Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— A kakav...? Ali tu moj otac pogleda nekako preko oka moju majku. Ona umuče. On se uze skidati. Gledam ispod jorgana. Izvadi iza pojasa jedan zamotuljak kolik' pesnica, pa baci na sto, a ono zveknu: sam samcit dukat, brate!
— veli majci, a došao u licu kao zemlja. Mati pođe kovčegu, a noge joj klecaju, sve se navija. Onda ja videh, ispod jorgana, kako se onaj moj veliki otac strese i kako se prihvati za peć. — Brže!
U to doba škripnuše avlijska vrata. Mati brzo pirnu u sveću, pa i sama leže u krevet. Meni je ispod jorgana kucalo srce kao da neko bije čekićem u grudima. Vrata se otvoriše i moj otac uđe.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
arnjevima, na velikim, teškim, kolima, Ana je, kao da joj je sad to kuća, još jednom, glasno, prebrojavala stvari: broj jorgana, jastuka, haljina, opaklija, lonaca, satova, ogledala, muževljevih pušaka, čizama, kao i džakova, smeštenih u drugim
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Treba u kući uvek imati rezervu. HASANAGINICA: Osećam samo gađenje i strah. Plašim se jorgana kojim se pokrivam, plašim se jastuka na koji spuštam glavu; plašim se viljuške, tanjira, kašike, plašim se cveća!
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
— Kradu li kola u vašem kraju? Dobro, i to nekako progutam prekrivena, umesto jorgana, svojim najdražesnijim osmehom KMTŠ-84, koji čuvam u kolekciji pod rubrikom BROD TONE, NAJPRE ŽENE I DECA!
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
izlazeći ne naiđe ovamo u mrak, čas opet ovamo, niže sebe, u sopčetu, ućutkujući probuđenu decu, koja leže ispod | jorgana i, probuđena, jedno drugom prete kad koje počne glasnije da govori: — A, a... de! Otac još nije otišao. — Daj žilu!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Priželjkujemo to kao težinu nekog jorgana. Ponekad kao težinu kamene ploče. * Dugo me muči uzana pruga sunca koja se probila kroz procjep zastora, pala kao
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
To razljuti kavgadžije, pa mu otmu jorgan i pobjegnu nevidom. Šta će Nasredin, pa se vrati bez jorgana u sobu svoju. — O što su kavgu zametnuli? — pita ga žena.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Njega zove. On ode. Ležala je kao i pre. Pretrpana jastucima, jorganima, sa izbačenim rukama preko jorgana i zavaljenom, okrenutom ka vratima glavom. Čim Mladen uđe, njega porazi onaj pogled i osmeh kojim ga je dočekala.
Stanković, Borisav - TAŠANA
Jedina kuća, soba, gde sam mogao da se odmorim, očistim od begovske haremske memle, od njinih jela, pića, od teških jorgana i jastuka što zaudaraju na ustajani duvan i burmut, kao i ovi kafanski minderluci i jastuci...