu u krilo, a ona me dragala i milovala. Skotrljala bi joj se suza i zaškakljala me po ježuljivo osjetljivoj koži na vratu ispod uha. Građanska porodična idila.
I jača potreba za jednom kotvom. * Biva pomalo mučno ovo slatkasto-otužno, slatkasto-ježuljivo, u isti mah i ugodno i neugodno osjećanje svoje nesuštastvenosti.