Upotreba reči jecaše u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Uze stolicu, metu je do očeve postelje, naže glavu na njegov jastuk i tiho jecaše: „Sad nemam nikoga, Grlice moja! On je umro...“ I ona me je, jecajući, zagrlila i ljuljaše me setno na svome krilu.

— Ah, učitelju! — jecaše Milisav, a krupne suze mu grunuše iz očiju. Milisava otpratiše vezana u Rekovac pred kapetana, pred onoga dobrog

— Ah, babo, babo! — jecaše uplašeno devojče... — Učini mi se kao da čujem kako lanci zveče... Starac obori oči dole, ućuti i nanovo se udubi u

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ovaj teški bol izazvalo je sećanje na onaj trenutak, kad se popeo i nadvirio se na prozor... — Videli ste... jecaše ona, ne dižući glave. Ali sad... sad ne vidite šta se zbiva, jer inače me ne biste ni pogledali.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Ti plačeš“, reče joj kralj, „kao nikad do sada u svom životu“. Ona jecaše još uvek. Ptolemajos Filadelfos gledaše mrkim pogledom preda se.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti