Kočić, Petar - IZABRANA DELA
“ „Pa idem kô i ostali svijet, na dvije noge. „Dobro, kaže, ama jesi li ti sredio u glavi kako ćeš tog jolpaza tužiti?“ „Jesam. Tužiću ga što se dalje i teže more.“ „U koji misliš sud?
Jutros mi je zaprijetila! „Ako mi, veli, ne doneseš od suda napismeno da su tog jolpaza osudili na vješala ili u Zenicu, ne idi mi na oči živ!“ Pa sad vas molim i preklinjem da ga što teže osudite...
Ne mere biti da ne znate? Sudac: Ne znamo, ne znamo. David: Ama, kako to da ne znate? E, 'oćete li osuditi ovog jolpaza, pa ću vam kazati? Kazô ja vami ne kazô, vi njega po zakonu morate osuditi.
Ako ne čujem ono: U Ime Njegovo, odma' idem na Okružni Sud. Sudac: Pa eto, Davide, u ime njegovo zakon osuđuje Jolpaza Davidova na dvadeset...
Nije tako, već 'vako: Slavni sud u Ime Njegovo osuđuje Jolpaza Davidova iz sela Meline, kotara Banje Luke, okružlja Banje Luke, zemlje...
De-de, gospodine, nastavi, da čujemo! Sudac: Slavni sud u ime njegovo osuđuje Jolpaza Davidova, stara dvadeset i dvije godine... David: E, 'vala vi za to! Sad vidim da si čojek od reda i zakona.
E, 'vala ti za to! De-de, gospodine, dale. Sudac: Slavni sud u ime njegovo osuđuje Jolpaza Davidova, stara dvadeset i dvije godine, oženjena... David: I za to 'vala. I to sam zaboravio kazati.
Nije me Bog za to stvorio, pa et'! De-de, gospodine, da čujemo. Sudac: Slavni sud u ime njegovo osuđuje Jolpaza Davidova, stara dvadeset i dvije godine, oženjena, iz sela Meline, kotara Banje Luke, okružja Banje Luke, zemlje Bosne, a